Priredio: Saša Buljević
1.Evo što mi reče o duši jedan starac srpko-pravoslavne vjere u vlaseničkom kotaru, a slično sam tome i od drugh čuo.
Duša veli stanuje u čovjeku, ona je tanja od svake dlake, „ima nožice ko mrav, u vidu je magle ili pare. Čim čovjek umre, duša ostavi tijelo i ide u raj ili pakao.
Raj i pakao je pod grobljem i koliko goda imade grobalja toliko imade rajeva i pakala, prvi je vele pakao a onda raj. Najprije valja duši doći u pakao a kroza nj u raj. U paklu ima veliki kazan pun vode, koji uvijek vrije, jer pod kazanom neprestano vatra gori. Preko toga kazana je pružena žica, tanka kao vlas a na sred nje imaju terazije. Kada duša tamo dođe, metnu anđeli na jedan kraj njezina dobra, a na drugi kraj zla djela, pritegnu li zla djela, duša padne u kazan u vrelu vodu, ako li pritegnu dobra djela, ona pređe preko dlake u raj. Kada se duša mjeri, onda sa jedne strane stoje anđeli a sa druge đavoli. Ovi viču „naša je, naša“ a anđeli opet vele „nije vaša, već je naša“. Anđeli meću u terazije dobra, a đavoli zla djela.
Ako umre čovjek prije žene ili žena prije čovjeka, mora im kod terazija na žici više pakla čekati tako dugo, dok i ono drugo ne umre i duša mu ne dođe: tu im se dobra i zla djela zajedno izmjere; ako su oboje za raj, idu u raj, ako li je jedno za raj a drugo za pakao, tu se na uvijek rastave. Ako su se, veli, na ovom svijetu dobro pazili, kad se tamo na žici sastanu, oni se zagrle i poljube. Ako li su se na ovom svijetu svađali i ružno živili, oni se tamo pobiju, pa koje je pravije obori ono drugo u kazan.
U raju je, vele, vrlo ugodno, imade dosta cvijeća, sve se sja ko od zlata. Neki vele da je raj 40 hiljada aršina pod grobljem u zemlji.
2. Ciganima se narod podruguje, da je u njihovom raju slana pita prostirač, slatka pita pokrivač, a kad se probude ispod sebe jedu. Vrata su tamo pastrme, a baglame sudžuke. Kroz raj teku tri rijeke, jedna rijeka slatka mlijeka, druga rijeka kisela mlijeka, treća rijeka medene vode.
3. Raj se, vele, svake godine na Uskrs rano otvori i stoji otvoren do Spasova dne; ko goda za to vrijeme umre, ide odmah u raj, jer su mu vrata otvorena, a ko jednom u raj uniđe, više ne izlazi, kao ni onaj, što je došo na rajska vrata, ali ga sv. Petar ne pusti unići, tek mu samo malo odškrinuo vrata, da vidi rajsku slavu. On baci kapu u raj, pa če reći sv. Petru: „Joj, pade mi kapa unutra, pusti me da je iznesem“. I sv. Petar ga pusti a on lijepo sjede na svoju kapu pa reče sv. Petru: „Meni je i ovde lijepo, ja dalje ne ću!“ I tako osta u raju.
4. Vatra u paklu, vele, tako je vruća, da bi se od naše vatre kad bi je njome zasuo utrnula, kao što se naša vatra trne od vode. Sunce, vele, dobiva svoju vrućinu od one vatre, što u paklu gori a da se ta vatra ne razblažuje, sunce bi se tako usijalo, da bi sav svijet spržilo. Zato se sva ona voda, što se kroz 24 sata u more salije, pušća saku većer kroz jednu rupu u pako na tu vatru. Kad ne bi tako bilo, kud bi ona silna voda, koja se iz rijeka i potoka dan i noć salijeva u more? Ona bi za kratko vrijeme sav svijet potopila.
5. Narod veli, tri su raja na zemlji: Vrijedna žena, dobra zemlja i dobra vatra.
Zapisao: Tomo Dragičević (Glasnik Zemaljskog muzeja 1908. knjiga 2)
VEZANI TEKSTOVI
U ŠTA SU VJEROVALI NAŠI STARI: Utve zlatokrile opisuju kao prekrasne djevojke s tijelom ptice
U ŠTA SU VJEROVALI NAŠI STARI: Svaka je vještica makar malo brkata
U ŠTA SU VJEROVALI NAŠI STARI: Mora najviše navaljuje na djecu pa im sisa sise
U ŠTA SU VJEROVALI NAŠI STARI: Ne predaji ništa đavolu!
(BLIN MAGAZIN)