Piše: Dragan Bursać, BUKA

Mediji, bar onaj dio koji se bavi tzv. stručnim političkim analizama, objektivnim informisanjem, nezavisnim stavovima, teorijom dvije strane i sličnim zaludnim i prevaziđenim ublehama, rascopali su se ovih dana na slučaju ,,Dodik u bolnici“.

Predsjedniku Srpske je pozlilo, on je hospitalizovan, i nakon dijagnostike, bez vidljivih većih, i po zdravlje opasnih promjena pušten je kući.

Ovako bi otprilike trebala glasiti vijest i sva istina o jednom čovjeku, pa makar on bio predsjednik i makar bio glavom i bradom Milorad Dodik. Ali, ne, naravno da niste čuli (samo) ovu vijest. Ona je tako dosadna, površna, kratka i narodu željnom senzacije, a političkim nasljednicima željnim trona, nedovoljna. Da se razumijemo, i u svijetu je ovakva vijest dovoljno primamljiva za medijske lešinare.

Ali u Srpskoj se ispostavilo da su printani mediji, bez razlike, neprofesionalni do krajnjih granica, sa novinarima, koji su, ne znajući šta bi od sebe i svog raskošnog talenta, potrčali put KBC na Paprikovcu i krenuli zabijati glave po nošama i guskama pacijentskim. Kao da ostatak kosmosa i Obora sa životnim problemima ne postoji.

Kamo se dede ta etika, da se razdvoji privatno od javnog, da se razdvoji funkcija od titule? Pa i Josip Broz je, kao najveći superstar bivše nam države, imao veći stepen privatnosti od Milorada.

Zdravstveni vs imovinski karton

Ono što je poenta ove skazke je da su mediji bliski predsjedniku, sa Kopanjinim ,,Nezavisnim novinama“ zasukali rukave, gotovo bukvalno i zašli u tančine kako bi estradizirali Dodikovu stolicu i urin. Da li se time reflektuje objektivno novinarstvo ili patološka opsjednutost žutilom i idolopoklonstvom? Biće da je ovo drugo.

Nego, kad smo kod ,,duboke sondaže“, zašto se mediji nisu toliko udubili u Dodikov imovinski karton? Kako to da je usputna i efemerna vijest u kojoj stoji da je predsjednik zajedno sa familijom zaradio pet miliona evra u protekle četiri godine? Od čega se predsjednik iscrpio-od zalaganja za dobrobit naroda ili bildanja imovinskog kartona? Kako to da su Željeznice Srpske, jedan od rijetkih kolektiva koji je poslovao ,,u plusu“, sa dolaskom Dodika na vlast krenuo ka dnu, a sa njegovim odlaskom na rehabilitaciju i zvanično kolabirao?

Ali šta je kolaps par ekonomskih giganata i nekoliko desetina hiljada radnika sa njihovim porodicama, naspram iscrpljenosti Miloradove? To ,,istraživačke medije“ ne svrbi pretjerano.

Umjesto svega toga, mogli smo saznati da je predsjedniku meka stolica, da ima gastritis, da ima koji kilogram viška, da se premalo kreće..., ali da su mu sve u svemu  nalazi uredni, Prikazana je fotografija snimka pluća, krvne slike, te ostalih labaratorijskih nalaza. Vidjeli smo i ekskluzivni predsjednikov EKG. Ej, sad znamo kako kuca srce prvog od nas za sve nas.

I to sve u ,,Nezavisnim novinama“, stubu tzv. objektivnog političkog informisanja. Trebamo se zapitati ima li veze stanje Dodikovog govneta sa političkom zbiljom?

Očigledno ima i očigledno je to fundamentalno pitanje.

Stolica kao paradigma

Ljudski izmet i pražnjenje istog, oduvijek su bili važan faktor u psihoanalizi. Čovjek se rješava izmeta, on mu smrdi i ne gleda u njega. Na neki način, stvara se taj raskol gdje ljudsko biće, nešto što zadržava u sebi i što mu postaje normalno u trenutku izbacivanja pretvara u nešto gnusno i tabuizirano. I tako je, po Frojdu, više-manje sa svim, od istorije, do kulta vođe.

A kako to da se niko nije sjetio, ili se nije smio sjetiti, da bi eventualan ozbiljan poremećaj u pražnjenju Dodikovih crijeva izazvao pravi haos? Pravni, politički, ekonomski i bezbjedonosni haos na ulicama Republike Srpske. Niko se od vlasti do ,,agilnih medija“ nije serijozno zapitao - šta poslije Dodika? Šta, ako čovjek ne bi bio u mogućnosti da sprovodi svoju funkciju na nekoliko sedmica? Očigledno da život ,,poslije Dodika“ u Srpskoj ne postoji. Stvorena je medijska i mentalna matrica, po kojoj je takav scenario čak i ustavno-pravno, nedopustivo spomenuti. A u svakoj normalnoj državi bi se moralo pričati o tome. Mediji su za sad na nivou - Dodik je država i svi smo mi Dodik!

Namjesto svega ovoga, slušali smo idilično-bolesničku priču o neobičnom pacijentu sa običnim bolesnicima. Trebalo je sklepati plagijat Manovog ,,Čarobnog brijega“ u pet dana.

I zaista je bilo čarobno. Čarobni pacijent Dodik je razgovarao sa običnim ljudima. Ovo obični, u medijima je bilo zarobljeno između znakova navoda. Valjda se time dokidala predstava između posebnog pacijenta i raje. Razlika koja se jednostavno ne može ukinuti, medijski je postvarena i Dodik je još jednom dokazao da je jedan od nas. Doduše, poligon je bila bolnica, ali ne mari.

Soba 534

Ima nešto trulo, gotovo glembajevsko u podvižničkom, poltronskom i konvertitskom ponašanju Miloradove medijsko-ljekarske svite. Jadno je i smrdljivo bilo čitati dušebrižničke napise ovih dana. Jadno, jer ste iz usta ,,poštenih ljekara“ i ostalih ,,poštenih“ morali slušati, kako je:

,, Dodik bio u bolesničkoj sobi 534, u kakvoj inače borave svi "obični" pacijenti.”

,, Bio je jako raspoložen, bez ikakvih znakova nervoze. Nijedna od medicinskih sestara se nije požalila na njega.”

,, Pristao je na svaku pretragu. Čula sam ranije da je on srdačan i vrlo dobar čovjek, a u to sam se sada i uvjerila. Veoma je prirodan, kao i svaki drugi pacijent. Bio je jako raspoložen, bez ikakvih znakova nervoze. Nijedna od medicinskih sestara se nije požalila na njega. «

Spontanost za povraćanje

Na kraju je Mirko Stanetić, generalni direktor UKC Banjaluka zašećerio glembajevštinu, rekavši  da su predsjedniku RS za vrijeme boravka u toj zdravstvenoj ustanovi stigli brojni telegrami podrške.

"Ljudi su svaki čas zvali. U prvom trenutku mislili su da je situacija teška. Pacijenti su mu spontano na odjelu prilazili i iskazivali poštovanje", istakao je Stanetić, dodajući da je Dodik u UKC Banjaluka tretiran kao i svaki drugi pacijent.

I kad je ovo sa tretiranjem ,,kao svaki drugi pacijent » već dosadilo, red je bio da se pojasni.. To je primijetio i Stanetić, pa je naglasio kako je samo krajičkom oka, u malom, malom ćoškiću stajao neprimjetno  jedan čovjek iz Dodikovog ličnog obezbjeđenja. Kako u ćoškiću može neprimjetno da stoji dvometraš, nemam pojma. Valjda je za to treniran.

A sve ove šarade, ujdurme i idiotluka ne bi bilo da je objavljena jedna jedina informacija o zdravlju predsjednika. Čak ne bi bilo ništa sporno da pojedini mediji zabadaju nos u predsjedničku nošu. U ovakvim situacijama se to radi i u svijetu.

Ali zašto se ,,ozbiljni politički mediji u Republici Srpskoj”, sa istim žarom sa kojim su obavještavali plebs o stanju Dodikove stolice, ne uhvatiše ukoštac sa raskrinkavanjem velikih ekonomskih afera, političkih i inih nepotizama,  suludih privatizacija, namještenih tendera, prezaduženosti, nadolazećeg ekonomskog kolapsa.... Gdje je ta istraživačka podrobnost u finansijskom kartonu pacijenta iz sobe 534?

Ali koga boli briga za objektivnost u Oboru, važan je sastav stolice predsjednikove u sadejstvu sa smanjenom gadljivošću ka istoj. Recept za uspjeh.

(DEPO PORTAL)