PRESTANAK OPĆE OPASNOSTI (prilog biografiji Nedžada Ibrišimovića) Nisam upamtio ništa od svega što se zbivalo danas trinaestog juna devedesetpete hiljadu sto i ne znam kojeg dana pod Opsadom Samo mi pred očima dok se uvodim u san blista osmijeh čiste djetinje radosti na licu Nedžada Ibrišimovića u trenu kad mu – umjesto pozdrava na bosanskom jeziku – rekoh „Eselamu alejkum“ Trista hiljada sarajevskih logoraša znaju da ova pjesmica ovdje prirodno završava – ali šta sa cijelim Svijetom u koga je davno struhlo srce? Zato o Majstoru Nedžadu dodajem još ovo: Njegova je duša zajedno sa tijelom četiri decenije gorjela na lomači vlastite nesnošljive darovitosti Po sebe i po druge opasan – takav je bio taj spoj čovjeka i njegovoga dara Gdje god bi dođi – svirala Opća Opasnost I već se vidjelo kako u dim, prah i maglu odlazi Majstor i svako njegovo nadahnuće Prijatelji kriomice posmrtne govore spremali Tad učini samo jedan korak - ni udesno ni ulijevo ni naprijed ni natrag – nego udubinu učini korak kojim se skloni pod krov revne i smjerne molitve Sada nam otamo na naše pozdrave dječijim osmijesima uzvraća (1995) Abdulah Sidran

Dvorana ANU BiH bila je premala za sve one koji su došli uputiti i poslušati posljednji pozdrav Ibrišimoviću, te su mnogi komemoraciju odslušali na nogama.

Prigodna slova o istaknutom piscu govorili su književnik i akademik Abdulah Sidran, predsjednik PEN Centra BiH Zvonimir Radeljković te predstavnik Društva pisaca BiH Zilhad Ključanin.

Sidran podvlači da je to bio pisac koji je neposredno istraživao i bivao majstor u najrazličitijim književnim formama. Uz to, bio je slikar, crtač i kipar, tvorac krajnje neobičnih formi u različitim materijalima.

"Već od prvih radova vidjelo se da se radi o beskrajno posebnom individualnom talentu. Roman 'Ugursuz' već je bio književna senzacija, nakon čega slijedi cijela decenija Ibrišimovićeve opsesije likom i djelom Huseina kapetana Gradaščevića. Roman 'Vječnik', zajedno s 'El-Hidrovom knjigom', njegovo su životno djelo", zaključio je Sidran.

Zvonimir Radeljković se Ibrišimovića prisjetio iz ljeta ranih 70-ih godina na otoku Mljetu, kada je imao priliku upoznati njegovu dječačku stranu.

"Ibrišimović je volio pomagati ljudima, nije bio sebičan, čak ni u spisateljskom zanatu. Bio je jedan od najznačajnijih bh. pisaca, nadareni skulptor, akademik. Sada se opraštamo od njega ponosni što je neko vrijeme proveo s nama", istaknuo je on.

Zilhad Ključanin je mišljenja da je Ibrišimović bio slika i prilika onoga što bi se uvijek podrazumijevalo kada se kaže umjetnik. Naglašava da je on upravo tako živio i sagledavao naš svijet, te da je bio pisac s najdužim stažom slobodnog umjetnika u BiH.

"Jako je važan njegov odnos prema govoru i razgovoru, koji su mu bili skoro sveto esencijalni i od Boga dati. Ibrišimović je spasio našu književnost da ne ode u mizantropiju i ispraznost, on je bh. književnost uključio u savremene tokove svjetske književnosti", smatra Ključanin.

Također je podcrtao da Ibrišimović nikada nije odustao od propitivanja životnih tema - smrti, bitisanja, istine, vjere, apsoluta, te da je čitaocu nudio ono najvažnije - duhovitost i ozbiljnost iskaza koja se dodirivala s mudrošću.

Bosanskohercegovački književnik Nedžad Ibrišimović preminuo je iznenada 15. septembra u 71. godini.

VEZANI TEKST: FOTO/ HAREM FERHADIJE DŽAMIJE: Sahranjen akademik i veliki bh. pisac Nedžad Ibrišimović

(FENA, DEPO/md)