Hariz Spahić je u petak naveče, 22. jula, sa svojim društvom sjedio u centru Janje: "Pili smo pivo kada nam je policija prišla i pitala nas možemo li biti malo tiši. Mi smo svi uglas rekli: 'Naravno da možemo.' Oni su rekli da ako budemo nastavili da će nam pisati kazne. Rekli da nije problem, da ćemo biti tiši, nakon čega su se oni udaljili", počinje svoju priču za DEPO PORTAL Hariz Spahić.
Međutim, iako je izgledalo da se situacija smirila, a da su policajci otišli, nedugo nakon toga su se vratili i pitali: "Spahiću, može li lična?". On im je rekao da nema ličnu uza se, da je rijetko nosi uza se po Janji: Rekao im je: "Znam vas sve, a i vi mene dobro znate."
Jedan od dvojice policajaca ga je pitao da se izdvoji iz grupe, što je on i učinio: "Odmah nakon toga počeo mi je prijetiti kako će me lišiti slobode, kako će mi pisati prijavu. Ja sam ponudio da im donesem ličnu kartu, ako je problem, ali on je meni ponovo počeo prijetiti. Onda sam ja njemu ponovo rekao: 'Ako je neki problem, ja mogu otići kući donijeti vama ličnu kartu. Onda je on na mene nasrnuo i počeo govoriti kako će me lišiti slobode, kako će mi staviti lisice na ruke, nakon čega sam ga odgurnuo od sebe. Rekao sam mu: 'Ovo nije ni '94 ni '95 godina kada si ti tukao naše žene po Janji. Mene nećeš tući. Možeš mi pisati kaznu ili me lišiti slobode, ali me tući nećeš. U tom trenutku je prišao drugi policajac i stavio mi lisice na ruke. Ovaj me je udario po nogama i ja sam pao. Zatim mi je stao nogom na glavu i tako su me držali dok nije stigao policijski automobil. Kad je automobil došao sklonio mi je nogu s glave, tako da sam se ja uspravio i ušao u kola. Čim smo se malo udaljili, ovaj što je sjedio naprijed je ustao i okrenuo se prema njemu i počeo me udarati bokserima po glavi i gornjem dijelu leđa", govori svoju šokantnu priču o policijskoj torturi za DEPO PORTAL ovaj 23-godišnjak, koji inače trenira boks u jednom lokalnom klubu.
Kad su ga uveli u stanicu, mučenje i iživljavanje je nastavljeno.
"Policajci Zdravko Dačić i Vito Džukić su me tukli bokserima, a kad su iznemogli, nastavili su me tući zapisnicima. Onda je jedan otišao negdje, ne znam gdje, a ovaj drugi je nastavio. Ovaj što je otišao, poslije nekog vremena se vratio s gipsom na ruci, a meni je počeo prijetiti kako će me tužiti da sam mu prst slomio. A on je prst slomio udarajući mene", objašnjava Spahić.
Prestali su ga tući tek kada je u sobu u kojoj su ga držali ušao njemu nepoznati sijedi policajac: "Lisice su mi dotad bile stegnute toliko da su mi ruke pocrnile. Molio sam ih da ih olabave, ali nisu htjeli. Rekli su mi: 'Nisi ti to zaslužio'. Tek kad je sijedi policajac ušao, on mi je otpustio lisce, i tek sam onda mogao izaći da se umijem i do toaleta. Nisu me puštali sve dok se s glave nisu povukli otoci. Dvadeset i četiri sata sam zadržan u Policijskoj stanici u Janji."
Nakon 24 sata, kada se smanji otok, pustili su ga, rekavši da će dobiti kaznu od 550 KM - 50 KM za remećenje javnog reda i mira i 500 KM zbog toga što je, navodno, nasrnuo na policajca.
| Pripadnici policije Republike Srpske su u prvih šest mjeseci ove godine u 384 slučaja primijenili sredstva sile, u 106 fizičku snagu, u pet službenu palicu i ostalim slučajevima lisice. U istom periodu 2010. sredstva sile su primijenjena u 376 slučaja. Podaci MUPRS-a pokazuju da je evidentiranano 37 napada na ovlašćene službene osobe, za tri manje nego u uporednom periodu. Tokom obavljanja dužnosti lakše su povrijeđena 24 policajaca, odnosno dva manje u odnosu na uporedni period. |
"Hoće sad da to šalju na sud i da me kazne zatvorskom kaznom, zato što sam ja njemu prst slomio, ali on je slomio prst o moju glavu i moja leđa, dok me je tukao", priča nam Spahić, dodajući da ga je kasnije komadir stanice pozvao u svoju kancelariju i rekao kako će mu on srediti da ne dobije zatvorsku kaznu, nego novčanu ili uslovnu.
"Ja sam mu rekao kako su me tukli, a on je samo na to rekao: 'Pa, eto, to je ta reakcija'", rekao je Spahić, koji je nakon što je pušten iz stanice išao na ljekarski pregled - snimao glavu, grudni koš.
"Na ljekarskom nalazu piše da su ustanovljene lakše tjelesne povrede s podlivima ispod nadlaktica. Doktor u Bijeljini mi je rekao da vidi da nema nikakvih lomova, ali da vidi da sam ugruhan. Oni su me dole i držali dok se ne puvuku otoci, jer mi je glava bila skroz deformisana od tih otoka", rekao je Hariz Spahić, žrtva policijske torture, dodajući da je sve ovo preživio zbog toga što je rekao istinu.
Inače, Harizov otac Jusuf u ratu je poginuo na Majevici na prisilnom radu u Vojsci Republike Srpske. On živi s majkom i sestrama, a žive od majčine penzije. Advokata još nije angažovao, a nije siguran ni da li će, obzirom da je u veoma teškoj finansijskoj situaciji.
"Potpisivao sam sve što su stavljali pred mene, jer sam morao. Bio sam izgubljen, tukli su me konstantno. Ne znam ni šta je pisalo na tim papirima što sam ih potpisivao, jer ne znam čitati ćirilicu, a sve je bilo ispisano ćirilicom", završava Hariz Spahić.
(DEPO/md)