Piše: Ahmed BURIĆ

Divlji kapitalizam nije sloboda, niti je bogaćenje ograničenog broja pojedinaca i “porodica” put u civilno društvo. Kad se shvati da je to kriminal, počinje faza izlaska iz tranzicijske močvare.

Vrijeme u kojem su se ‘poklopili’ parlamentarni izbori u Sloveniji i Hrvatskoj podsjetili su na jedan događaj od prijedvadesetak godina. U ljubljanskoj “Mladini”, jednom od najvažnijih glasila demokratskih promjena Zapadnog Balkana,  pokojni kolega Ivo Štandeker, kao odgovor na Miloševićeve mitinge, izazivanje klanja tezom da svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi, objavio je nešto drugačiju kartu tadašnje Jugoslavije. Na njoj su bile ucrtane granice Zapadne i Istočne Jugoslavije. U Zapadnu su spadale Slovenija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina, a u Istočnu ostatak tadašnje SFRJ. Ispod karte je stajalo napisano pitanje: “Da li biste voljeli živjeti u ovakvoj državi?”

U Hrvatskoj je dosadašnja HDZ-ova vlast izgubila iz sličnih razloga: ljudi su pritisnuti općom krizom i lošim životom, nakon velikih finansijskih afera obavljanih pod maskom dobrobiti za nacionalnu stvar, polako počeli shvaćati da divlji kapitalizam nije sloboda a da bogaćenje ratnih dobitnika i stvaranje oligarhija neminovno vodi nazad, u neku vrstu feudalnog društva. Zlatni mit o suverenosti je poklekao pred svakodnevnicom, nezaposlenošću, kreditima, ovisnošću o međunarodnim novcima.

Danas, više od dvije decenije nakon toga, stvari su se odigrale bitno drugačije. Na istovremenim izborima za državni Parlament u Hrvatskoj i Sloveniji su, moglo bi se reći, u oba slučaja pobijedile progresivne snage: u Hrvatskoj je koalicija “Kukuriku” predvođena SDP-om osvojila 80 od 151 poslaničkog mjesta i tako stekla pravo da formira Vladu za naredne četiri godine.

Janković: mali Berlusconi ili veliki vizionar

U Sloveniji je, također, nominalno pobijedila stranka lijevog centra, Lista Zorana Jankovića – Pozitivna Slovenija, stara tek mjesec dana, koja će u državnom Parlamentu imati 28 od ukupno 90 poslaničkih mjesta. Unatoč očekivanjima da će u jedinoj članici Evropske unije od država bivše Jugoslavije pobijediti SDS, partija konzervativca Janeza Janše, birači koji su u velikom procentu (65%) izašli na izbore, dali su povjerenje čovjeku koji je imigrant, koji je stvorio jedan od najvećih slovenačkih brendova “Mercator”, i koji je po svom habitusu puno više poslovan čovjek nego “klasičan” političar.

Dobri poznavaoci prilika u Sloveniji reći će da je to, ipak, konzervativan izbor jer je, u krajnjoj varijanti, izabran tajkun: “najveći od svih mešetara među nama”. U svakom slučaju, za građane izgleda bolje da se vlast promijeni i da moćni ljubljanski gradonačelnik zamijeni Janšu koji je, u osnovi, jahao na mitu o nacionalnoj suverenosti, a s druge strane je učestvovao u tranzicijskim aferama kupoprodaje oružja, polulegalne privatizacije i kadrovskog revanšizma.

U Hrvatskoj je dosadašnja HDZ-ova vlast izgubila iz sličnih razloga: ljudi su pritisnuti općom krizom i lošim životom, nakon velikih finansijskih afera obavljanih pod maskom dobrobiti za nacionalnu stvar, polako počeli shvaćati da divlji kapitalizam nije sloboda a da bogaćenje ratnih dobitnika i stvaranje oligarhija neminovno vodi nazad, u neku vrstu feudalnog društva. Zlatni mit o suverenosti je poklekao pred svakodnevnicom, nezaposlenošću, kreditima, ovisnošću o međunarodnim novcima. U tom smislu odlazak bivšeg premijera Sanadera u zatvor bio je znak da stranka koja sebe voli hvaliti da je osamostalila Hrvatsku mora otići.

Ne volim crveno

U tom svjetlu valja pogledati i mizerni postotak izlaznosti bosanskohercegovačkih Hrvata sa pravom glasa na izbore za Hrvatski sabor: bilo bi dobro da je istina ono što nam pojedinci pokušavaju objasniti da se desilo, a to je da je ovdašnje biračko tijelo “omudrilo” i da bosanskohercegovački Hrvati ovim neizlaskom žele pokazati da svoju sudbinu žele odlučivati u Mostaru ili Sarajevu. To je samo jedan dio priče.

U Sloveniji je, također, nominalno pobijedila stranka lijevog centra, Lista Zorana Jankovića – Pozitivna Slovenija, stara tek mjesec dana, koja će u državnom Parlamentu imati 28 od ukupno 90 poslaničkih mjesta. Unatoč očekivanjima da će u jedinoj članici Evropske unije od država bivše Jugoslavije pobijediti SDS, partija konzervativca Janeza Janše, birači koji su u velikom procentu (65%) izašli na izbore, dali su povjerenje čovjeku koji je imigrant, koji je stvorio jedan od najvećih slovenačkih brendova “Mercator”, i koji je po svom habitusu puno više poslovan čovjek nego “klasičan” političar.

Drugi se krije u činjenici da je hadezeovska opcija, u dobroj mjeri narasla iz zapadnohercegovačkih glava i ruku, naprosto u toj mjeri kriminalizirana da uz nju više nisu mogli stati ni njeni najgorljivji zagovornici u bliskoj prošlosti. S druge strane birači iz Zapadne Hercegovine po tradiciji ne mogu izabrati opciju koju predvodi SDP, jer ih crveno prosto podsjeća na komunističku prošlost. Dakle, po njih je dobro da nisu izašli jer time stvaraju kakvu-takvu poziciju za približavanje novoj vlasti. Ono što će se morati dogoditi jeste da prestanu producirati “najnovije” HDZ-ove i pokušaju okupiti zdrave snage u političku struju koja će se više baviti socijalnom stranom društva, a manje jeftinim nacionalizmom.

Vesna vs. Rojs

Koalicija Kukuriku je, recimo to otvoreno, građansko-privredna opcija, sastavljena od zagrebačkih menadžera, odvjetnika, profesora, istarskih poduzetnika ili varaždinskih gospodarstvenika. Njihovi favoriti nisu autoprevoznici iz Posušja ili ekonomisti iz Gruda, i moglo bi se reći da se te dvije opcije suštinski preziru: to bi, sasvim  sigurno, mogao biti jedan od razloga neizlaska bosanskohercegovačkih Hrvata na ove izbore. Ako stvar pogledamo šire, Bosni i Hercegovini se slična stvar dogodila na prošlim izborima, relativnu većinu je odnio SDP, ali zbog kompliciranosti implementacije izbornih rezultata, svoje samoživosti i u ime kompromisa u stvaranju koalicija, ta stranka to nije  uspjela kapitalizirati. Danas je, osim možda jednog ili dva kadrovska izuzetka, skoro jednako nepopularna kao i nacionalne grupacije koje su prije nje bile na vlasti.

Cijela stvar se, dakle, svodi na krajnju konsekvencu u kojoj se pred građanina postavlja u osnovi jednostavan izbor: glasati za kriminogene strulkture koje tvrde da rade za nacionalni interes, ili za nekoga ko je u politici nov, ali nema uprljanu prošlost i nepristojno debeo novčanik.

Dobar dio Slovenije i Hrvatske pokazuje da je shvatio taj, u osnovi prvi moment izlaska iz tranzicije.

(DEPO PORTAL)