Pripovijeda: Đorđe Krajišnik, narodni stvaralac iz okoline Sarajeva, 21. vijek

Mili bože golema belaja
Jad belaja i vel'ka stradanja
U proljeće usred Banjaluke
Banjaluke na Vrbas' šeheru;
Grozno strada junak od megdana
Od megdana i drugog zijana
Milov telal nadaleko znani
Rajko Vasić u narodu zvani;
Dok je Rajko hodo Banjalukom
I tugovo za svojiem cukom
Grozni lopi haraše mu dvore
Nanesoše brige mu i more;
Kad se Rajko dvoru povratio
I od dvora dveri otvorio
Ono nađe dvore poharane
Poharane dvore poarčene;
Kad to viđe rastuži se Rajko
Bi mu bolno u grudima jako
Suze pusti niz bijelo lice
Ljuto kune i zaziva cuku
Milo pseto svoju tužnu muku:
„Gdje si da si mili bernandinče
Pseto drago i umilno biće
Da odbraniš dvore plemenite
Plemenite dvore nebranite
Od pokore i huda belaja;
Da ti grizeš zloću i lopova
Što pohara dvore plemenite
Plemenite dvore nebranite
I odnese od zlata dukate
Vjernoj ljubi s groca bisere
Meni marke i  jevropke jevre;
Tužno kune i zazivlje pseto
Telaldžija, pero od junaka;
Kad to čuše Dodik Milorade
Kako strada njegov mili pobro
Mili pobro što mu čini dobro
On doziva svog telala Rajka
Milog Rajka na peru junaka
Pak mu vako Mile besjedio:
„Mili brajko pobratime Rajko
Ti ne tuguj i ne puštaj suzu
Ja ću tvoju ugušiti tugu
Razveselit lice tvoje bijelo
Razveselit milost ti udijelit
Za sva tvoja dobra što mi činiš;
Na ti evo tri tovara blaga
Do tri blaga i dukata žutih
Mojih para zarađenih ljutih
Pak ti gradi sebi nove dvore
I uz dvore za pse boksove
Nek se štene, nek se kote ludo
Da ti imaš trista bijesnih pasa
Trista pasa i toliko rasa
Da ti dvore štite plemenite;
Kad to čuše telal deli Rajko
Mrki mu se nasmijali brci
Bijelo mu se ozarilo lice
Pa on ljubi pobratima svoga,
Ljubi Mila on ko samog Boga;

(BLIN MAGAZIN/đk)