Piše: Siniša Lazić

“If you’re picking the wrong fight…at least pick the right weapon.”

Baziran na romanu istog naziva, Blitz je vrlo kompetentno napravljen akcioni-triler, koji, iako prati predvidljivu formulu, pokušava da ne bude samo jedan od generičkih Stathamovih filmova. Prvo što pada u oči je dosta suzdržani Statham i nedostatak akcije kako u kvantitetu tako i u kvalitetu. Da ne bude zabune, i ovdje Statham bije, ali ne bije kako smo navikli u njegovim ranijim američkim filmovima. To znači da ne očekujete novi The Transporter ili Crank, nemamo klasične set-piecove već se insistira na kratkim, realstičnim scenama nasilja. Naglasak je na priči koja nudi mnogo više potencijala od obične zabave za široku publiku. A priča se vrti oko dva detektiva koji pokušavaju da riješe slučaj serijskog ubice policajaca. Jedan od njih (Statham), ne zna za milost i pravično postupanje, a uz to voli da popije, a drugi je gay (Paddy Considine), premješten u policijsku stanicu u Istočnom Londonu da bi ga uparili baš sa Stathamom. Za divno čudo, između njih postoji hemija i vrlo brzo dobijamo buddy cop rutinu na engleski način. Serijski ubica koga sjajno igra Aidan Gillen (The Wire), je potpuno nekonvencionalan u načinu likvidacija, dok je izbor žrtava sasvim slučajan. Njegov pristup vođen adrenalinom je vrlo neobičan, a motiv, koji se tek naslućuje, vezan je za Stathama, daje mu dodatnu draž. U filmu imamo i nekoliko subplotova koji su nebitni za glavnu radnju.

Reditelj Elliott Lester je debitant, mada se to ne primjeti. Ritam filma je brz i živahan, i ne pada i kada se radnja prebaci na sporedne zapleta. Režija je vrlo dobra, kao i montaža. Film je sniman na 35 mm, i transfer je urađen perfektno. Relativno skroman budžet Lester svojim vještim kadriranjem sjajno prikriva, pogotovo što obraća pažnju na najsitnije detalje i interakcije između likova.

Iako Blitz djeluje dosta vizuelno upečatljivo, činjenica je da je znatno manje eksplozivan od prethodnih filmova, u kojima je povremeno vratolomna akcija uglavnom dosta uspješno maskirala problematične dijelove zapleta.

Još jedan momenat koja ovaj film čini specifičnim jesu lokacije i vizuelni stil netipičan za akcije ovog tipa. Najveći dio filma dešava se na ulicama, i reditelj maksimalno koristi buku i privlačnost Londona. Snimljen u tamnim tonovima i sa posebnom pažnjom posvećenom urbanim dijelovima Londona, on na trenutke podsjeća na film Guy Ritchia, RocknRolla, iako je tematski potpuno različit. Prije nego što je dobio šansu da radi dugometražni film, Lester se kalio godinama snimajući spotove i reklame, i to se da primjetiti.

Stetham svojom harizmom i specifičnom glumom vrlo dobro nosi radnju i veže publiku uz lik, što je možda najvažnije u ovakvim filmovima. Nažalost, isto se ne može reći i za ostale likove, koji su prilično nezanimljivi. Od glumaca koji zaslužuju pomen uz Aidan Gillen , u ulozi Blitza, i Paddy Considinea, tu je David Morrissey i Luke Evans, još jedno američko otkriće iz Engleske (Immortals, The Three Musketeers), koji se pojavljuje u svega par scena.

Elliott Lester je u priču ugradio brojne duhovite detalje i dosjetke koji film čine bogatijom, ali je dosta toga ostavio nedovršenim. Likovi poput Ashton ili Dunlopa potpuno su površni, ali se uporno forsiraju.Subplot sa Zawe Ashton i njenim pokušajem da se oslobodi zavisnosti ne vodi nigdje i služi samo kao filer.

Nekoherentnost je možda najveći problem filma. Da je izbačen cijeli taj odnos Ashton-James ništa se ne bi izgubili, osim na dužini filma.

Ali bez obzira na par mana, mnogo je pozitivnih strana koje ovaj film čine mnogo boljim od većine novih holivudskih akcija. Blitz sadrži sve prepoznatljive sastojke prethodnih Stathamovih filmova, i to što se kreće već dobro utabanim putem i ne ubacuje suštinski ništa novo, ne mijenja činjenicu da je jednako uzbudljiv.

PROČITAJTE JOŠ:

BL!N FILMSKA KRITIKA: The Lost Bladesman


BL!N FILMSKA KRITIKA: Sucker Punch

(BL!N MAGAZIN)