Piše: Zoran BIBANOVIĆ

Umjesto odgovora ponoviću ponovo, kao papagaj, neke bitne činjenice...

Historijskim početkom zvanične državne brige za baštinu smatra se pismo Velikog vezira iz 1874. godine, kojim je državnim službenicima naloženo da ne dopuste uništavanje starih građevina. Prva uspostava sistema zaštite kulturne i historijske baštine vezana je za osnivanje Muzejskog društva za Bosnu i Hercegovinu 1884. godine. U historijskom slijedu razvoja zvaničnih institucija zaštite baštine važno je pomenuti ulogu arhitekte Josipa Vancaša. Na njegov prijedlog bosanskohercegovački sabor je 1911. godine usvojio Rezoluciju o osnivanju državnog organa za zaštitu spomenika. (Izvor: Nasljeđe Bosne i Hercegovine prije utvrđivanja Aneksa 8)

Na osnovu Zakona o zaštiti spomenika kulture iz 1976. godine, zaštićene historijske cjeline i spomenici kulture po tadašnjim republikama su izgledali: 

(Izvor: Inventar zaštićene graditeljske baštine, Savjet za čovjekovu sredinu i prostorno uređenje, 1977; SZS, knjiga II pregleda stanja)

Uništavanje naslijeđa u ratu 1992/95. godine, u Bosni i Hercegovini je vršeno sistematski, isključivo na teritorijama pod vojnom kontrolom postrojbi koje su se nacionalno deklarirale kao Srpske ili Hrvatske, i posljedica toga je gotovo potpuna razorenost sustava baštine Bosne i Hercegovine... Danas Bosna i Hercegovina nema na nivou države Zakon o kulturnom naslijeđu, niti institucije koja o tom naslijeđu brine. Mi smo jedina zemlja članica Vijeća Evrope koja nema na nivou države program zaštite naslijeđa i budžet za njegovu provedbu.

Historijske graditeljske cjeline i spomenici ljudskog neimarstva sastavni su dio čovjekove sredine koji bitno utiče na njene vrijednosti. Zbog svoje vrijednosti oni su nerazdvojni dio kulturne politike zemlje i njene turističke ponude. Po ovome inventaru BiH ne vrijedi mnogo.Tačnije, ne vrijedi ništa u usporedbi sa Hrvatskom, Srbijom i Slovenijom. Proglašenje spomenika ili područja za kulturni spomenik nije uvijek bio izraz i volja građana i stručnjaka, nego rezultat političkih odluka. Kako tada, tako danas.

U Popisu graditeljske baštine  iz 1986. godine, koji je sačinio Republički statistički zavod Bosne i Hercegovine, bilo je ukupno 727 dobara, od čega su 507 bili pojedinačni spomenici, a 220 spomeničke cjeline, sa ukupnom površinom od 272 hektara. Na osnovu tog popisa je bilo moguće vršiti analizu stanja u poslijeratnom periodu.

Uništavanje naslijeđa u ratu 1992/95. godine, u Bosni i Hercegovini je vršeno sistematski, isključivo na teritorijama pod vojnom kontrolom postrojbi koje su se nacionalno deklarirale kao Srpske ili Hrvatske, i posljedica toga je gotovo potpuna razorenost sustava baštine Bosne i Hercegovine. Uništavanje naslijeđa je nastavljeno i u poslijeratnom periodu, a obnova nedozvoljivo kasni. Van države je još uvijek raseljeno oko 1,5 miliona radno sposobnih i obrazovanih stanovnika (od preko 2 miliona ratom iseljenih), a useljeno je isto toliko i po etničkim principima naseljavano, mahom neobrazovano seosko stanovništvo.

Bosna i Hercegovina nema na nivou države Zakon o kulturnom naslijeđu, niti institucije koja o tom naslijeđu brine. Mi smo jedina zemlja članica Vijeća Evrope koja nema na nivou države program zaštite naslijeđa i budžet za njegovu provedbu.

Interesantno je da su Aneks 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine, suprotno od svjetske prakse, zaboravili na prirodnu baštinu u Bosni i Hercegovini. Da li je moguće da je takav previd slučajan ili je svjesno ostavljen otvoren prostor za harčenje šuma i nesmetanu gradnju hidroakumulacija pod koncesiju?

Šta čuvaju i rade institucije kulture o kojima se u posljednje vrijeme najviše govori?

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je najveća i vjerovatno najstarija kulturna institucija modernog tipa u jugoistočnoj Evropi. Muzej je osnovan 1. februara 1888. godine, a današnje zdanje je djelo arhitekte Karla Paržika iz 1913. godine, u stilu talijanske renesanse. Objekat paviljonskog tipa je namjenski građen za potrebe muzejskih zbirki što je odlika veoma malog broja velikih muzeja u metropolama  Evrope. Obično su muzejske zgrade bivši kraljevski ili kneževski dvorci.

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je najveća i vjerovatno najstarija kulturna institucija modernog tipa u jugoistočnoj Evropi. Muzej je osnovan 1. februara 1888. godine, a današnje zdanje je djelo arhitekte Karla Paržika iz 1913. godine, u stilu talijanske renesanse. Objekat paviljonskog tipa je namjenski građen za potrebe muzejskih zbirki što je odlika veoma malog broja velikih muzeja u metropolama  Evrope. Obično su muzejske zgrade bivši kraljevski ili kneževski dvorci... Muzej je zatvoren za javnost.

Zemaljski muzej sa sjajnim zbirkama, a posebno zbirkom stećaka (jedinstveni u svijetu srednjevjekovni bosanskohercegovački nadgrobni spomenici), poveljama bosanskih kraljeva i Sarajevskom hagadom (jevrejski rukopisni iluminirani kodeks iz 1350. godine) je osnovno polazište prezentacije kulturnog nasljeđa Sarajeva, ali i cijele Bosne i Hercegovine.

Muzej se sastoji iz Odjeljenja za arheologiju sa prahistorijskim, antičkim i srednjevjekovnim zbirkama, Odjeljenja za etnologiju sa Odsjecima za materijalnu i duhovnu kulturu i Odjeljenja za prirodne nauke sa geološkim, zoološkim i botaničkim odsjecima koja predstavljaju zasebne muzeje. Tu je i jedna od najvećih zbirki insekata na svijetu.

Botanički vrt u krugu muzeja, u kojem je srasla zbirka stećaka, je osnovan 1912/13. godine, pod rukovodstvom  botaničara Karla Malya. Danas se u vrtu uzgaja oko 1.700 vrsta biljaka sa nekoliko hiljada jedinki. Vrt Zemaljskog muzeja je stogodišnja oaza mira i ljepote u svim godišnjim dobima, ali je ipak najljepši u proljeće.

Naučna biblioteka Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine je utemeljena 1884. godine, kada je u Sarajevu osnovano Muzejsko društvo i posjeduje oko 250.000 svezaka časopisa, monografija, knjiga, separata, rukopisne građe iz oblasti koje se proučavaju u muzeju (arheologije, historije, etnologije, folkloristike i prirodnih nauka – geologije, botanike i zoologije). Biblioteka posjeduje i dvije inkunabule i veliki broj rijetkih knjiga štampanih između 1500. i 1800. godine. Danas biblioteka ima aktivnu razmjenu sa oko 350 svjetskih institucija i na taj način godišnje dobije oko 700 naslova naučnih i stručnih časopisa i monografija.Kroz naučnu publikaciju Glasnik Zemaljskog muzeja, koji se izdaje od 1889. godine, javnosti se prezentira blizu četiri miliona eksponata koji svjedoče o vrlo bogatoj kulturnoj historiji zemlje.
Muzej je zatvoren za javnost.

U neposrednoj blizini Zemaljskog muzeja je Historijski muzej Bosne i Hercegovine, sa  likovnom zbirkom  i zanimljivom postavkom „Sarajevo pod opsadom“.U Sarajevu je nakon Drugog svjetskog rata (1945.) osnovan Muzej narodnog oslobođenja koji od 1967. godine, djeluje kao Muzej revolucije. U današnjoj zgradi, izgrađenoj po projektu E. Šmidihena i B. Magaša, ovaj muzej djeluje od 1963. godine. Prije posljednjeg rata (1992-95) preimenovan je u Historijski muzej Bosne i Hercegovine.

Historijski muzej je jedini muzej koji tretira kompletnu historiju Bosne i Hercegovine od dolaska Slavena na Balkan i potom njenog prvog spominjanja (949. godine), u kojima je  vizantijski carevi i historičari Konstantin Porfirogenit i Ivan Kinamo spomenuše kao "zemljicu Bosnu", bansku državu (u djelu De administrando imperio) "koja nikome nije podložna, nego sama sobom upravlja", preko evropskog srednjevjekovnog kraljevstva, pa zasebnog "ejaleta" u okviru osmanskog, i zasebne pokrajine"corpus separatum" u okviru habzburškog carstva.

Historijski muzej je jedini muzej koji tretira kompletnu historiju Bosne i Hercegovine od dolaska Slavena na Balkan i potom njenog prvog spominjanja (949. godine), u kojima je  vizantijski carevi i historičari Konstantin Porfirogenit i Ivan Kinamo spomenuše kao "zemljicu Bosnu", bansku državu (u djelu De administrando imperio) "koja nikome nije podložna, nego sama sobom upravlja", preko evropskog srednjevjekovnog kraljevstva, pa zasebnog "ejaleta" u okviru osmanskog, i zasebne pokrajine"corpus separatum" u okviru habzburškog carstva... Historijski muzej je zatvoren za javnost.

Napokon, Bosna i Hercegovina, nakon pokušaja dijeljenja teritorije između Hrvatske i Srbije za vrijeme Kraljevine Jugoslavije (između dva svjetska rata), je nakon Drugog svjetskog rata ravnopravna Republika unutar SFR Jugoslavije. Raspadom bivše države Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država od 1992. godine. Istegodine počela je ratna agresija  i pljačka od strane susjednih država koje su perfidno koristile milenijski multi vjerski karakter Bosne i Hercegovine. Agresivni karakter rata, velikodržavne aspiracije susjeda i sistematsko uništavanje spomenika  kulture je dokazano i presuđeno u nizu procesa za ratne zločine koji se još uvijek vode na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu. 

Muzej raspolaže fondom od oko 400.000 muzejskih predmeta i eksponata u arhivskoj zbirci, biblioteci, zbirci umjetničkih slika...
Historijski muzej je zatvoren za javnost.

Uz njega je i izabrana lokacija budućeg Muzeja savremene umjetnosti  i pješački most Ars Aevi, djelo slavnog svjetskog arhitekte Renza Piana. Fantastična, u svjetskim razmjerama vrijedna zbirka djela savremene umjetnosti Ars Aevi je takođe jedinstvena u svijetu i kao zbirka bez muzejske zgrade.

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine je najveća, najbogatija i najznačajnija institucija kulture u Bosni i Hercegovini, koja se bavi likovnim kulturnim nasljeđem kao i suvremenom likovnom scenom. Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine je osnovana 1946. godine, a u ovoj zgradi djeluje kao muzej od 1953. godine. Objekat je prvobitno izgrađen za potrebe trgovačke kuće Ješue i Mojse D. Salom (1912), rad arh. Karla Paržika (Karl Pařik). U Umjetničkoj galeriji se nalazi pet zbirki i to: Zbirka bosanskohercegovačke umjetnosti; Zbirka ikona; Zbirka Hodler (zbirka slavnog švicarskog slikara Ferdinanda Hodlera koja sadrži preko 100 crteža, skica i slika na platnu); Zbirka međunarodne umjetnosti i Zbirka fotografija. Pored kolekcija, tu je i specijalizirana biblioteka sa preko 10.000 naslova, dokumentacija, arhiva kao i fotodokumentacija iz domena likovnih umjetnosti. Kolekcije sadrže preko 6.000 jedinica (slike, skulpture, crteži, grafike, instalacije, audio i video radovi... od kraja XV pa do XXI stoljeća. Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine je takođe zatvorena za javnost...

Od posljedica srednjovjekovne opsade grada (1992/95.) su oštećene ili nepovratno izgubljene mnoge zbirke, a naročito bibliotečki fond i periodika iz Gradske vijećnice, zbirka Orijentalnog instituta, jedna velika privatna zbirka...

Problem finansiranja institucija kulture, posebno problem finansiranja famoznih sedam institucija kulture, koje su po postojećoj zakonskoj legislative na nivou države Bosne i Hercegovine, postao je tema i Pink TV. Mučno je bilo pratiti  “tv cipelarenje” muzejskih i bibliotečkih stručnjaka od strane agresivnih učesnika tv debate. Mogu li kulturne institucije i njeni časni uposlenici potonuti još niže? Mogu, itekako.

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine je najveća, najbogatija i najznačajnija institucija kulture u Bosni i Hercegovini, koja se bavi likovnim kulturnim nasljeđem kao i suvremenom likovnom scenom... Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine je takođe zatvorena za javnost...

Da li današnje političke i vjerske elite Bosne i Hercegovine mogu i žele stvoriti sistem za očuvanje zajedničke kulturne i prirodne baštine i zajedničkih ljudskih vrijednosti? Mogle bi, kada bi pragmatični (čitaj profiterski) zamijenili strateškim angažmanom i imale nadahnuće bosanskih franjevaca gdje mladi fratri potiču sva nova nadahnuća sa zakletvom “Bosanski franjevci–vjerni Bogu, vjerni Bosni”, u kojoj Bosna nije nadnacionalna smjesa više nacija ili kultura, već civilizacijski process koji traje stoljećima.

Stranačke predstavnike nacionalnih korpusa, kao i vladiku i kardinala problem zajedničkih vrijednosti i institucija kulture očigledno ne zanimaju, za razliku od reisa (poglavar sa šarolikim međunarodnim priznanjima), koji je, prisjećam se, nedavno na grobu nedužnog Nedžada Ibrišimovića dijelio čak i bošnjačke književne gromade (...od Kulenovića do Maka Dizdara...) po njihovom tobožnjem odnosu prema islamu i naciji.

Pa ko onda treba da brine o očuvanju zajedničke bh. baštine i institucijama kulture? Pomoći može svako dobronamjeran, ali prvenstveno to je obaveza nadležnih kantona, entiteta i države Bosne i Hercegovine, onako kako su i dužni po važećim zakonima. U suprotnom , živimo u projektovanoj anarhiji i nadležne treba tužiti, a ko će to učiniti je već pravno pitanje.

(DEPO PORTAL,BLIN MAGAZIN)