Čak 46 % teritorije BiH pokriveno je šumom, što je izuzetno dragocjeno, s obzirom da je svjetski prosjek 26 posto, a evropski 34 posto. Drvna zaliha svih bosanskohercegovačkih šuma procjenjuje se na oko 291 milion kubnih metara. Izraženo u novcu, to predstavlja potencijal mjerljiv desecima milijardi maraka, budući da se na domaćem tržištu cijene “na panju” kreću od oko 30 KM po kubnom metru ogrijevnog drveta najlošijeg kvaliteta, do oko 120 maraka za kubik prvoklasne bukovine.
Navedeni ekološki, ali i ekonomski potencijal, održava se i štiti šumarskim projektima koji se finansiraju pomenutim 'šumskim naknadama'.
S obzirom na to da su, kao i sve drugo u BiH, šume strogo razgraničene međuentitetskom linijom, njihova zaštita također je u entitetskoj nadležnosti. U Republici Srpskoj prikupljanje i raspodjela šumskih naknada su centralizirani, za razliku od Federacije BiH gdje se nadležnost i novac spuštaju i na kantonalni nivo.
Istraživački tim je došao do podataka da je u RS tokom 2010. godine naplaćeno šumskih naknada u iznosu od 12.587.801 KM, od čega je na projekte zaštite šuma potrošeno osam miliona maraka, dok je ostatak raspodijeljen na druge budžetske stavke. Najviše namjenski potrošenog novca, u ukupnom iznosu od 7,14 miliona KM, otišlo je Javnom preduzeću šumarstva Šume Republike Srpske a.d. Sokolac – 4.181.000 KM za 182 projekta.
Iako bi se moglo reći da RS novac od šumskih naknada većinski troši transparentno i namjenski, donekle je sporan sam sistem prikupljanja naknade po stopi od 0,07 posto na ukupan prihod preduzeća, na šta primjedbe imaju poslodavci.
Stanje u oblasti šuma u RS-u može se procijeniti daleko uređenijim nego u Federaciji BiH, gdje ne postoji ni zakon o šumama, piše Bussines magazin.
U Federaciji se novac od šumskih naknada se od 2009. godine ne usmjerava u zaštitu šuma, već nenamjenski troši za popunjavanje različitih budžetskih rupa, pokazalo je istraživanje.