Trio za dugo sjećanje: Anila  Gajević (u sredini) sa novinarkom Dankom Savić i piscem Abdulahom Sidranom u Zagrebu

Piše: Anila GAJEVIĆ

Promocija autobiografskog romana „Otkup sirove kože“ Abdulaha Sidrana jedan je od povoda zašto sam odlučila da se iz sniježnog i klizavog Sarajeva prošlog vikenda zaputim prema Zagrebu. Imala sam sreću da imam skoncentrisanog i dobrog vozača pored sebe, Danka Savić, moja prijateljica i novinarka „Slobodne Bosne“ u rane jutarnje sate spretno je zaobilazila čunjeve na našem komadiću autoputa koji će se, čini mi se, vječno izgrađivati.

Stigle smo u Zagreb malo prije promocije i imale vremena tek toliko da se smjestimo u hotel. U knjižari Naklade Ljevak gužva, kako smo i očekivale. Sidran potpisuje knjige, po koju prozbori sa posjetiocima i vidno se obraduje Sarajkama koje skoro nisu ni spavale noć ranije kako bi podržale njegovu promociju i stigle u podne.

Atmosfera je vrlo prijatna, naš Sidran uobičajeno zvijezda kao i svugdje gdje se pojavi, Predrag Matvejević ljubazan i prijatan. Na promociji knjige Sidran ozbiljniji nego inače, no nakon oficijelnog dijela, u svome maniru zabavlja publiku. Oni upijaju svaku njegovu riječ i teško im se rastati od njega. O romanu govori izdavač Nenad Rizvanović ističući da je to jedno od najprodavanijih pet knjiga, a da je na nedavno održanom Sajmu knjige u Puli bio najprodavanije djelo. Pisac i prevodilac i veliki Sidranov prijatelj Sinan Gudžević kaže da je „Otkup sirove kože“ najznačajnija knjiga koja se u 2011. godini pojavila u Hrvatskoj.

Veliko djelo

O kakvom je velikom djelu riječ i sama znam. U odlomcima je ovaj roman Sidran objavljivao u magazinu „Global“ koji sam uređivala pa sam imala privilegiju pročitati cijelu knjige prije negoli je u cijelosti objavljena. Sretna sam da Sidrana vole u Zagrebu kao što ga vole i u Beogradu i u Ljubljani. Vole ga i u Sarajevu samo što to neki ne vole priznati.

Poslije promocije Sidran nas vodi na ručak. Odlučio je da se zahvali zagrebačkim domaćinima i da popodne ipak provede s nama. Volim slušati Sidrana kad priča. On zna da sam mu ja dobra publika i zna da se smijem njegovim šalama pa tako i protiče naše druženje. Sidran priča, ja se smijem. U tome mi se pridružuje i Danka. Na povratku u hotel srećemo Erola Zubčevića, direktora fotografije iz Sarajeva sa knjigama u rukama. Ne nosi Sidrana jer kaže da će ga kupiti u Sarajevu. Sidran i ja mu velimo da je, nažalost, ne može naći jer je niko u Bosni još nije objavio. Koje li ironije.

Veliki pisac potpisuje svoju novu knjigu "Otkup sirove kože" zagrebačkoj publici; da li će sarajevska publika imati priliku za otkup uz autogram svog najvećeg živućeg književnika?!?

Danka je u Zagrebu poslom. Za novinu piše tekst sa Sidranove promocije ali i pravi priču o referendumu u Hrvatskoj o ulasku u EU. Intervjuira pristalice ali i protivnike EU. Vjerujem da je njih mnogo manje jer mi se čini da Hrvatska duboko korača već dugo prema Evropi. Barem kada su zakoni u pitanju. Saznajem i da će uskladiti i svoje zakone kada je zapošljavanje glumaca iz BiH u Hrvatskoj u pitanju tako da će uskladiti njihove radne dozvole sa principima EU. A glumci su također jedan od razloga zašto sam vikend provela u Zagrebu.

Frljićeva nova predstava

Navečer Danka i ja idemo u „Gavellu“ pogledati novu predstavu Olivera Frljića „Prolazi sve“ autora Dubravka Mihanovića kojega naša publika zna po komadu „Žaba“. U predstavi igra i Sven Medvešek, glumac kojega sam zastupala u filmu „Venuto al mondo“. Odličan je Sven u predstavi kao i talentirana Ivana Roščić. A Frljić je napravio jednu vrlo emotivnu predstavu o ljudima u poodmaklim godinama i vremenima kroz koja su oni prohujali. Nije kontroverza na kakvu smo od Frljića navikli ali je čista, precizna, na momente duhovita a na momente potresna saga o ljudima koje često i ne vidimo.  

Poslije predstave družimo se u pozorišnoj kafani sa glumcima. Tu je Sven moj domaćin, oduševljava me njegov beskrajno pametni i talentovani jedanaestogodišnji sin Tit, stiže i mladi glumac Marko Cindrić koji mi prepričava detalje sa snimanja serije „Game of thrones“ na koje sam ga uspjela jesenas ubaciti. O kakvom je produkcijskom gigantu riječ uvjerila sam se tek nakon što sam bez daha pregledala prvu sezonu ove HBO serije i tek postala

Promociju romana "Otku sirove kože" u knjižari Naklade Ljevak vodii su Predrag Mavejević i Sinan Gudžević

svjesna kakve priče sam bila dio zajedno sa Markom i tamnoputim statistima koje sam iz Sarajeva slala u Dubrovnik.

Ugodno je druženje u „Gavelli“, tu su i glumice Csilla Barath Bastaić i Ivana Krizmanić, ali ga moramo prekinuti jer je Danku i mene svladao umor a i sutra nas čeka puno susreta.

Hercegovački humor na djelu

Danka i u nedjelju nastavlja sa intervjuima i tek tada postajem svjesna da joj uopće ne zavidim. Sjećam se svojih službenih putovanja i stresa pod kojim sam morala pisati izvještaje sa predstava, promocija knjiga, festivala i filmskih projekcija. Sretna sam da i dalje sve to mogu pratiti ali kao obični posjetilac a ne izvještač.

Popodne provodim u „Gradskoj kavani“ sa uglednim hrvatskim rediteljem Antunom Arsenom Ostojićem koji sprema film „Halimin put“ scenariste Feđe Isovića. Topla je to bosanska priča i Arsen želi da mu pokažem djecu koja bi možda mogla zaigrati u njegovom filmu. Pričamo i o uspjesima glumaca agencije „Zona“, najviše o Miraju Grbiću kojega su i u Zagrebu svi gledali u holivudskom blockbusteru „Nemoguća misija: Duh protokol“.

Ugodan je sagovornik Arsen a razgovor nastavljamo u domu glumca Slavena Knezovića, Mostarca sa zagrebačkom adresom. Svratila sam samo da pozdravim njega i njegovu milu djevojku Dubravku Puž, dizajnerku ali nisam mogla odoljeti kolačima i finom društvu u kojem se našla i Slavenova sestra, također glumica Maja Knezović-Lasić. Uvijek se radujem druženju sa svim članovima porodice Knezović, uključujući i Marija Knezovića, frontmena grupe „Zoster“ jer uvijek šire pozitivnu energiju i simpatični hercegovački humor.

Za kraj svog boravka ostavljam Gorana Navojca, glumca s kojim sam u svome bavljenju agenturom do sada imala ponajviše sreće. Nakon „Nemoguće misije“, Goran mi je igrao u filmu „Shangai Gypsy“ Marka Naberšnika i „Falsifikatoru“ Gorana Markovića. S njim je uvijek puno tema za „pretresti“ a pridružuje nam se i glumac i reditelj Filip Šovagović. Nisam imala priliku upoznati ga do sada iako smo nekoliko puta pričali telefonom. Razgovaramo o „zonama“, s obzirom da se moja sarajevska bavi kastingom, a njegova zagrebačka produkcijom. Firme nam, slučajnosti, nose isto ime. Filip upravo završava svoj film „Visoka modna napetost“ u kojem glavnu ulogu igra Goran Navojec, a rado bi ga prikazao na Sarajevo Film Festivalu.

Imam svega pola sata prije nego što Danka i ja krenemo nazad put Sarajeva da upoznam osobu o kojoj sam mnogo čula. Moj prijatelj Jasmin Duraković bezbroj puta je rekao kako postoje tri mlade poslovne žene u tri različita grada koje je je bitno poznavati. Jedna je moja malenkost, druga je scenaristica i urednica na RTS-u Nataša Drakulić iz Beograda, a treća je Anita Juka, producentica iz Zagreba. Sa Natašom čak i ljetujem i ostalo mi je samo da upoznam treću ženu. Anita je u frci, snima upravo u Zagrebu film svoje sestre, rediteljke Ivone Juke „Drugi“. Žao mi je što nisam uspjela posjetiti set i što nisam imala više vremena za druženje s Anitom.

Drugi put, u Sarajevu ili Zagrebu ili gdje god nas u ovom našem okruženju posao ili zadovoljstvo nanese.

(DEPO PORTAL)