Izvor: Slobodna Bosna

Po povratku iz Teherana u septembru 1994. godine, gdje je završio (anti)terorističku obuku, tadašnji pripadnik službe Državne bezbjednosti (DB) Edin Pašić podnio je izvještaj podsekretaru DB-a Nedžadu Ugljenu u kojem je, između ostalog, navedena i sljedeća zakletva:

"Obavezujem se i zaklinjem svojom islamskom vjerom pred Allahom dž. š. da ću sve tajne koje sam naučio, vidio, kao i identitet osoba i mjesta iz Irana, sam put u Iran, čuvati na najvišem stepenu sigurnosti i da sam u organizaciji Bakira Alispahića kao što je bilo i sada spreman za narednu suradnju na polju obuke sa braćom iz Islamske Republike Iran."

Ovo je zakletva je koju su pred visokim časnikom iranske obavještajne službe položili bosanskohercegovački polaznici kursa koji su u Iran doputovali kao austrijski inžinjeri, a predavačima tokom trajanja kursa predstavljali se kao Ukrajinci. Suradnja između "austrijskih inžinjera", "Ukrajinaca"....sa iranskom braćom nastavljena je sve do polovine februara 1996. godine, kada su američke snage iz sastava IFOR-a, pod komandom admirala Leightona Smitha, upale i rasturile kamp za (anti)terorističku obuku na Pogorelici!

TEORIJSKO I PRAKTIČNO USAVRŠAVANJE

NEDŽAD UGLJEN: Da li je bivši drugi čovjek bošnjačke tajne službe AID ubijen jer je američkim obavještajcima „provalio“ ilegalni kamp na Pogorelici koji je bio nastavak iransko-bosanske obavještajno-terorističke bratske suradnje?!

Dakle, Edin Pašić, sa još dvojicom kolega, Miralemom Polutanom i Senadom Jašarevićem, polovinom juna 1994. godine preko Splita, Zagreba i Frankfurta otputovao je u Teheran. U Splitu ih je dočekao "oficir za vezu" iranske obavještajne službe, izvjesni Husein, a u Teheranu ih je dočekao izvjesni Muhamed koji je sa šestočlanom grupom polaznika kursa iz BiH (druga trojka u Teheran je stigla preko Beča, op.a.) proveo naredna tri mjeseca, koliko su boravili u toj bratskoj zemlji. Prije zvaničnog početka obuke, oficir iranske službe bezbjednosti, izvesni Salek, polaznicima je rekao da će u Iranu boraviti kao austrijski inžinjeri i da svako sebi izabere prikladno ime, a pasoše i sva druga dokumenta koja bi mogla otkiti njihov pravi identitet predali su Muhamedu. Za boravka u Iranu Pašić je izabrao ime Karl Zimmer. Takođe, sa Salekom je dogovoreno da se za vrijeme nastave, odnosno u kontaktu sa profesorima, predstavljaju kao Ukrajinci!

Prema onome što je u svom izvještaju o boravku u Islamskoj Republici Iran napisao Edin Pašić, alijas Karl Zimmer, može se zaključiti da je obuka imala ideološki militantan, antiteroristički i teroristički karakter. U Teheranu je, prema izvještaju Pašića, bio proveden teorijski dio obuke gdje se posebna pažnja pokanjala specijalnim operacijama, zaštiti identiteta i sigurnosti u neprijateljskoj teritoriji, islamu u obavještajnoj službi - moralu, izradi i prepravljanju dokumenta. Pored spomenutih, polaznici obuke prošli su i sljedeće "gradivo": metode skupljanja informacija, tajna i čuvanje tajne, proces normalizacije, pokrivač, oprema za komuniciranje i načini prisluškivanja, praćenje, posmatranje, antipraćenje, proces prepoznavanja (upoznavanja) područja, glavne obavještajne službe u svijetu, tajno ulaženje, mjesta za skrivanje predmeta i otkrivanje takvih mjesta, istrage, intervjui, vučenje za jezik (?!), brave i otvaranje brava, proces posmatranja mjesta, objekata i osoba, pisanje izvještaja.

"U istom prostoru u kojem smo imali nastavu, radili smo upoznavanje sa oružjima koja se koriste u specijalnim operacijama - gradskim akcijama i vježbali smo način upotrebe ovih oružja", raportirao je Pašić.

Četiri sedmice prije završetka kursa polaznici iz BiH iz Teherana su prebačeni na sjever Irana u okolicu grada Sari blizu Kaspijskog jezera, gdje su prošli praktični dio kursa.

"Na poligonu udaljenom 40 minuta vožnje od centrale gdje smo bili smješteni imali smo obuku u korišćenju eksploziva, vatrenog oružja koje se koristi u specijalnim operacijama, kao i različite metode vršenja terora korišćenjem oružja i fizičke sile", napisao je Pašić.

U toku ovog dijela obuke svaki polaznik ispucao je blizu 2000 metaka iz pištolja marke Browing, Beretta, Colt, automatske puške Uzi, Kalašnjikova, mitraljeza M-84, MP-5, G-3... Polaznici su ispaljivali i projektile iz ručnog bacača RPG-a, ispucavali su tromblonske mine, bacali ručne bombe, a svaki od njih je montirao i aktivirao eksploziv TNT. Uvježbavali su gađanje po mraku, prilazak meti hodajući ili trčeći i pucajući, istovremeno gađanje više ciljeva uz promjenu oružja... Obučavani su da gađaju ciljeve sa motocikla i iz automobila u pokretu, izlaženje iz automobila u pokretu i gađanje ciljeva i sve druge oblike «likvidacije» cilja, odnosno mete.

POGORELICA PLAĆENA GLAVOM

Prema sadržaju tema koje su obrađivane tokom trajanja kursa i primjenjivane na obuci može se zaključiti da se zapravo radi o obuci koje praktikuju obavještajne službe kojima su imanentne operativne akcije koje se izvode izvan granica matične zemlje. Inače, za suradnju i «partnerski» odnos sa iranskom obavještajnom službom zaslužan je Hasan Čengić, a za operativnu realizaciju dogovorenog bio je zadužen tadašnji ministar unutrašnjih poslova RBiH Bakir Alisaphić

Prema sadržaju tema koje su obrađivane tokom trajanja kursa i primjenjivane na obuci može se zaključiti da se zapravo radi o obuci koje praktikuju obavještajne službe kojima su imanentne operativne akcije koje se izvode izvan granica matične zemlje. Inače, za suradnju i «partnerski» odnos sa iranskom obavještajnom službom zaslužan je Hasan Čengić, a za operativnu realizaciju dogovorenog bio je zadužen tadašnji ministar unutrašnjih poslova RBiH Bakir Alisaphić.

Saradnja sa iranskom obavještajnom službom je nastavljena, pa i produbljena, kada je Alispahić postao prvi čovjek Agencije za istrage i dokumentaciju (AID). Tada je obuka domaćih kadrova po iranskom modelu i sa iranskim instruktorima dislocirana u BiH,  u predratni planinarski dom Pogorelica koji je pretvoren u kamp za obuku (anti)terorista. Nakon više neuspješnih intervencija i pregovora sa tadašnjim predsjednikom Alijom Izetbegovićem da se kamp na Pogorelici zatvori, pripadnici IFOR-a su 16. februara 1996. godine izveli robusnu vojnu akciju  u cilju zaštite međunarodnih vojnih snaga u BiH. Kao što je poznato, pripadnici IFOR-a upali su u kamp na Pogorelici, pohapsili su sve zatečene polaznike i iranske instruktore i zaplijenili sve što su našli na Pogorelici. Uhapšeni polaznici i instruktori, osam Bosanaca i tri Iranca sa diplomatskim imunitetom, predani su lokalnim policijskim vlastima. Dok su bili smješteni u Domu policije, obavještajac pri iranskoj ambasadi u Sarajevu, izvjesni Ali, koji je došao obići svoje sunarodnjake, uhapšene iranske instruktore, tom prilikom obratio se Nedžadu Ugljenu riječima: «Ovo ćeš, Nedžade, glavom platiti». Sedam mjeseci kasnije, 28. septembra 1996. godine u Prijedorskoj ulici Nedžad Ugljan ubijen je iz vatrenog oružja. Svjedoci koji su bili prisutni kada je Ali uputio prijetnju Ugljenu bili su tadašnji pripadnici AID-a Željko Varunek i Šefik Džaferović, tadašnji sekretar AID-a.

Šest godina nakon zatvaranja kampa na Pogorelici počeo je sudski proces protiv bivših AID-ovaca Bakira Alispahića, Irfana Ljevakovića i Envera Mujezinovića, te dvojice bivših policijskih zvaničnika Unsko-sanskog kantona Edhama Veladžića i Ejuba Ikića. Jedan od najčuvenijih sudskih procesa u BiH vođen u slučaju «Pogorelica», koji je kasnije preinačen u «pokušaj atentata na Fikreta Abdića» okončan je u januaru 2008. godine, kada je Vrhovni sud Federacije BiH donio oslobađajuću presudu za sve optužene, potvrdivši tako prvostepenu oslobađajuću presudu.