Volvo je od švedske agencije za energiju dobio 6,57 miliona švedskih kruna za razvoj sljedeće generacije pohranjivanja kinetičke energije kočenja u saradnji sa Volvo Powertrain i SKF.
„Naš je cilj razviti kompletan sistem pohranjivanja kinetičke energije. Testovi u Volvo modelima će započeti u drugoj polovini 2011. godine. Ova tehnologija ima potencijal za smanjenje potrošnje goriva do 20 posto. Pored toga, vozaču daje dodatni priliv snage, odnosno četverocilindarskom motoru daje performanse šestocilindraša“, kaže Derek Crabb, potpredsjednik VCC Powetrain Engineering odjela.
60.000 obrtaja u minuti
Novi sistem, poznatiji i kao KERS sa zamašnjakom (Kinetic Energy Recovery System) je ugrađen na stražnju osovinu. Tokom usporavanja, enegija kočenja ubrzava zamašnjak do 60.000 obrtaja u minuti, Kada se automobil ponovo počne kretati, rotacija zamašnjaka je prenosi na stražnju osovinu preko specijalno dizajnirane transmisije. Motor sa unutrašnjim sagorijevanjem, koji pokreće prednje točkove, automatski se gasi prilikom kočenja. Energija iz zamašnjaka se koristi za ponovno ubrzanje vozila, ili pokretanje vozila konstantnom brzinom na otvorenoj cesti.
„Energija pohranjena u zamašnjaku, može pokretati automobil u kraćem vremenskom periodu. Međutim, to ima značajan uticaj na potrošnju goriva. Naše kalkulacije govore da će klasični motor u standardnom NEDC voznom ciklusu 50 posto vremena biti ugašen“, objašnjava Derek Crabb.
Obzirom da se zamašnjak aktivira kočenjem i da je količina pohranjene energije limitirana, tehnologija je najefektivnija prilikom vožnje sa stalnim kočenjima i kretanjima. Drugim riječima, najveće uštede mogu se ostvariti u gradskoj vožnji ili aktivnoj vožnji po zavojima sa mnogo kočenja. Ukoliko se energija iz zamašnjaka, kombinuje sa punim kapacitetom klasičnog motora sa unutrašnjim sagorijevanjem, može dati vozilu dodatnih 80 KS i značajan rast obrtnog momenta, što se diretkno prenosi na ubrzanje.
Karbonska vlakna za laganu i kompaktnu soluciju
Pogon uz pomoć zamašnjaka, testiran je još tokom 80-tih godina prošlog stoljeća u modelu Volvo 240, a čelični je zamašnjak bio predmet testiranja brojnih proizvođača. Ipak, kako je jedinica sastavljena od čelika, a time velika i teška, te ima ograničen rotacijski kapacitet, ne predstavlja održivu alternativu. Zamašnjak, koji će Volvo testirati u svojim vozilima, izrađen je od karbonskih vlakana. Teži oko 6 kg i ima promjer od 20 cm. Osim toga, vrti se u vakuumu, kako bi se minimizirali frikcijski gubici.
„Mi nismo prvi proizvođač koji testira tehnologiju zamašnjaka. Ali još je niko nije aplicirao na stražnju osovinu uz klasični motor sprijeda. Ukoliko testovi i tehnički razvoj bude išao prema planu, očekujemo da automobili sa ovom tehnologijom stignu do prodajnih salona u sljedećih nekoliko godina“, tvrdi Derek Crabb i zaključuje: „Tehnologija zamašnjaka je relativno jeftina. Može se masovno koristiti i predstavlja jedan od najvažnijih elemenata naše DRIVe Towards Zero strategije.“
(DEPO/md)