„Dobio sam priliku da kažem svoj stav o Projektu Ars Aevi, o njegovom sadašnjem stanju i o njegovoj budućnosti. Ja sam zahvalan za poziv jer spadam u one koji vrlo jasno i bez puno ukrasa podržavaju ovaj nesumnjivo važan umjetnički i, u širem smislu, kulturni projekt. U tom pogledu bi moj stav bio jasan i jednoznačan, ali to nije dovoljno. Afirmativan ili negativan stav lako je dati, reći da podržavam Projekt Ars Aevi, reći da se zalažem za realizaciju odavno planiranog, za proporcije i kulturne i umjetničke učinke i važnost ovog projekta. Već je puno rečeno, tako da ne želim da ponavljam ono što je već poznato. Ali se pitam - koju efektivnu vrijednost imaju ovakvi pojedinačni stavovi? Ono što možemo učiniti je da zauzmemo svoj stav koji nam je tako potreban u ovoj kulturnoj, društvenoj, socijalnoj pustinji.
Ars Aevi je samo slučaj jedne puno složenije situacije. Ja ga ne bih posmatrao kao izoliran slučaj, on je samo vrh ledenog brijega, jedne situacije u kojoj mi, u ovom neuređenom društvu, nemamo neke bazično riješene stvari. Nemamo, prvo, jasnu kulturnu politiku. Ars Aevi je samo dramatičan primjer ignorancije ozbiljnog kulturnog pogona u svim njegovim varijablama i varijantama.
Pitanje Ars Aevi postavlja ujedno i pitanje statusa rafinirane kulture najvišeg oblika, tako da mi zapravo živimo jedan nepodnošljiv i smiješan paradoks. Ovih dana se govori o Sarajevu kao kulturnoj prijestolnici Evrope 2014, što ćemo svi zdušno podržati, ali ćemo nakon iskazanog praznog stava podrške ostati nijemi, kao što se i Ars Aeviju daju nominalne, deklarativne podrške, ali na planu akcije se malo čini, i tu sam projekt ostaje na suhom. Paradoks se sastoji u tome da ćemo se kleti u to da smo centar svijeta, da ćemo biti kulturni centar Evrope, a - kad pogledate zapravo pravo stanje stvari - mi živimo jednu ignoranciju cjelokupnog kulturnog, a posebno umjetničkog pogona. O tome govore ne samo ova loša sudbina, trenutna loša sudbina, Ars Aevija, nego i druga dramatična događanja koja su vezana za finansiranje tako bazičnih kulturnih institucija kao što su muzeji, galerije, izdavaštvo, muzička produkcija i općenito svi rodovi umjetnosti. Oni koji o tome odlučuju, a to znači prije svega vlasnici političke i finansijske moći, unatoč općim nepovoljnim okolnostima, zapravo šute.
Za mene se u tom slučaju postavlja pitanje da se ustanovi jedna jasna kulturna politika, da se, ako je moguće, pokrene jedna vrsta kulturnog prosvjetiteljstva jer mi živimo, unatoč svim ovim naporima kao što je Ars Aevi, jednu vrstu reprimitivizacije, zapravo, jedne potpune degradacije kulture, jednog populističkog trenda čija je najpoznatija varijanta turbo folk kultura, mit tzv. tržišta u kojem se, naravno, nalaze lovci u mutnom koji nemaju nikakve veze s kulturom itd.
Ja lično doista pružam podršku Ars Aeviju, apeliram na one koji raspolažu strukturama moći i oblikovanjem političke volje da shvate važnost ovakve vrste projekata koji su fundamentalni za svako normalno, kulturno i civilizirano društvo jer uništavanjem ovakve vrste projekata, ne samo Ars Aevija, nego gašenjem muzeja, galerija, produkcije, izdavaštva itd, zapravo se ruše temelji tzv. simboličkog kapitala, kulturne memorije, vrijednosti znanja, umjetnosti, obrazovanja itd. Ars Aevi spada u onu frontu, u protutežu toj pustoši koja sa svih strana nadire. U tom pogledu, ja od srca podržavam Ars Aevi i pozivam aktere da učine neku konkretnu akciju.
Međutim, akteri nisu samo instanca političkog i nekog drugog odlučivanja, nego šira umjetnička zajednica. Ars Aevi ne može biti stvar entuzijastičnog napora. Naši apeli za Ars Aevi ne mogu se svesti na, koliko god lijepe, ali samo simboličke apele, na dobru volju itd, nego to mora biti jedan sistematski projekt cijele zajednice i svih aktera. Među te aktere ubrajam i širu umjetničku zajednicu: postojeće umjetničke institucije, umjetničku zajednicu, od likovnih umjetnosti do muzičkih umjetnosti, akademiju likovnih umjetnosti koju treba pozvati kao važnog aktera problema Ars Aevi, ali i svih drugih žrtava ove oskudice i reprimitivizacije kulture. Ako se stvori nekakva sinergija, ako se artikulira jedna moderna politička kultura ili moderna kulturna politika, nadati se da će Ars Aevi, iz magacina tako vrijednih umjetničkih eksponata koji su bili donacije gradu u najtežim trenucima, dobiti svoje mjesto u našem kulturnom mozaiku koji nije populistički, nego predstavlja rafiniranu kulturu i predstavlja značajan dio identiteta zajednice", izjavio je Sulejman Bosto.
Druga faza protesta trajat do 17. novembra, svaki dan u podne ispred zaključanih vrata Kolekcije Ars Aevi na platou Centra Skenderija.
(DEPO/md)