- Ugodna šetnja planinom Igman na Velikom Polju, 19. januara, sve do 16 sati i 20 minuta, kada je Ben nestao, jednostavno nestao u trenutku. Ben je puno više od psa labradora, nije ni kućni ljubimac, niti životinja, on je moj član porodice, počinje svoju priču Dijana Hajrić koja se još uvijek sa nevjericom prisjeća čitavog događaja.

- Do tog trenutka Ben je bio pored mene cijelo vrijeme, trčkarao, u momentu sam se okrenula i nisam ga više vidjela. Prva mi je pomisao bila da je izašao prema cesti, proradio mu muški nagon, ali tu ga nije bilo, čak nije bilo ni tragova psa. Uhvatila nas je panika..., obišli smo sve objekte gdje je bilo ikakve mogućnosti da je došao za ljudima, ostavljali brojeve telefona, hodali kroz šumu... Nigdje nikoga..., priča dalje Dijana koja se tog dana kući vratila bez svog ljubimca, a sutradan nastavila potragu na Igmanu.

- Došli smo ujutro na Igman. U daljini se čuo lavež psa, mog Bena. Izgledalo je kao da je negdje daleko, puno dalje od nas, ali bio je odmah tu pored, ispod nas, u šahtu vodovoda koji je otvoren i u kojem je Ben završio dan prije. Hvala Bogu, na njegovu i moju sreću ostao je živ i bez povreda, kaže Dijana i dodaje kako je nakon izvlačenja, skačući od radosti, Ben zadnjim šapama upao u drugi šaht koji se nalazio u neposrednoj blizini, takođe otvoren ali prekriven snijegom i neprimjetan.

- I sama sam mogla upasti unutra, nečije dijete je moglo upasti, nije više ni bitno ko...  Šaht je dubok skoro 3m, pun cijevi i smeća. Sve je prekriveno snijegom, sve je ravno, ali ispod vreba rupa iz koje niko ne bi izašao. Zar treba da strada neko puno bitniji od Bena, pa da se nešto poduzme i šahtovi zatvore?!

(DEPO PORTAL)