EKONOMSKI FAŠIZAM

`Konačno rješenje` za goste koji su višak

Arhiva 02.08.11, 13:23h

Vrli novi, ekonomski fašizam, kako vidite, nema ništa protiv Bosanaca – ili Čeha, Srba, Moldavaca i drugih gostiju viška – zbog njihove nearijske antropometrije ili nečiste krvi, već isključivo zbog njihove, jezikom Studije – “platežne sposobnosti”. Otrpjeli bismo mi što nam Bosanci pišaju u more, samo da troše petsto eura dnevno, kao što plaćaju “kvalitetni gosti” kojima ćemo u svrhu pišanja rado otvoriti i usta.

boris dezulovic

Piše: Boris Dežulović (Slobodna Dalmacija)

S pravom se ljuti Ivo Ćurković, izvršni urednik tjednika Makarsko primorje. Čovjeka su razapeli kao rasista i fašista, a nitko u stvari nije pročitao sporan tekst. Da jesu, shvatili bi da Ivo Ćurković sa svojim tezama o jednodnevnim izletnicima iz Bosne i Hercegovine, “gostima koji su višak”, “kampanjskim gostima koji smetaju, ali koje se ne može izbjeći i eliminirati”, turistima najniže kvalitete koji “dođu, zauzmu mjesto na plaži, kupaju se i ugodno provedu dan, eventualno se tuširaju, mokrenje obavljaju u moru, a WC koriste samo u krajnjoj potrebi” – u cijeloj priči uopće nije važan.

Tko je, najzad i uopće, Ivo Ćurković? Urednik lokalnog političkog biltena, najčešće privatnog foto albuma trenutačnog gradonačelnika, listića kojega u trideset pet godina koliko izlazi nitko nikad nije uzeo i čitao.

A šteta. Da ga je itko ikada uzeo u ruke i čitao, vidio bi da je sporni tekst o “gostima koji su višak” mnogo ozbiljnije štivo od puke nacističke Mujo-raus! potjernice. Vidio bi da je u pravu Ivo Ćurković što se ljuti, pa u intervjuu vlastitim novinama objašnjava kako to nije njegovo privatno mišljenje, već analiza Studije o upravljanju gradskom plažom, koju su gradske vlasti naručile od jedne zagrebačke konzultantske kuće, a Gradsko vijeće prihvatilo u prosincu prošle godine.

“Studija kaže kako je u udarnim terminima na makarskoj gradskoj plaži između 20 i 25 tisuća posjetitelja”, objašnjava Ćurković. “Zbog male površine na svakog posjetitelja otpada samo 1,5 m2. Svjetski standard je 6 m2. Zato se u studiji predlaže da se smanji broj posjetitelja na plažu i da on bude samo oko 8 tisuća.

Time se daje do znanja da je čak oko 12 tisuća posjetitelja plaže višak.”
“Nisam to rekao ja, nego Studija o upravljanju plažom”, zaključuje Ćurković svoju obranu. “Tko će sve biti višak odlučit će onaj tko plažom bude upravljao.”
Ćurkovićev nacizam je, kako vidite, ekonomska, a ne ideološka kategorija. Taj nacizam nije privatni stav neke budale, već, podsjećam, zaključak Studije. Nije Ćurković, poput Keruma, naglas rekao ono što većina misli, nego ono što je pokazala Studija.

Ekonomski fašizam

A Studija je ozbiljna stvar, ona je našem nacizmu ono što je nekom drugom bio Mein Kampf: onako kako su neke njemačke studije svojedobno pokazivala koje etničke i socijalne skupine smetaju i zauzimaju berlinske ulice, koliko ih stane u četvorni metar logora, koliko su isplativi živi, a koliko kao leševi sa zlatnim zubima i zdravom kosom - tako današnje Studije pokazuju tko smeta i zauzima plaže, koliko nas stane na četvorni metar žala, i koliko dnevno moramo potrošiti da se isplatimo.

Stvari se objavljuju jednako ljupko kao nekad, metodom “stavljanja do znanja” - “time se daje do znanja da je oko 12 tisuća posjetitelja plaže višak” - i u konačnici svodi na isto: na “višak” koji se, kako se pomalo ishitreno požalio gospodin izvršni urednik, “ne može izbjeći i eliminirati”.

Navedene njemačke studije pokazale su, naime, da je i to, uz dobru organizaciju, sasvim ostvarivo. To, kako se kaže, “izbjegavanje i eliminiranje”, odnosno - ekonomskim rječnikom - “konačno rješenje”. Tko će, međutim, to uraditi, tko će “stavljati do znanja”, osnosno odlučivati tko će na našoj maloj, sretnoj plaži biti višak? “Tko će sve biti višak odlučit će onaj tko plažom bude upravljao.”

Vrli novi, ekonomski fašizam, kako vidite, nema ništa protiv Bosanaca – ili Čeha, Srba, Moldavaca i drugih gostiju viška – zbog njihove nearijske antropometrije ili nečiste krvi, već isključivo zbog njihove, jezikom Studije – “platežne sposobnosti”. Otrpjeli bismo mi što nam Bosanci pišaju u more, samo da troše petsto eura dnevno, kao što plaćaju “kvalitetni gosti” kojima ćemo u svrhu pišanja rado otvoriti i usta.

Već sljedeće godine, ako Bog poživi našega Koncesionara, svjedočit ćemo tako veselim prizorima na Nezavisnoj rivijeri Makarskoj i diljem našeg malog turističkog rajha, “stavljat će se do znanja” simpatičnim plakatima i obaviestima na miestnom krugovalu kako se gostima bez bankovnog jamstva strogo zabranjuje prilaz plažama i ograničava kretanje gradom, provjeravat će Gostapo nose li gosti svoju hranu i piće, ležaljke, suncobrane i ostale zabranjene predmete, strogi čuvar plaže provjeravat će na ulazu ausvajse izdane od Turističke zajednice, pa odvajati nekvalitetne goste od kvalitetnih, a na palmama duž rive veselo će se na maestralu njihati cijela ona bosanska obitelj što je u Makarsku naumila s pet kilograma ćevapa kupljenih kod Mujanovića u Blažuju.

Dvanaest hiljada ljudi sa napuhanim plastičnim žutim narukvicama oko nadlaktica u dugačkoj će koloni marširati do Splita, gdje će ih – zajedno s ostalim nesretnicima iz cijele Dalmacije – trpati u stočne vagone i deportirati u sabirne centre za “izbjegavanje i eliminiranje”, kampove za odmor i razonodu nižih socijalnih slojeva, sa lijepo uređenim plažama na Savi, bogatim društvenim životom, redovnim nadzorom Međunarodnog Crvenog križa i sloganom dobrodošlice “Zimmer macht frei” na ulazu. Tamo, shvatili ste, gdje ne završavaju Bosanci ili Rumunji, već neprijatelji hrvatskog turizma i gospodarskog rasta.

Nezgodna je, doduše, narav ekonomskog nacizma što, kao svaki, ima i kategoriju domaćih izdajnika. Od onog trenutka kad više nije važno je li nekvalitetan gost Bosanac ili Japanac, nije naime više važno ni je li Hrvat. Kad “onaj tko plažom bude upravljao” bude odlučivao tko su tih dvanaest tisuća ljudi viška, neće, vjerujte, tražiti domovnicu.

A Studija će, na vaše golemo i uzaludno iznenađenje, neumoljivom matematičkom preciznošću pokazati da je među “gostima viška”, onima “koji smetaju, ali koje se ne može izbjeći i eliminirati”, koji dakle sve nose od kuće i ništa ne troše, već samo “dođu i zauzmu mjesto na plaži”, uvjerljivo najviše – Dalmatinaca. Pače, osoba “koja smeta, ali koju se ne može izbjeći i eliminirati”, i koja samo “dođe i zauzme mjesto na plaži”, to je upravo enciklopedijska definicija Dalmatinca.

Pa onda na plaži objašnjavajte mrkim agentima Gostapoa kako vi ne možete biti gosti, jer živite ovdje.

- Dragi gospodine – hladnim glasom će odgovoriti mišićavi gorila iz Reichwatcha, gurajući vas u crni kombi - nisam to rekao ja, nego Studija o upravljanju gradskom plažom.

 

(Blin/sb)