- Divim se zaista, poznajem ga dugo i divim se energiji Envera Hadžiomerspahića. Radim na nekom tekstu u kojem ga spominjem i kažem da je uporan do iznurivanja, do krajnjih granica… Vjerujem u ovaj Projekat koji sam po sebi ne bi trebao ni u kakvom slučaju imati problema sa novcima i sa svim onim što treba pratiti ovako veliki projekat za kojeg vjerujem da je, uz Olimpijadu, nešto najbolje i najviše što se dogodilo u Sarajevu.

Ali, da malo olakšam situaciju reći ću i to, bio sam davne 1964., '65., '66. godine na studijama u Moskvi i radio sam u Boljšoj teatru dugo i nakon godinu i pol dana provedenih u Boljšoj teatru kod Meserera, to jedan veliki pedagog, pozvao me direktor na oproštaj i ja da se napravim jako pametan, pitam ga: „Direktore Boljšoj teatra, molim Vas, recite mi, imate 3, 4, 5 podjela za Aidu recimo, imate tri baletske trupe, jedna je u svijetu stalno, druga igra u Kremlju, treća je u Boljšoj teatru, igra stalno, to je 250 ljudi, imate 2-3 orkestra, koliko god vam treba, to su najbolji orkestri na svijetu, imate fabriku koja vam radi kostime, patike i sve što je potrebno u teatru, Boljšoj teatar ima sve. Imate li Vi neki problem?“ Ja kao pametan da budem, a on me gleda, jer se ja malo šalim s njim, pa kaže: „Naravno“. „Molim Vas recite mi šta je to?“ „Pa novac, kaže on, problem novca.“

Dakle, nije to ništa neobično da je  sve ono što pripada kulturi uvijek zavisilo od novaca kojeg će neko dati, kao da daje počesto u neki vjetar, a ovo su tako teško i čestito prikupljeni eksponati, sa tako velikom i lijepom idejom. Za nešto ovako gdje je također jedan cijeli veliki svijet okrenut prema nečemu što je također velika duhovnost, teško se dolazi do para i oteže se u nedogled. Želim mu sve najbolje - izjavio je Slavko Pervan.

(DEPO PORTAL/eb)