Upravo tad, u proljeće, srodne duše iz cijelog svijeta dolaze u grad svjetlosti kako bi krunisali ili ovjerili svoju ljubav.
Zato su na ulicama Pariza česta slika turisti koji razgledaju znamenitosti ovog grada, kojima, čini se, nema kraja. Svaka ulica, građevina, trg, park ili rijeka Sena kriju hiljade priča. A, svako dođe u ovaj grad da nađe svoju priču.

Ljepotica koja sa visine "gleda" na panoramu grada je Ajfelova kula, ponosna i najviša građevina Pariza. Ona je simbol Pariza, ljudske genijalnosti i kreativnosti. Kulu je podigao francuski inženjer Gistav Ajfer s namjerom da od toga načini najveći događaj velike svjetske izložbe u Parizu. Završena je za dvije godine, 31. marta 1889. Visoka je 320,75 m i teška 9.700 tona. Do vrha vode 1.792 stepenice. Dnevno je pohodi 16.000 posjetilaca, sastoji se od 18.038 dijelova gvožđa, a farbaju je svake sedme godine, za šta se utroši 40 tona farbe.

Poseban ugođaj za oko predstavlja noću, kada se upali na hiljade sijalica. Tada ona postaje magnet za turiste. Prilazeći Ajfelovoj kuli srećete ljude iz cijelog svijeta naoružane fotoaparatima i kamerama, koji u žustrom razgovoru jedni drugima objašnjavaju šta sve znaju o veličanstvenoj građevini, pa vam se čini da tada kula "govori" 1.000 jezika.

Desiće se da će vam pred ovom građevinom prići mnogi prodavači suvenira "naoružani" minijaturnim simbolima svog grada i cjenkajući se pokušavati na sve načine da vam prodaju ono što imaju u svom asortimanu. Međutim, ako u momentu "nestanu", znajte da su u blizini policajci, jer njihov "posao" baš i nije legalan. Na Ajfelovu kulu možete se popeti pješke i liftom, a sav trud koji ste uložili penjući se uz stepenice isplatiće vam se kada pred vama "pukne" pogled na panoramu koja oduzima dah.

Nedaleko od kule nalazi se luka s brodovima za obilazak grada. Dok ploviš Senom možeš da uživaš u pogledu na gorde i veleljepne građevine koje predstavljaju Pariz u svoj njenoj raskoši arhitekture, a pogotovo u legendama o mostovima koje pripovijeda vodič na brodu.

Umjetnici i ljubitelji umjetnosti u Gradu svjetlosti osjećaju se kao kod kuće, jedni dolaze po inspiraciju, a drugi po pozitivnu energiju. U ovom gradu "živi" i Mona Liza, remek-djelo slikara Leonarda da Vinčija, najgledanija dama svijeta. Ali, nezaobilazna destinacija je svakako Monmartr, zbog kojeg se s pravom Pariz može nazvati prijestonicom umjetnosti.

Monmartr postaje popularno mjesto tokom XIX vijeka, kada mnogi Parižani tu dolaze u potrazi za seoskom atmosferom sa vinogradima i mlinovima. I dan-danas umjetnici "bježe" na Monmartr kako bi stvarali u veličanstvenom okruženju. Tako se na Gornjem Monmartru u "krilu" bazilike sv.

Srce, poznatijoj kao crkva za zaljubljene, mogu sresti umjetnici svih profila. Dok na jednom postolju, naoružan bojom i strpljenjem stoji čovjek kip, koji je od svog tijela napravio umjetničko djelo, drugi umjetnik je svirajući gitaru turiste privukao interpretirajući evergrin pjesme. Našao se tu i umjetnik koji u svoj plesni performans uključuje svakog raspoloženog posjetioca iz publike.

Okrećući leđa bazilici sv. Srce imate Pariz na dlanu, koji je najljepši za sunčanih dana, jer baš tada izgleda kao da se grad kupa u svjetlosti. Bazilika sv. Srce je mjesto gdje se zaljubljeni često zaklinju na ljubav, možda i najpopularnije mjesto za prošnju djevojke.

Na putu do Donjeg Monmartra, šetajući kroz uske ulice, često možete vidjeti kreativno-neuredne bašte, gdje umjetnici u tišini prirode svoje emocije i maštarije pretvaraju u umjetničko djelo. Iako je velika konkurencija među umjetnicima, svaki od njih nađe svoje mjesto pod kreativnim pariskim nebom.

Centar Donjeg Monmarta je klub "Mulen Ruž", kolijevka francuskog poznatog plesa kan-kana i nezaobilazni segment bogatog noćnog života koji nudi ovaj grad.

Zaštitnica grada je sveta Žonvjev, po legendi sveta djevica koja je uspjela smiriti nemirne duhove i paniku stanovnika Pariza kada su čuli o djelima divljih Huna, pa su se dali u bijeg. Svi su željeli rijekom Senom pobjeći u Orleans, nadajući se većoj sigurnosti. Sveta Žonvjev počela je građane uvjeravati kako će Pariz biti pošteđen, jer je to njoj Bog objavio. Narod joj je povjerovao, te se počeo spremati na odbranu i otpor. I, zaista, Atila je promijenio smjer i udario upravo prema Orleansu, koji je mnogo stradao.

Rasplesan, spontan, obasjan svjetlošću, romantičan, umjetnički perfektan, Pariz je grad iz kojeg ne možeš da odeš ravnodušan. Ali moraš da se vratiš. Jer, uvijek ostane jedan kutak koji si htio da vidiš, a nisi stigao. Jer si prešao preko sedam, a ostalo je još 30 mostova. I jer je svaki put pogled na već viđeno mjesto drukčiji, kao pogled Da Vinčijeve Mona Lize...

Katedrala Notr Dam

Još od vremena kada su se Parisi naselili, na ističnoj strani ostrva nalazila se crkva, a na zapadnoj kraljevska palata. Danas su to Notr Dam i Palata pravde.

Notr Dam je najposjećenija katedrala u Francuskoj. Radovi su započeli 1163. godine, prepoznatljiv je gotski stil i izuzetno je proporcionalna.

Jelisejska polja

U XIX vijeku Jelisejska polja postaju popularno mjesto sastanaka. Grade se brojne privatne palate, koje su poslije Prvog svjetskog rata zamijenjene luksuznim prodavnicama, restoranima, poslovnim prostorima. Avenija je široka 70 metara.

Trijumfalna kapija

Ovaj spomenik izgradio je Napoleon u čast svoje velike armije. Visoka je 50 metara, a široka 45 metara. Ukrašena je statuama od kojih je najpoznatija Marseljeza. Nalazi se na Trgu Zvijezda. Okružuje je 12 velikih avenija i 12 palata.

Marsaljeza Ovo djelo je visoki reljef u bronzi izveden na Trijumfalnoj kapiji. Skulptura predstavlja vojnike koji kreću u vojni pohod. Izvedena je u dva nivoa. U prvom nivou centralno mjesto zauzima vođa koji u desnoj ruci visoko drži skinuti šljem, a lijevom rukom je prigrlio mlađeg vojnika i ohrabruje ga pred borbu.

Sveta kapela

Sagrađena je 1248. godine po naredbi kralja Luja. Povezana je s njegovim sobama u Palati pravde. Predstavlja vrhunac gotske arhitekture. Donja kapela, visoka sedam metara, bila je dostupna svim vjernicima. Gornja, kraljevska kapela je jedinstvena u svijetu zbog prekrasnih vitraža.

Konseržeri i novi most

Konseržeri je zgrada koja je pripadala osobi zaduženoj za održavanje kraljevske palate. Novi most podignut 1604. godine je najstariji pariski most. Prvi most od kamena. Podignut u vrijeme Anrija IV čija se konjanička statua nalazi u blizini.

Panteon

Sagrađen je u XVIII vijeku i predstavlja spoj gotske lakoće i grčke raskoši i ljepote. U Panteon su preneseni ostaci poznatog pisca Viktora Igoa i ispisano je na fasadi: "Velikim ljudima, zahvalna otadžbina". U Panteonu počivaju poznati umjetnici.

Kompleks "Invalidi"

Građen po odluci Luja XIV, namijenjen je ratnim invalidima. Danas u crkvi počiva Napoleon I u sarkofagu od crvenog porfira na zelenom granitnom postolju. Okružen je sa 12 statua koje personifikuju pobjedničke carske pohode. Pozlaćena kupola visoka je 107 metara. U okviru kompleksa se nalazi veoma bogat vojni muzej.

Luvr

Palata Luvr započeta je krajem XII vijeka u stilu francuskog klasicizma. Mnogi vladari su je tokom narednih vijekova dograđivali i mijenjali. Bila je dvor, a krajem XVII vijeka zamjenjuje je Versaj dok se Luvr pretvara u muzej. Vrlo bogate muzejske kolekcije podijeljene su na šest odjeljaka.

Mona Liza

To je portret Đokonde, žene grofa Đokonde, koja mu je po predanju pozirala četiri godine uz muziku i uz čitanje. Portret je za ono vrijeme bio krajnje neobičan, s obzirom na to da se radi o 3/4 portretu, što znači da se vidi njeno lice, glava, poprsje i ruke, ali ne i cijela figura. Postoje tumačenja da je Leonardo zapravo u ovom portretu pokazao nešto izmijenjen sopstveni lik.

Opera

Sagrađena je 1860. godine. Usklađujući različite stilove i materijale stvoren je novi stil: Napoleon III. Ovo je najraskošnija i najoriginalnija grđevina XIX vijeka.

Versaj

Veliki dvorac francuskog kralja Luja XIV, nedaleko od Pariza. Otac Luja XIV, Luj XIII, je na mjestu današnjeg dvorca prvo sagradio paviljone u kojima je boravio za vrijeme lova. Luj XIV odlučuje da tu sagradi dvorac ogromnih dimezija. Potom je u središtu palate formiran veliki trg za održavanje svečanosti, smotri i parada dok su oko palate podignuti čuveni, geometrijski pravilni i simetrični, versajski parkovi i raskošne aleje i fontane. U XVIII vijeku dvorac je pretvoren u muzej.

Legenda o kroasanu

Jedne noći za vrijeme turske opsade pekar je čuo sumnjivu buku. Turci su kopali tunel ispod gradskih zidina. Sve je prijavio i spasao grad. Za nagradu je tražio samo pravo da proizvodi kroasane, peciva u obliku polumjeseca kao spomen na taj događaj. Tako kaže legenda. Pecivo u obliku polumjeseca prvi put se spominje tek u drugoj polovini XIX vijeka u Parizu i to kao "vrsta orijentalnog peciva."

Kralj Anri

Kada je francuski kralj Anri posjetio pariski zatvor, razgovarao je sa zatvorenicima o uzrocima i okolnostima koje su ih ovamo dovele. Svi su čvrsto tvrdili da su nedužni, samo je jedan priznao svoje prestupe i izjavio da mu se čini da mu je kazna pravedna. Tada kralj uzviknu:
"Skinite mu lance i pustite ga na slobodu, kako ne bi zarazio ove nedužne ovce koje su zatvorili s njim".

(Nezavisne/ds)