Piše: Radovan Papović

Već godinu dana građani su svjedoci nastajanja blokova, saveza i platformi, međunarodnih pritisaka i lobiranja, sastančenja, savjetovanja, dogovaranja i pregovaranja po hotelima i motelima iz svih dijelova BiH. Ređaju se savezi, političari, pregovarači, strani ucjenjivači, hoteli, restorani, ponude i na kraju sve se opet vraća na isto, dogovora nema i počinjeno ispočetka. Podsjetimo se hronologije jednogodišnjeg dogovaranja i pregovaranja.

Neposredno nakon objavljivanja konačnih i potvrđenih rezultata izbora, bilo je očigledno da će formiranje vlasti ići po sistemu malo čorbe za sve gladne. Socijaldemokratska partija i njen (samoprozvani) Valter Zlatko Lagumdžija odmah je krenuo u borbu za „Državu za čovjeka“, i proglašavajući se za apsolutnog i jedinog izbornog pobjednika u BiH poručio da će upravo on formirati vlast na državnom nivou te da će on biti predsedavajući Vijeća ministara. Kako je Zlatko izračunao svoju apsolutnu izbornu pobjedu nije poznato, obzirom da je njegov SDP osvojio tek 285 000 glasova od ukupno više od 1,6 miliona birača. Iako je očigledno da je SDP osvojio manje od 15% glasova na nivou države, ipak Zlatko tvrdi da je on apsolutni pobjednik, valjda mu je to neka deformacija iz komunističkih vremena kad komunisti u jednopartijskom sistemu nikad nisu mogli izgubiti, pa bi bili pobjednici koliko god glasova da osvoje.
 
Ipak, svjestan snage svoje partije Zlatko je lukavim i promišljenim potezima, usavršenim u socijalističkoj Jugoslaviji, privolio, do juče, ljute neprijatelje iz SDA i sa njima napravio koaliciju. Ma koliko se trudio prikazati to kao koaliciju nacionalne i građanske stranke nije mu uspjelo, jer je od početka jasno da je riječ o bošnjačkom nacionalnom bloku. Ono što smo mi u BiH već odavno shvatili o crveno-zelenoj koaliciji kod bošnjaka, SDP je međunarodnom faktoru pokušao predstaviti drugačije pa na silu u svoje okrilje uvukao i dvije „hrvatske“ partije“. Prva je Hrvatska stranka prava od koje, od kada postoji, nismo čuli ništa osim pokliča „Za dom spremni“, a druga je mesna industrija Lijanović, pardon Narodna stranka Radom za boljitak. I tako je na fantomski način par nedjelja poslije izbora u Federaciji nastala „Platforma“, koju su činili SDP, SDA, HSP, NSRzB dogovarajući se oko zajedničkog nastupa na državom nivou.

Poslije prave političke bure Federacija je dobila novu vlast a Republika Srpska sagovornika na državnom nivou. Silom prilika građani Federacije našli su se u situaciji da im se u vlasti zajedno nađu stranka koja promovira hrvatsku fašističku NDH, bošnjački nacionalni zeleni iz SDA, naše građanske socijaldemokrate odnosno prekrečeni komunisti i na kraju mesna industrija čuvena po utaji poreza i uvozu nekvalitetnog mesa. Jel' još nekome nejasno zašto nemamo državnu vlast?

Ako ste i vi primijetili da u federalnoj vlasti nema hrvata osim mesara Lijanovića i zlatnog ljiljana Komšića, koje su sigurno izabrali hrvati a ne bošnjaci, dolazimo i do njihovog političkog angažovanja. Izgurani iz vlasti i ostavljeni na cjedilu, pod plaštom zaštite nacionalnih interesa hrvata i spečavanja njihove majorizacije u BiH, ljuti neprijatelji Dragan Čović i Božo Ljubić formiraju hrvatsku nacionalnu koaliciju. Dva HDZ-a, bez ikakve programske platforme i okupljeni oko želje za foteljama, sazivali su nekakva pro-hrvatska sastančenja, prijetili građanskom neposlušnosti, autonomijom i kojekakvim drugim glupostima a sve ne bi li Čović bio predsjedavajući VM, a Ljubić ministar.

I konačno, dolazimo i do neprikosnovenog srpskog vožda i Čuvara Srpske, Milorada Dodika i njegovih socijaldemokrata, koji, da se razumijemo, nemaju nikakve veze sa onim Zlatkovim. Dok su oni Zlatkovi komunizam prekrešili građanskim idejama, ovi Miletovi su se okrenuli starom dobrom nacionalizmu. Uviđajući poslije izbora da Zlaja, inače omraženi Miletov lik iz crtaća, može formirati vlast na državnom nivou uz pomoć starog "dobrog" SDS-a, koji će jedva dočekati parče vlasti poslije pet sušnih godina, Mile se nađe u čudu. Svjestan situacije on okupi svoje kabadahije te po'ita u Brčko na noge analitičaru svih analitača Mladenu Bosiću, kako bi sa njim napravio dogovor. I tako, desetak dana kasnije, pljuvanje, psovanje i prijetnje zamijenište čvrsto stegnute ruke SDS-a i SNSD-a, i nastade srpski nacionalni blok.

Dakle, mjesec dana nakon izbora imali smo „Platformu“, lažno deklarisanu kao građansku opciju a zapravo bošnjački front potpomognut hrvatima spremnim na sve za šaku vlasti; „Hrvatski blok HDZ BIH – HDZ 1990“ objedinjen oko ideje predsjedavajućeg Vijeća ministara i „Srpski blok SNSD-SDS“ nastao iz navodne zaštite srpskih interesa u Sarajevu (od koga? Čega?) željan fotelje ministra vanjskih poslova. Obzirom da sam rođen tek u jesen 1991-e ne sjećam se baš najbolje, ali rekoše da su slični blokovi nastajali i 1990-te. Nadam se samo da ovi neće imati iste rezultate.

Pošto su blokovi formirati, uslijedilo je nedogledno sastančenje oko podjele fotelja, uz crno hercegovačko vino i jagnjetinu sa Lijevča polja. „Platforma“ je potpuno skromno zahtijevala da kao „pobjednik“ dobije mjesto predsjedavajućeg VM i četiri ministarstva od čega jedno hrvatsko; hrvatski blok je zahtijevao predsjedavajućeg VM, dva hrvatska ministarstva i jedno iz reda ostalih dok je srpski blok zahtijevao četiri ministarstva od kojih jedno mora biti vanjskih poslova. Kada su svi iznijeli svoje zahtjeve i prohtjeve opijeni vinom i željom za vlašću, tek shvatiše da bi prema njihom željama BiH imala dva predsjedavajuća Vijeća ministara i najmanje 11 ministara.

I tako natezanje traje već godinu dana i taman kad se učini da je gotovo, oni se vrate na početak. Tako su redom propadali američki, britanski, hrvatski plan, Bosićev plan, Inzkov plan i mnogi drugi. U svakom od planova bilo je sporno ko će biti predsjedavajući Vijeća ministara obzirom da je SDP kandidovao Lagumdžiju a u međuvremenu popustio prihvatajući da to bude hrvat iz SDP-a, ma šta to značilo, dok bi njihov Valter bio ministar vanjskih poslova. Ni ovaj poslednji popust SDP-a ne odgovara srbima i hrvatima koji, izgleda, pošto-poto hoće da uhljebe Dragana Čovića u fotelju prvog ministra BiH. Drugo sporno bilo je ko će biti ministar vanjskih poslova, jer čini se svaki dan na površinu ispliva po jedan kandidat, ili onaj srpski koji tvrdi da po rotaciji pripada njemu mjesto ili Lagumdžija koji tvrdi da ako se već odrekne pozicije predsjedavajućeg mora biti ministar vanjskih poslova.

Obzirom da su se svi relevantni faktori izredali, i stranci i domaći, sa svojim idejama i planovima i pošto nikome nijedna nije odgovarala, i sve su pale u vodu, mislim da je, godinu dana poslije izbora, krajnje vrijeme da ja kao pošten, častan i odgovoran građanin, koji je uredno glasao na izborima, ponudi rješenje krize. Moj plan bi trebao zadovoljiti sve sukobljene strane koje bi dobile željene fotelje i ne bi izgubile rat za vlast već bi svi bili pobjednici, a i ja ne bih ostao kratkih rukava.

PREDSJEDAVAJUĆI VIJEĆA MINISTARA:

Prema mom planu JA (vidiš Zlatko kako ružno izgleda kad ti govoriš JA, JA, JA) RADOVAN PAPOVIĆ bio bih Predsjedavajući vijeća ministara.

Zašto bi to svi prihvatili? Kao prvo, ja ću se izjasniti kao ostali, i to kao crnogorac i sa te pozicije se kandidirati za predsjedavajućeg. Sve uslove da budem priznat kao crnogorac ispunajvam jer sam rođen u mjestu na teritoriji Crne Gore, a i djed i otac su mi crnogorski državljani pa mogu i ja. I SDP i HDZ treba da budu zadovoljni jer ovi drugi neće dobiti predsjedavajućeg, a SDS-u i SNSD-u se i onako j**e za tu poziciju jer znaju da je ne mogu dobiti, a opet će im biti drža da tu vide mene nego Zlatka ili Čovića. Da se razumijemo, bio bi ispoštovan i princip rotacije jer su do sada na ovoj poziciji bili i srbin i hrvat i bošnjak, a predstavnik ostalih nikada. Čak bi i presuda iz Strazbura u slučaju Sejdić-Finci bila zadovoljena, jer poslije imenovanja mene kao crnogorca na poziciju predsjedavajućeg niko ne bi rekao da manjine nemaju prava u ovoj zemlji.

Dake, svi sretni i svi zadovoljni.

MINISTARSTVA:

Vijeće ministara ima ukupno devet ministara koje treba da podijele tri bloka i tri naroda, obzirom da su interesi ostalih zadovoljeni. SDS i SNSD bi sasvim logično dobili tri ministarstva i odrekli se ministarstva vanjskih poslova, što su neki dan i nudili u Brčkom, jer bi u meni, potpuno neopravdano, vidili produženu ruku srpskog naroda. Hrvatski blok, obzirom da se odrekao pozicije predsjedavajućeg, dobio bi tri ministarstva baš kao i Platforma kojoj bi pripalo i ministarstvo vanjskih poslova kao ustupak zbog odustajanja od pozicije predsjedavajućeg.

Kom narodu će pripasti koji resor, kojoj stranci i koji čovjek će ga voditi stvar je dogovora, no suština je u ravnomjernoj podjeli.

Konačno, Bosna i Hercegovina bi godinu dana poslije izbora dobila vlast, sva tri nacionalna bloka bi ostvarila zacrtane ciljeve, ostali bi dobili više nego što su ikad imali, ispoštovali bismo presudu „Sejdić-Finci“ i natjerali strance da nam kažu „Bravo“.

E, sad još samo treba da se opet negdje okupe uz vino i jagnjetinu, proćaskaju malo o najnovijim modelima auta koje su nabavili ili projektima na koje će se ugraditi, pa da me lijepo pozovu i imenuju za predsjedavajućeg.

Do sledećeg pisanja iz fotelje predsjedavajućeg Vijeća ministara,

Vaš crnogorac Radovan Papović.

(BLIN MAGAZIN)