Piše: Đorđe Krajišnik

Medijsko zagađivanje javnog prostora

Priče i tenzije o proslavi 20 godina Republike Srpske, toj famoznoj svečanosti koja je koštala građane ovog bh. entiteta nešto više od pola miliona maraka još uvijek, ni deset dana pošto je Banjalukom promarširala svesrpsko političko-popovska bagra, ne jenjavaju. Glavni krivci zašto je javni prostor dvoentitetske zemlje Bosne i Hercegovine zatrpan, zaglušen i zagađen ovom, po svemu dosadnom i po građane sluđujućom, temom, a ne nekim mnogo važnijim, životnijim i egzistencijalnijim temama jesu dva sukobljena medijska servisa; jedan je Radio televizija Republike Srpske, a drugi je njen federalni blizanac Federalna televizija Bosne i Hercegovine.

Oba ova javna emitera se putem onoga što se 9. januara odigralo u Banjaluci, naizgled, nastoje konačno obračunati i zadati smrtonosni udarac, propagandnim kocem, u srce onom drugom. Međutim, u pozadini navedenog sukoba nikako ne stoje neke ozbiljne razlike između ova dva emitera, niti stoje nešto bitno drukčiji svjetonazori koji imaju za cilj humanizaciju, demokratizaciju ili nešto slično u bh. javnom prostoru; naprotiv, u pozadini sukoba čiji smo svakodnevni svjedoci stoje jedino interesi dvaju vladajućih političkih opcija, dakle Dodikovog SNSD-a, s jedne,  i Lagumdžijinog SDP-a, s druge strane. Jer, danas je nego ikad prije jasnije i očitije da su dvije pomenute televizije postale samo poligoni, barem u svojim centralnim političkim emisijama, za djelovanje pr službi dvije pomenute kvazisocijaldemokratske političke opcije, tačnije streljački odredi za uklanjanje svih onih koji na bilo koji način mogu ugroziti pozicije koje su ove političke partije zauzele.

No, krenimo redom, tačnije pokažimo kako se odvijalo spinovanje javnosti i kako je priči o slavljeničkoj lešini udahnut dodatni život i produženo njeno medijsko trajanje. Te kako se opet varaju, obmanjuju i zasljepljuju građani i narodi u BiH.

Rtrsovski i federalnotelvizijski spin i sluđivanje javnosti

Prvo je RTRS, uz pomoć svojih medijskih pipaka oličenih u Nezavisnim novinama i Glasu Srpske, neposredno poslije održavanja svečane akademije povodom 20 rođendana Republike Srpske u banjalučkoj dvorani Borik, objavio ekskluzivnu, šokantnu, zaprepašćujuću i kakvu sve ne informaciju da je u pomenutoj dvorani tokom rutinske antidiverzantske akcije, uoči održavanja rođendanskog derneka, pronađena veće količina naoružanja i eksplozivnih naprava. Odmah su krenula nagađanja i obasipanja javnosti podacima koji ukazuju da je po srijedi bio teroristički akt, pokušaj atentata na Milorada Dodika, Borisa Tadića i sve srpske glavešine, popove, kulturnjake, Emira Kusturicu i druge prisutne na svečanoj akademiji. Uz to se priča nadovezivala na onu o vehabijama i njihovim selima širom vrleti i goleti RS-a, o kojima kampanju ovaj medijski trojac (u cilju stvaranja zidova straha od drugog), uz pomoć svojih antiterorističkih eksperata, vodi više od godinu dana. Zaključak je bio, mora da su anamo-oni imali namjeru da ucmekaju svesrpske vođe i ojade jadni i napaćeni srpski narod.

Međutim, poslije par dana istina je bila neumoljiva. Ispostavilo se da je "terorista i vehabija" glavom i bradom u stvari radnik u sportskoj dvorani Borik, danas javnosti poznat kao Bole. Naime, nesretni Bole je sakrio pomenuto oružje u Borik sa željom da ga preproda ili šta već, ali nikako da ubije, rani ili na bilo koji način nanese boli svesrpskom puku. O Boletu se mnogo toga govorilo i govori. Ovdje možemo samo reći da je vjerovatno riječ o još jednom u nizu obespravljenih radnika, koji je usljed nedovoljnosti svojih primanja odlučio zapoloviti u vode trgovine oružjem, te si tako priskrbiti dodatne izvore prihoda.

Pričom o navodnom pokušaju atentata na Dodika, Tadića i ostale, te učestalim forsiranjem iste,  republičkosrpski mediji su samo nastavili svoju staru priču skretanja teme sa stvarnih problema. Tačnije, putem stvaranja straha i dizanja tenzija od "mogućih napada" kako od raznih samo njima poznatih islamskih ekstremista, tako i političkih napada iz federalnog dijela države, koji su usmjereni nigdje drugo nego protiv RS-a, srpskog naroda, crkve i svega srpskog, nastoji se amnestirati i sakriti kriminal Dodika i njegovih pulena, te raznim vidovima manipulacije pažnja obespravljenog radnog naroda skrenuti sa stvarnih egzistencijalnih problema, na iracionalne i imaginarne borbe za očuvanje nekakvih fantazmogorijskih identiteta, vjera, tradicija, kultura...

Kada je u pitanju Federalna televizija i njena uloga u sluđivanju i spinovanju bh. javnosti i tu priča ide takođe po dobro oprobanim ekskluzivnim i šokantnim metodama. Negdje uporedo sa održavanjem svečane akademije povodom 20 godina RS-a, na Federalnoj televiziji je emitovan specijal emisije 60 minuta koji se bavi Republikom Srpskom kao genocidnom tvorevinom, te istorijskom pozadinom koja je dovela do formiranja ovog, danas, bh. entiteta. Specijal je realizovan po dobro oprobanom metodu koji je uspostavio nekadašnji urednik 60 minuta, (isti onaj metod po kojem se danas uređuje centralni dnevnik FTV-a) a danas jedan od urednika Federalne televizije, Bakir Hadžiomerović. No, ne ulazeći u potpuniju analizu sadržaja navedene emisije, te imajući jasan stav o karakteru temelja na kojima je RS nastala i na kojima počiva, jako je važno istaknuti nekoliko činjenica.

Naime, Federalna televizija, jednako kao i Radio televizija Republike Srpske, radi na svakodnevnom obmanjivanju i sluđivanju bh. građana. Unaprijed smišljenim spin modelima ovaj javni servis plasira građanima Federacije sliku RS-a kao njihovog ključnog i jedinog problema. Zapravo, projiciranjem perspektive da je RS glavna kočnica u razvoju, jedinstvene, suverene, nezavisne Bosne i Hercegovine, te njeno predstavljanje kao rušilačkog elementa FTV, po modelu RTRS-a, nastoji skrenuti pažnju građana sa njihovih stvarnih životnih problema, nezaposlenosti, neimaštine, siromaštva, na RS kao ključni problem koji im se isprječava na njihovom životnom putu. Tačnije, umjesto priča o kriminalu vladajućih strukta, obmanama Lagumdžije, SDP-a i drugih, FTV iz dana u dan forsira priču o Dodiku i RS-u, kako bi tim pričama zasjenila sve ono što su stvarni problemi građana Federacije, a sve to u korist uskih stranačkih interesi vladajuće partije.

S druge strane, na ovaj način federalni javni servis (ako mu je to uopšte ikad i bio cilj) nikako ne doprinosi demokratizaciji, niti podizanju svijesti građana RS-a o karakteru Republike Srpske, njenim genocidnim korjenima i počivanju na temeljima masovnih zločina. Ovakvom strategijom FTV samo nabacuje loptu na volej predsjedniku RS-a, doprinosi militarizaciji i radikalizaciji srpskog elementa u BiH i dugotrajno ugrožava i onemogućuje napredak na prevazilaženju međunacionalnih antagonizama i barijera triju zavađenih bh. naroda. Pa sve i da je RS najveći problem za opstanak BiH, njenoj dekonstrukciji se nipošto ne bi smjelo prilaziti ovako agresivnim metodama. Već bi se naprotiv, radilo na njenoj demokratizaciji i podizanju svijesti građana u RS, o pogubnosti opstajanja jednog takvog projekta, njegovom secesionizmu i drugim nakanama. Jer, u konačnici, građani Republike Srpske su jedini koji mogu i imaju pravo odlučivati da li će ona opstati i koliko će u svojoj nakaznosti trajati. A nikako agresivne snage koji nastoje preko noći ukidati ili zabranjivati.

(Ne)zavisni Dragan Jerinić i njegovo zavisno novinarsko udruženje

Priča o medijskom silovanju bh. javnosti svakako ne može proći bez Dragana Jerinića i njegovog udruženja novinara RS-a. (Podsjećamo, Jerinićevo udruženje je nekada nosilo prefiks nezavisno, no onda je sklopljen pakt sa Velikim vođom i to nezavisno je isparilo, a od nezavisnog je danas ostalo jedino ime novine u kojoj Jerinić radi.) Naime, nakon što je emitovana sporna emisija FTV-a, Udruženje novinara RS-a je sa svojim (ne)zavisnim predsjednikom na čelu odlučilo podići tužbu protiv ove televizije, nekoliko njenih urednika i novinara, za, kako se navodi, govor mržnje, raspirivanje vjerske i nacionalne netrpeljivosti i još štošta.

I zaista, nije da se Federalnoj ne potkrade katkad nešto od navedenog, i nije da je u retorici ove televizije "maslo za Ramazana", ali kada imate na umu da je tuži Dragan Jerinić onda prosto morate pasti na dupe od smijeha.

Da (ne)zavisni Jerinić zaista ima sluha za medijsko raspirivanje mržnje i vjerskih, nacionalnih, rasnih i svakojakih netrpeljivosti onda bi po hitnom postupku, ne docnivši ni časa, tužio i optuživao ako ne cijelu, a onda bar pola, vladajuću republičkosrpsku političko-medijsku oligarhiju, na čelu sa samim sobom i svojim Nezavisnim novinama. Drznuti se tužiti Federalnu televiziju za govor mržnje, a šutiti na svakodnevne izlive mržnje koje iz svog pera sipa Dodikov propagandni telal Rajko Vasić, zatim Glas Srpske, Nezavisne novine, Fokus, RTRS i sve što stoji u službi Dodikove propagandne mašinerije, jednako je skandalozno kao i priča o nezavisnosti medija u RS.

Nikolaidis kao šlag na tortu

Posljednja i ujedno najsvježija medijska farsa u teatru apsurda zvanom 20 godina Republike Srpske, odnosi se na prašinu koja se, mora se priznati taktički, digla oko teksta crnogorskog pisca, novinara i savjetnika predsjednika Skupštine Crne Gore Andreja Nikolaidisa. Nikolaidis je neposredno nakon proslave 20 godina RS-a, na crnogorskom portalu analitika.me objavio tekst pod naslovom "Šminkanje političkog monstruma", u kojem se, na korektan i objektivan način, bavi nastankom Republike Srpske i onim što ona danas, u kontekstu velikosrpskih težnji iz 90-ih godina, jeste, te slučajem navodnog atentata koji je spreman na srpski i republičkosrpski politički mainstream u dvorani Borik i nesretnim Boletom koji je eksploziv dopremio.

Prve su harangu i hajku na Nikolaidisa započele Nezvisne novine čupajući iz njegovog teksta sljedeći odlomak: "Civilizacijski iskorak bio bi i da je Bole upotrijebio dinamit i puške koje je sakrio u dvorani u kojoj su glavari, duhovnici i umjetnici proslavljali dvadesetogodišnjicu postojanja RS. Da je Bole, recimo, nezadovoljni radnik, koji je shvatio da su nacionalni i vjerski antagonizmi samo maska pod kojom elita skriva temeljni antagonizam svakog društva, onaj klasni. Da je Bole, recimo, rekao: jesam Srbin, ali sam i radnik, stoga ću u zrak dići one koji su me opljačkali – ne bi li to bio civilizacijski iskorak? Bila bi to, još, i poetska pravda.", a zatim su im se pridružile i sve njihove kolege, kako one koje su satanizovale Nikolaidisa, tako i one koje su se njime okoristile kako da se obračunaju i pokažu bolji od svojih medijskih oponenata. (Pod navedenim mislimo prije svega na FTV koji je našao za shodno da na slučaju Nikolaidis još jednom pokuša poentirati i napraviti diferenciju u odnosu na RTRS. Te ovu televiziju prikaže kao nedemokratsku, totalitarnu i neslobodnu, a sebe uzdigne kao demokratsku, humanističku i slobodnu.) Nikolaidisu je iz navdenog citata, uz zanemarivanje teksta i konteksta, učitan mrzilački poziv na rušenje Republike Srpske i ubistvo srpskih glavešina. Tačnije, zlonamjernim brkanjem onoga što je fiction i factions, te učitavanjem u tekst onoga što u njemu nije, republičko srpski mediji su nastojali još jednom pokazati kako je eto sve usmjereno protiv Srba i njihovih vođa, te ovaj tekst crnogorskog književnika predstaviti kao propagandni pamflet koji priželjkuje i poziva na ubijanje. Na taj način se ponovo imalo za cilj zanemariti istinu koju je Nikolaidis iznio u svom teksu, a ona glasi: da se u BiH svjesno i smišljenim taktikama radi na potenciranju i potpirivanju međunacionalnih tenzija i sukoba, te da se pod krinkom očuvanja nacionalnih i vjerskih identiteta i odbrane nacionalnih interesa vrši svakodnevna velika pljačka, ojađivanje i obespravljivanje radnog naroda u cijeloj BiH.

Stoga, u Nikolaidisovom tekstu, preciznije u citiranom odlomku, iznesena je sama srž svih problema i sukoba u našoj zemlji, te razotkivena jedna propagandna mantra kojom se svakodnevno sluđuju građani u oba bh. entiteta. Rečenicom: "jesam Srbin, ali sam i radnik, stoga ću u zrak dići one koji su me opljačkali" Nikolaidis gađa u samu srž problema. Jer, baš u njoj, u takvom poimanju stvarnosti stoji jedina nada za građane Bosne i Hercegovine. Nada da će jednom doći pameti, prevazići nametnute međuetničke i međukonfesionalne razlike, otrgnuti se propagandnim okovima i omeđenoj svijesti i konačno shvatiti da su njihovi jedini i zajednički problem pljačkaši na vlasti, zbog kojih ne mogu ostvariti svoje plate i penzije, te normalno egzistirati, a ne iracionalne i nametnute netrpeljivosti i sukobi koje proizvode etnokapitalističke pljačkaške horde.

BL!N MAGAZIN