Pisac i novinar porijeklom iz Bihaća, Faruk Šehić, dugo godina pisao je poeziju i prozu, i na taj način bio aktivan pripadnik bh. književnosti, poslije sedam godina pisanja izdao je svoj prvi roman sa naslovom "Knjiga o Uni".  Ovaj njegov književni uradak označio je, kako i sam priznaje,  ulazak u novi stil književnog izražavanja, te sumnja da će se vraćati na poeziju i prozu.

Knjigu je počeo pisati o rijeci Uni, pticama, zelenilu, a ne o ratu, eksplozijama, panici, upravo da bi pobjegao od opsesije ratom, ali je ipak tu opsesiju predstavio u knjizi, jer smatra da se od nje ne može pobjeći. Šehićevo ratno iskustvo nastalo je u proteklom ratu, kada se kao dvadesetdvogodišnjak vratio sa studija iz Zagreba da bi učestvovao u ratnim borbama po Krajini. U početku je mislio da će to biti dobra akcija, ali je vrlo brzo shvatio da to nije pravo lice rata.

Danas ima otpor prema svakoj vrsti ratne retorike, jer se “u istu vodu ne ulazi dva puta”. Tvrdi da nema nikakvih iluzija niti bi bio spreman za bilo koju novu ideologiju "ležati pet dana u blatu i snijegu".

O aktuelnoj propasti bh. kulture kaže da je kvar dublje u sistemu, da se dogodio još 1995. godine sa "Dejtonskim sporazumom" i da je sve što se danas dešava samo posljedica toga. Protivnik je 'kulture kukanja', a kaže da nije primijetio neku veću borbu kulturnih radnika za opstanak važnih institucija bh. kulture.

Smatra i da bi najbolje bilo ukinuti Dejtonski sporazum, drastično smanjiti državnu administraciju, te što više raditi na liječenju trauma iz rata, na uklanjanju mržnje, a sudove pritisnuti da rade punom parom, kao nekad u nacističkoj Njemačkoj, da bi se svi procesi ratnih zločina obavili što prije.

Pogledajte DEPO TV INTERVJU sa književnikom Farukom Šehićem!

(DEPO PORTAL. BLIN MAGAZIN/ Tekst i montaža: J.Korjenić, Video: A.Beganović)