Piše: Esad Hećimović Dani

Robert i Dayna Baer bračni su par koji se upoznao tokom rata u Bosni i Hercegovini, kada su za popularnu Agenciju bili angažovani na obavještajnim poslovima u našoj zemlji. Zapravo, riječ je o obavještajnom poslu sa jednim ciljem: slijediti pripadnike libanske militantne grupe
   
Dayna je mislila da se Bob šali kada joj je na Splitskom aerodromu pokazao na britansko karavan vozilo Vauxhall u zelenoj boji limete, sa napitkom od tandžerine Orangina, sa volanom na desnoj strani. Trebalo je da putuju u Sarajevo. Učinilo joj se da nema smisla putovati u opsjednuti grad sa natpisom na točkovima, osim ukoliko ne želite dati Srbima pokretnu metu. Bobovo ponašanje je kršilo sva pravila kojima su je učili – poput instrukcije da voze neupadljiva auta. Ali, Bob je bio malo čudak. Dayna ga je upoznala tri mjeseca ranije, kada je poslana u Sarajevo sa Charliem, znajući samo da treba da potraži nekoga ko se zove Harold.

Washington joj nije rekao šta treba da uradi za njega, nego samo da se čuje s njim. “Otkrio im je da je poslan u Sarajevo kako bi slijedio pripadnike Hezbollaha, libanske militantne grupe koju podržava Iran. Stigli su u Sarajevo početkom rata kako bi se borili sa bosanskim Muslimanima, po nalogu Irana. 'Prikovaćemo ih kao leptire', tvrdio je Bob. Krajičkom oka, Dayna je vidjela kako se Charlie pribire, kako bi bio siguran da je zaista dobro čuo. Sigurna sam da je mislio isto što i ja: Prije će biti da operativci Hezbollaha love nas, a ne obratno. Prije tri mjeseca uhvatili smo Hezbollah kako planira da kidnapuje, muči i ubije operativca CIA-e ovdje. Izvukli smo ga usred, samo čas prije nego što je Hezbollahov plan ostvaren. Na kraju krajeva: mi smo igrali u Hezbollahovom dvorištu”, napisala je Dayna Baer u uvodu knjige The Company We Keep. Koautori knjige su supružnici i bivši agenti CIA-e Robert i Dayna Bear zbog čega knjiga ima podnaslov Istinita špijunska priča muža i žene.

Opisanu epizodu o spašavanju operativca CIA-e iz Sarajeva, Dani su objavili u broju 221 od 31. augusta 2001. godine, na osnovu ispovijesti bivšeg šefa CIA-e u Sarajevu, u tekstu Ugljen me je prodao Irancima. U svojoj reakciji za Dane, Bakir Alispahić, ratni ministar unutrašnjih poslova Vlade RBiH, opisao je ovaj događaj kao smiješan nesporazum (vidi tekst u okviru).

Vrbovanje agenata Robert i Dayna Baer u svojoj knjizi sada proširuju do sada tajnu priču o Amerikancima i Irancima u ratnom Sarajevu. Ova priča za njih ima veliki personalni značaj, jer su se upoznali upravo na misiji u Sarajevu. U tom trenutku, oboje su bili u braku, ali su živjeli razdvojeni od svojih bračnih partnera. To nije bila “ljubav na prvi pogled”. Po povratku sa misije u Langleyju, ponovo su se susreli i otišli na odmor u Francusku. Knjiga prati njihove živote kroz različite misije prije i poslije Sarajeva, ali za javnost u BiH je posebno važna upravo priča o boravku agenata CIA-e u Sarajevu u junu 1995. godine.

Knjigu nisu pisala zajednički dva autora, nego je svaki od autora, u zasebnim poglavljima, koja se međusobno prepliću, bez hronološkog reda, iznosio svoje viđenje događaja u kojima su zajednički sudjelovali ili je pak sudjelovalo samo jedno od njih. Prepliću se osobne, pojedinačne epizode, poput načina na koji je Dayna počela da radi za CIA-u provjeravajući biografije ljudi koji su tražili posao u ovoj agenciji i zajedničke epizode, kao što je naprimjer, usvajanje djeteta u Pakistanu. Priče nas vode od Washingtona i Kalifornije, do različitih zemalja srednjeg Istoka i centralne Azije. Uz brojne epizode iz američko-iranskih i američko-arapskih odnosa, posebno je zanimljiva priča o američko-ruskom međusobnom špijuniranju i međusobnim pokušajima vrbovanja agenata one druge strane. Sarajevska priča ima središnje mjesto, ona otvara knjigu, oko nje se razvija odnos dva autora i sjećanje na nju zatvara knjigu tako što usvojena djevojčica iz Pakistana dobija verziju imena Riley, koje je tokom svoje sarajevske misije koristila Dayna.

Sarajevsku priču dvoje agenata CIA-e, naravno, treba pročitati u originalu na engleskom jeziku ili u prijevodu na neki od jezika u regionu, jer nema sumnje da će izdavači rado prevesti i objaviti ovakav istiniti špijunski triler. Knjiga pruža za svakog po nešto, od onih koji će naći samo dobru akcionu priču bez Brada Pitta i Angeline Jolie, pa do historičara koji traže informacije o stvarnim, nepoznatim slojevima rata u BiH i međunarodne intervencije na Balkanu.

Uobičajena predrasuda Bob opisuje svoj odlazak u sarajevsku misiju kao posljednji posao prije napuštanja Kompanije, što je i drugi naziv za CIA kao Agenciju. Zbog toga je naziv knjige dvosmileno poigravanje sa uobičajenom predrasudom – ako je neko jednom bio agent CIA-e ostaje to do kraja života. Robert i Dayna Baer su se često suočavali sa komičnim i tragičnim posljedicama takvog predubjeđenja ljudi koje su sretali poslije napuštanja Agencije. Bob je bio poznat unutar CIA-e kao “jedan od njenih najboljih operativaca na srednjem Istoku”.

Po dolasku u Sarajevo, nije htio da se povezuje sa Bosancima, niti da uči njihov jezik. “Podsjećao je samog sebe da je došao u Sarajevo samo iz jednog razloga – da izvede svoj Parćanski hitac na Irance i njihove zastupnike iz Hezbollaha, moje posljednje hura prije napuštanja Kompanije”, napisao je Bob. Parćanski hitac je jedna vrsta vojne taktike iznenađenja koju su primjenjivali brojni drevni narodi, među kojima i Parćani (Parti, hrv.), drevni iranski narod. Dok su se pretvarali da se povlače i bježe, izbacivali su iznenada svoje strijele na neprijatelje. Za takav zadatak Bobu je trebala anonimnost. Brinuo se da bi miješanje sa lokalcima moglo narušiti njegovu krinku i da bi, puno prije Bosanaca, borci Hezbollaha mogli da nanjuše ko je on zaista. Na stranicama knjige Bob izražava poštovanje za vještine boraca Hezbollaha kao svojih neprijatelja i izražava razumijevanje za naklonost bosanskih Muslimana prema Iranu.

“Operativci Hezbollaha i njihovi iranski zaštitnici su veliki špijuni i saboteri, među najboljima. To su otkako su počeli svoj neobjavljeni rat protiv Sjedinjenih Država tokom Homeinijeve revolucije 1979. godine. Gledao sam ih sa prvih linija dok su Iranci odnosili pobjedu u svakoj čarki koju smo ikada imali s njima. Ostali su nedirnuti nakon što su uzeli naše diplomate u Teheranu 1979, pretvorili spasilačku misiju u fijasko, raznijeli naše ambasade u Bejrutu i Kuvajtu. Bili su kidnapovali našeg šefa stanice u Bejrutu. U kuvajtu ubili su jednog od mojih najboljih informanata iz Hezbollaha direktno u lice. U svemu tome, nikad nisu ostavili otiske prstiju iza sebe.

I sigurno nam neće pomoći to što je u Sarajevu bosanskomuslimanska vlada klijent Irana. Bosanci nisu zaboravili da je Iran došao da im pomogne kada su ih Srbi imali pod opsadom, šaljući novac, hranu i oružje dok je Zapad gledao zatvorenih očiju na pokolj. Ako je izbor između CIA-e i Iranaca, uvijek će izabrati Irance”, napisao je Rober Baer. Dodatni problem je bio što je Sarajevo tako malo, nema se gdje ubiti vrijeme niti utopiti među lokalnim stanovništvom. Nije želio ni u Holiday Inn, u kome je većina stranaca odsjedala, jer je bio “zamka za špijune” u kojoj su svi od recepcionara, sobarica do svakog drugog izvještavali bosanske obavještajce. Izabrao je jedan stan sa brbljivom gazdaricom. Sastao se sa svojom vezom iz Agencije i počeo da traži kuću iz koje ima direktan neometan pogled na “sigurnu kuću” u kojoj su bili pripadnici Hezbollaha. Počeli su da je traže na obalama Miljacke. U knjizi se detaljno opisuje šta se dešavalo tokom sarajevske operacije, od iznamljivanja “sigurne kuće”, varanja rent-a-car agencija čija su auta koristili u ratnoj zoni, odlazaka na “neprijateljsku stranu” među Srbe na Palama i Hrvate u Kiseljaku, gdje bosanski obavještajci nisu mogli da idu, do pokušaja vrbovanja bošnjačkog policajca i opasnosti da su razoktkriveni.

Očite greške Operacija je mogla da završi tragično. Bob i Dayna su u tom trenutku bili van Sarajeva i Bosne, kada su iz sjedišta Agencije upozoreni da prate vijesti o slučajnoj pucnjave na neimenovane Amerikance u okolici Sarajeva. “Lara je pogođena, pogledaj vijesti”, rekao joj je telefonom poznati glas iz ureda. Kasnije je saznala da su Lara i Bred išli izvan Sarajeva po hranu. U knjizi se navode očite greške kao što je tvrdnja da su otišli iz Sarajeva u Mostar, “etnički hrvatski grad udaljen trideset minuta vožnje”. Naravno, riječ je o jednom drugom, većinski hrvatskom mjestu u blizini Sarajeva. U knjizi Baerovih se detaljno opisuje incident u kome je ranjena njihova kolegica. Istraga u ovom incidentu nije otkrila ko su bili napadači, ali Robert i Dayna Baer navode jedan mogući motiv: agenti CIA-e su se vozili u džipu sa “ljiljanima” na registracijskim tablicama kroz većinski hrvatsko područje. Krinka je postala smrtno opasna.

Bakir Alispahić
Smiješan nesporazum
   
Bakir Alispahić je za Dane prenio šta mu je rahmetli Nećko Ugljen jedne večeri, prilikom našeg redovnog referiranja, ispričao: “Taj dan je u svojoj kancelariji očekivao dolazak CIA-inog obavještajca. Pripremajući se za podatke koje je Amerikanac tražio, pozvao je Irfana Ljevakovića da mu pomogne. Ljevaković je, inače, bio Nećkov pomoćnik. Kada je došao Amerikanac, Ljevaković se upravo spremao da krene. I on i Nećko su primijetili šok koji CIA-in obavještajac nije umio skriti. Gledao je u Ljevakovića kao u duha. Poslije su shvatili da je Amerikanca potpuno zbunila Ljevakovićeva kratka brada, zapravo kompletan njegov fizički izgled. Mi smo se i inače često šalili na račun Ljevakovićevog imidža. Taj je događaj brzo zaboravljen, a moram priznati da nismo čak ni bili iznenađeni što je Amerikanac nestao: znali smo, jer smo ih zvali u više navrata ranije, da nerado dolaze u opkoljeno Sarajevo. Ja sam više puta, upravo zbog tih njihovih strahova, odlazio na sastanke s njima u Mostar. I rahmetli Nećko je u više navrata izlazio iz Sarajeva da se sretne s njima”. 
   
Ko je Rober Baer
Inspiracija za Clooneya
   
Robert Baer je autor tri bestsellera New York Timesa, u kojima je uključena priča i CIA-i. Knjiga See No Evil je planetarno najpoznatija jer je bila osnova za film Syriana u kome veterana-operativca CIA-e na srednjem Istoku glumi George Clooney. Film je proglašen za jedan od najboljih 2005. godine. Knjiga See No Evil (2003) predstavlja “istinitu priču jednog pješadinca u CIA-inom ratu protiv terorizma”. Robert Baer je potom objavio i knjige Sleeping with the Devil i The Devil We Know. Potom je postao jedan od najutoritativnijih glasova o djelovanju američkih obavještajnih službi i često se pojavljuje kao medijski komentator. Bob u knjizi opisuje i svoj angažman sa američkom televizijskom mrežom ABC tokom invazije na Irak 2003. Godine. Dayna Baer je prije napuštanja Agencije bila takođe priznati operativac CIA-e.
   
Kiseljački slučaj
Motiv pokušaj razbojništva
   
Krajem jula 1996. godine objavljeno je da je devet ljudi uhapšeno u istrazi zbog pucanja na jednog američkog diplomatu. “Pucnjava se dogodila 12. jula u blizini Kiseljaka, 15 milja sjeverozapadno od Kiseljaka, dok se diplomata vozio zajedno sa suprugom u glavni grad BiH. Upućena je na operacju u Sarajevo a zatim u američku vojnu bolnicu u Njemačkoj. Istražitelji su isključili mogućnost političkih motiva za napad, tvrdeći da je riječ o pokušaju razbojništva.  

DEPO PORTAL/a.k.