Najavili su ga još 4. jula, kada su uz jednosatni štrajk upozorenja, iskazali nezadovoljstvo stanjem u preduzeću, ali i zatražili isplatu plaća, tri neisplaćena regresa, donošenje pojedinačnog kolektivnog ugovora, pravilnika o zaštiti na radu i smjenu kompletnog rukovodstva preduzeća.

Aviosaobraćaj je bolna tačka RS, jer Aerodrom Banja Luka nije u stanju da osigura pokrivanje osnovih troškova poslovanja za šta je potrebno 200 putnika dnevno.

Taj broj je sada deset puta manji, tako da je neizvijesna i održivost preostale dvije linije do Ljubljane i Ciriha.

Ako bi radnici preduzeli najradikalnniju mjeru i potpuno zustavili rad na banjalučkom aerodomu došla bi u pitanje licenca za međunarodni saobraćaj.

Iz Sindikalna organizacija tog javnog preduzeća navode da pokušavaju doći do kompromisnog rješenja, ali i dalje od poslodavca zahtijeva potpunu primjenu sporazuma o isplati potraživanja radnika i povećanja plaća zaposlenih, koji su poslodavac i Štrajkački odbor Aerodroma potpisali još 9. decembra 2008. godine.

Ukoliko rješanja ne bude, od 27. jula, prema najavama sindikalaca, iz Mahovljana neće uopšte letjeti avioni.

Potraživanja radnika iznose oko 180.000 maraka, te traže od Vlade da oko 300.000, umjesto za nepostojeći trebinjski, usmjeri na jedini aerodrom koji još postoji u RS-u.

Direktor Zoran Okilj ne krije da se u sadašnjim okolnostima, u kojima umjesto prihoda projektuju gubitke, mora smanjiti broj zaposlenih i skratiti radno vrijeme na Aerodromu, a Nadzornom odboru podnio je i ostavku.

Gubitak od oko 1,2 miliona maraka za rukovodstvo tog aerodroma je, kako kažu, neminovnost, jer s postojećim obimom saobraćaja ne mogu drugačije poslovati.

(Fena/md)