To će biti prvo globalno pokazivanje snage pokreta "ogorčenih", koji je nastao iz protesta u Madridu 15. maja ove godine, odakle se proširio na cijelu Španiju, a zatim i na druge zemlje.
Organizatori najavljuju da je planiran masovni izlazak "ogorčenih" u subotu na ulice 719 gradova u 71 zemlji u Evropi, Sjevernoj Americi, Latinskoj Americi, Aziji i Africi, prenijela je agencija AFP.
Mnoge zemlje u svijetu zbog zaoštravanja ekonomske krize preduzimaju sve oštrije mjere štednje što je u Americi i Evropi izazvalo talas socijalnih previranja i protesta radnika i službenika na čija se leđa uglavnom svaljuje teret odricanja.
"Glas ogorčenih", krenuo je sa trgova Sintagma u Atini i Puerta del Sol u Madridu, da bi preko Pariza i Londona, posljednjih dana stigao do Wall Streeta u New Yorku.
Protestni skupovi pokreta "Okupirajmo Wall Street", koji su počeli 17. oktobra proširili su se na San Francisco, Chicago, Los Angeles, Seatle i Washington - i ponovo će se, kako se najavljuje, ovog mjeseca vratiti u Evropu.
"Sve je gore nego što je bilo", ističu demonstranti okupljeni u Wall Streetu, čuvenoj njujorškoj ulici, gdje se nalazi finansijsko srce SAD i svijeta.
"Kapitalizam je organizovani kriminal", jedna od glavnih poruka koju nose nezadovoljni građani širom Amerike.
Oni dižu glas ne samo protiv otpuštanja radnika, smanjenja plata i pada standrada nego, kako kažu, protiv "menadžerske mafije", protiv sistema koji služi samo najbogatijima.
Na jednom transparentu u njujorškom parku, gdje su se ulogoravali "okupatori Wall Streeta" stoji ispisano: u Japanu odnos prosječnih plata radnika i menadžera je 1:11, a u SAD 1:475, zabilježili su američki mediji.
"Oni se bore protiv jednopartijsklog sistema u našoj zemlji", pokušava da objasni "protest ogorčenih" poznati američki intelektualac Noam Chomski.
Organizatori žele da 15. oktobar bude simboličan dan izraza nezadovoljstva na globalnom nivou, a glavne "mete" biće veliki finansijski centri poput Wall Streeta, londonskog Cityja ili sjedišta Evropske centalne banke u Frankfurtu. Organizatori se prevashodno oslanjaju na upućivanje poziva za učešće na protestima preko društvenih mreža "Facebook" i "Twiter". "Ujedinite se u jedan glas... sada je na nama, ljudima, da odlučimo o našoj budućnosti. Mi nismo roba u rukama političara i bankara koji nas - ne predstavljaju", naveli su na sajtu http://15october.net/.
Amerikom zapravo, smatraju demonstranti, vlada jedna partija - biznis stranka.
Na udaru ekonomske krize prije svih našla se srednja klasa u Evropi i SAD, čiji prihodi u posljednje vrijeme značajno opadaju. Istovremeno, bogati postaju sve bogatji: 2007. godine u džepove 10 odsto Amerikanaca odlazilo je 50 odsto nacionalnog prihoda.
Talas protesta u Americi se zahvaljujući internetu širi zemljom i biće još masovniji, tvrde organizatori . Slične demonstracije biće održane u nekim gradovima Evrope i drugih kontinenata.
Krajem septembra u Briselu je, ispred zgrade Evropske unije, održan zajednički protest više od 50 sindikalnih organizacija čiji članovi su stigli iz 30 zemalja pod sloganom:
"Ne štednji; priopritet je posao i razvoj".
Radnici sada protestuju u Grčkoj i Francuskoj, a posljednjih mjeseci izlazili su na ulice u Portugaliji, Španiji, Mađarskoj i drugim zemljama, negodujući što se teret mjera štednje praktično svaljuje samo na leđa onih koji žive od plata i penzija, koji zarađuju najmanje.
"Kapitalizam je već odradio svoje", kažu oni koji svakodnevno "okupiraju " Wall Street i dižu glas protiv sadašnjih sistemskih nepravdi.
Među njima su najbrojniji mladi, koji su na posljednjim izborima uglavnom glasali za predsjednika Baraka Obamu, a koji bi mogli da ga kazne na sljedećem glasanju.
"Neka se čuje i glas nas kojih je 99 odsto, a ne samo glas onih koji čine jedan procenat u društvu", objašnjavaju oni motiv svojih protesta.
Liberalni kapitalizam se suočio sa mnogim izazovima u vrijeme ekonomske krize, ali zasad se niko ne usuđuje da ponudi sistemski izlaz iz sadašnjeg ćorsokaka.
I dok ogorčeni građani, svjesni da su im vezane ruke, u nemoći prizivaju u pomoć nekog novog Robina Huda, pojedini analitičari misle da bi rješenje možda trebalo tražiti u sistemu socijalne pravde kakakv već decenijama postoji u skandinavskim zemljama, u kojima država, preraspodjelom budžetskih sredstava, pomaže onima koji najmanje imaju.
Ali, taj recept je teško primjeniti u zemljama koji imaju veliki broj stanovnika, upozoravaju drugi.
(Beta, Tanjug, B92, Bl!n/đk)