IN MEMORIAM

Preminuo glumac Žarko Mijatović

Arhiva 17.10.11, 12:40h

Dugogodišnji prvak drame i umjetnički rukovodilac Bosanskog narodnog pozorišta Zenica glumac Žarko Mijatović preminuo je sinoć u Zenici, saopćeno je iz BNP-a Zenica

Žarko MijatovićIza njega su ostale brojne teatarske, televizijske i filmske uloge koje su svoju umjetničku potvrdu i društvenu valorizaciju dobile, između ostalog, i Dvadesetsedmojulskom nagradom, Nagradom grada Zenice, Zlatnim lovorovim vijencem Internacionalnog festivala MESS i brojnim drugim društvenim i umjetničkim priznanjima i nagradama.

- Njegov odlazak sa ovog u bolji svijet, u vječnost,  predstavlja nenadoknadiv gubitak za bosanskohercegovačko glumište, teatarsku umjetnost i kulturu u cjelini - navodi se u saopćenju.

Komemorativni skup povodom smrti Žarka Mijatovića bit će održan 18. oktobra 2011. u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica sa početkom u 12 sati. Sahrana će biti obavljena na groblju Crkvice u Zenici istoga dana u 15 sati.

Žarko Mijatović  rođen je 28. januara 1933. u Subotici. Vinkovačku Gimnaziju pohađao od 1944. do 1946. Nakon završene srednje škole, studira ekonomiju u Sarajevu, a istodobno i glumu u Dramskom studiju i Malom pozorištu. Prvim profesionalnim ugovorom vezan je za Narodno pozorište u Mostaru (1959.), a u Narodno pozorište u Zenici, današnje Bosansko narodno pozorište Zenica, prelazi 1963. Tu doživljava punu glumačku afirmaciju i postaje pozorišni  prvak. Stalni je član ansambla od 1963-2004., ali nakon čega i dalje nastavlja saradnju sa BNP-om sve do današnjih dana.

Najistaknutije glumačke kreacije dao je ulogama: Ahmed Nurudin (Meša Selimović, Derviš i smrt), Nosač Samuel (Isak Samokovlija, Pashva nosača Samuela), Jago (William Shakespeare, Otelo), Kreont (Žan Anuj, Antigona), Tom (Tenesi Vilijams, Staklena menažerija), Vojin Jugović (Borislav Mihajlović Mihiz, Banović Strahinja) Don Kihot (Mihail Bulgakov, Don Kihot), Pukovnik (Gabrijel Garsija Markez, Pukovniku nema ko da piše), ali i u mnogim drugim  značajnim predstavama od kojih je zbog brojnosti moguće spomenuti samo neke kao što su Krležina „Hrvatska Rapsodija“ , „U logoru“, „Kristofor Kolumbo“,  Šekspirov „Mletački trgovac“, Brehtova „Opera za tri groša“, Šilerova „Spletka i ljubav“, Ibrišimovićev „Ugursuz“, Sušićev „Hodža Strah“ i „Nevakat“, Čehovljev „Višnjik“, Kovačevićev „Sveti  Sava“, Bakarićev „Hasanaga“ Dostojevski „ Zločin i kazna“ i „Braća Karamazovi“, Andrićeva „Na drini Ćuprija“ i „Prokleta avlija“, Kišova „Grobnica za Borisa Davidovića“ te mnoštvo drugih.

(DEPO PORTAL/eb)