Piše: Đorđe Krajišnik
U nedjelju je Predsjednik drage nam Republike, ja koji drugi, svesrpskom puku i ostalima poručio da mrska mu Bosna i Hercegovina treba nastaviti živjeti na vrijednostima na kojima je živjela nekadašnja Jugoslavija! Da, dobro ste pročitali, na vrijednostima na kojima je živjela nekadašnja Jugoslavija. Uz to je Predsjednik dodao da se Srbi i Hrvati ne osjećaju baš najkomotnije u ovoj zemlji, ali će nekako, budući da plate u državnim institucijama i nisu baš sića, a kadrove negdje valja udomiti, zarad mira i ljubavi za novcem nekako predeverati i tu da prostiš Bosnu.
Iako nam je svima do bola poznato da BiH već odavno, zahvaljujući Dodiku i bratskim mu dodicima iz drugog bh entiteta, ne živi, već životari, jedva bitiše i nekako se ljiga na vjetrometini rastrzana između domaćih kriminalaca na vlasti i bjelosvjetskih kolonizatorskih mešetara, ipak, uz sve to, frapantno je saznanje da su gore navedene riječi izašle iz usta Predsjednika Republike.
Čovjek, tj. Predsjednik, koji na svakom koraku negira sve što ima i prizvuk civilizacijskih vrijednosti nam govori o vrijednostima, i to ne bilo kakvim vrijednostima. Podsjetimo, Jugoslavija je izrasla na revolucionarnoj borbi svih njenih naroda i narodnosti, ta borba je bila u svojoj srži antifašistička, i ta borba je zapravo jedina istinska vrijednost koju je Jugoslavija imala.
Nije vrijednost Jugoslavije u današnjim nostalgičnim pričama o davnim vremenima kad je sve bilo bolje i nekako pitomije, niti u pričama kako su nekoć tekli med i mlijeko i mogle se kupovat farmerke u Trstu. Nije ni u mantranju bratstvom i jedinstvom, niti je u crvenom pasošu s kojim si mogo bez para pola Evrope obići i otići na more s cenerom, a ostati mjesec dana. Naprotiv, temeljna vrijednost Jugoslavije bila je i ostala u antifašizmu i borbi južnoslovenskih naroda protiv jedne od najstrašnijih nemani zla koje je čovječanstvo ikada vidjelo.
Medutim, šta je stvarna slika naše sadašnjice? Umjesto istinskog njegovanja ove vrijednosti, za koju se iznenadno uhvatio, i koja bi trebala biti univerzalna, sveljudska vrijednost, Predsjednik skoro svakodnevno njeguje onu njoj suprotnu. Ima li potrebe da je imenujemo? Pa mu tako ne mogu suditi sudije muslimani, Mladić i Karadžić nisu zločinci i naredbodavci masovnog istrebljenja drugih bratskih naroda, već narodni heroji i uzori, četnički pokret nije zločinački, već narodnooslobodilački, neonacističke grupe su poželjne, pa je stoga logično u državnom Parlamentu obarati zakon o njihovoj zabrani i još mnogo toga. Uzgred budi rečeno, ovo su samo neke od vrijednosti koje njeguje sam Predsjednik, o ostalim Predsjednikovim «čuvarima vrijednosti», raznim vasićima, majkićkama, kalabićima nema potrebe govoriti, sami su se već više puta dokazali.
Na kraju, znajući ko se danas sve poziva na Jugoslaviju i njene vrijednosti, za vjerovati je da se i Tito i Jugoslavija, i svi oni koji su ugradili dio sebe u stvaranje te zemlje, prevrću u grobu. Sve sami socijaldemokrati, lagumdžije i dodici!
Slika na naslovnici djelo je karikaturiste Enesa Čelosmanovića
PROČITAJTE JOŠ:
HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Predsjednik, helikopter, svadba, veselje
HRONIKA UČMALE SVAKODNEVICE: Mile zadrigo, sit, debeo i sve bogatiji, opozicionari na broju, narod na rubu egzistencije, očajan i gladan
(BL!N MAGAZIN)