Stada ovaca i koza na padinama hercegovačkoga krša, prvi behar i šum rijeke Bregave dočekuju ovih dana rijetke prolaznike koji put prema Trebinju žele provesti promatrajući prelijepe predjele Stoca i Berkovića. Rijeka Bregava svojim tokom prati saobraćajnicu, krivudajući među krečnjačkim uzvišenjima, na mjestima ponirući, da bi izašla još ljepša i zelenija. Dok vozite, ne možete da ne primijetite crvene table sa lubanjom i natpisom PAZI MINE. Ovo područje i njegovi stanovnici postali su svojevrstan talac minskih polja, tako da su demineri posljednjih godina imali pune ruke posla, kako bi čišćenjem minskih polja deblokirali čitava prostranstva. Svi ljudi koje susrećemo govore o istom: bilo čime da se bavite u ovim općinama, susrećete se sa opasnošću koju donose mine. Odmor tražimo u naselju Hodovo, u kojem su svi stanovnici, i Srbi, i Bošnjaci i Hrvati, bili izbjeglice.

Stjepan Bošković, načelnik općine Stolac: Mir je još prije petnaest godina zamijenio ono ružno doba, i zato smo svi sretni, ali sada kada nema više ratnih stradanja, kada svi ponovno živimo skupa, ništa nije kao prije. Ljudi, svih nacija i vjera započeli su svoj život, okrenuvši drugu stranu knjige toga života, ali između nas su i dalje prepreke, nevidljive... Ubice koje svakodnevno odnose živote ovdašnjeg stanovništva. Naša sela su puna minskih polja

- Sada su svi povratnici. Mir je još prije petnaest godina zamijenio ono ružno doba, i zato smo svi sretni, ali sada kada nema više ratnih stradanja, kada svi ponovno živimo skupa, ništa nije kao prije. Ljudi, svih nacija i vjera započeli su svoj život, okrenuvši drugu stranu knjige toga života, ali između nas su i dalje prepreke, nevidljive... Ubice koje svakodnevno odnose živote ovdašnjeg stanovništva. Naša sela su puna minskih polja. Mi nekako možemo da prepoznamo granice, da čitamo znakove kojima su markirane mine, da zaobiđemo opasne zone, možemo čuvati i djecu, ali životinje to ne znaju. Stado, u koje ste uložili nekoliko godina, u trenutku može nestati. Plodna polja, kojih ovdje nema baš na pretek – i dalje su blokirana. Naš život je određen minama, ali taj problem možemo riješiti. Projekat Protuminske akcije i razvoj u Stocu i Berkovićima, kojeg je implementirao Handicap International, uz sufinansiranje švicarske Vlade, dao je mnogo inovativnih načina kako se jedna općina može razvijati i uz prisustvo mina, a istovremeno utjecaj tog rizika može smanjiti, rekao nam je Stjepan Bošković, načelnik općine Stolac, nakon puštanja na upotrebu lokalnog vodovoda u Hodovu, sa nekoliko rečenica oslikavši prošlost i budućnost ovih prostora.

Općina Stolac je uz pomoć organizacije Handicap International i Vlade Švicarske izgradila dio lokalnog vodovoda u dužini od tri kilometra, a uskoro se očekuje nastavak projekta sa još oko trideset kilometara. Kroz značajne projekte danas, Stočani pokušavaju nadvladati povampirene duhove prošlosti i njihove saveznike mine. Zajedno sa susjedima iz općine Berkovići, formiranjem Partnerske grupe, koja planira i provodi zajedničke aktivnosti, oni prave krupne korake naprijed. Ono što ih je nekada razdvajalo, danas je postalo ključni razlog spajanja ljudi. Napori da se umanje opasnosti koje donose minska polja, uz svaku aktivnost vežu predstavnike dviju općina, aktiviste nevladinog sektora i međunarodnih humanitarnih organizacija.

U općini Berkovići, koja je do 1992. godine bila u sastavu općine Stolac, traže se načini da se krene u intenzivan razvoj. Oko 4.000 stanovnika ove male općine primarno se bavi stočarstvom, proizvodnjom sira i vina, a posljednjih godina pokušava se usvojiti i plastenička proizvodnja povrća. Nedavno su sela Suzina i Meča, izgradnjom mosta povezana sa središtem općine, što je postalo olakšica mještanima ovih sela koji se bave poljoprivredom i stočarstvom, a započet je i projekat asfaltiranja lokalnih puteva. Do sada je postojala opasnost da učenici, kojih sada već ima više od dvadeset u Suzini i Meči, po povratku iz škole tražeći bolji put za prelaženje nabujalih potoka, zalutaju u minskim poljima:

- Naši krajevi imaju dobro vino i sir, imaju vodu Bregave koja se može piti u cijeloj dužini dok prolazi kroz opštinu Berkovići. Mještani su voljni da rade, da ponude svoje proizvode, ali sve do danas ovaj kraj je bio nekako odsječen od svijeta. Svi smo uvjereni da će Suzina i Meča nakon ovoga događaja biti naprednije selo i da će mještani prepoznati svoje mogućnosti, kazao nam je prilikom puštanja u upotrebu mosta Dragan Petrović, predsjednik Udruženja omladine opštine Berkovići. Na planu turizma u ovoj općini posljednjih godina se pokušalo pokrenuti nekoliko projekata, ali strane turiste je teško dovesti na ovaj prostor jer su u permanentnom strahu od mina. Berkovići su odnedavno dobili i skromne, ali relativno konforne smještajne kapacitete. Organizacija Handicap International i Vlada Švicarske sufinansirali su dva domaćinstva pri adaptaciji po jednog sprata kuće za potrebe iznajmljivanja smještaja za potencijalne turiste, čime su Berkovići dobili smještajne kapacitete od desetak kreveta. U suradnji sa turističkim radnicima iz Trebinja, na ruševinama rimskoga grada Koštuna pokrenuta je, kao svojevrstan turistički proizvod, srednjevjekovna pijaca, na kojoj će se ubuduće svake druge subote prodavati domaći proizvodi. Vitezovi u svojim oklopima, konji i kočije, stvarat će dojam autentičnosti, a mještani vjeruju da će turiste iz cijele BiH, te gradova Srbije i Hrvatske koji gravitiraju ovom prostoru, zaintrigirati pijaca, tako da će mještani moći da prodaju svoje proizvode, a uz to da pokažu i druge svoje mogućnsoti i prirodne ljepote, poput Bregave, uzvišenja Straževica, starog grada Koštuna, pećina Ratkovača, stećaka it

- Mi smo svjesni da turiste, kada pogledaju kartu minskih polja u Hercegovini, hvata strah i radije biraju druge destinacije, ali mi pokušavamo stvoriti sigurne i ugodne destinacije i u tome ćemo uspjeti. Ovdje imamo izvrsne podrume vina i naš domaći sir. Imamo gostoprimstvo kakvo se rijeko gdje može naći. To je ključ uspjeha, dodaje Dragan.

Svojim tokom rijeka Bregava, zasigurno jedna od najljepših i najtajanstvenijih rijeka Evrope, ponire i ponovno se pojavljuje na površini. Tamo gdje je najljepša, u Stocu, udruženje Orhideja pokušava godinama otkidati od mina parče po parče zemljišta. Orhan Tikveša, predstavnik ovoga udruženja svakoga dana sa svojim prijateljima pronalazi načine da na padinama ovdašnjih planina zasije površine lavandom i kaduljom, da stvore uslove za siguran život stanovnika, koji od svoga rada i proizvodnje mogu sigurno živjeti:

- U svijetu mogu proizoditi veće količine ovoga bilja, ali nigdje se ne može naći bilje sa toliko eteričnih ulja, bez vanjskih negativnih utjecaja, kakvo je ovdje. Zato su čajevi koje proizvodi Orhideja, zasigurno puni života. Sa druge strane, polja lavande ovdje omogućavaju proizvodnju meda vrhunskog kvaliteta. Nažalost, stalno se susrećemo sa problemom mina. Skupljanje ljekovitog bilja je izuzetno opasno, zabrinuto je oslikao trenutnu situaciju u okolini Stoca Orhan Tikveša. Obučeni i akreditovani članovi udruženja Orhideja istovremeno uz skupljanje ljekovitih bilja postavljaju na mjestima gdje se nalaze mine adekvatne oznake, kojima upozoravaju stanovništvo da se ne kreće tim prostorima. Porodica Tuka, koja godišnje u naselju Žegolj proizvodi skoro pet tona meda, također ima veliki problem zbog minskih polja:

- Roj koji ode od nas u pravcu minskoga polja, zauvijek je izgubljen, jer ne možemo krenuti za njim i vratiti ga u košnicu. Bilo čime da se bavite jednoga dana ćete shvatiti da ste ograničeni, da su dalje mine i možete samo nazad, ističe Edin Tuka.

Partnerska grupa u posljednje vrijeme ima ključnu ulogu u donošenju odluka u kom pravcu je potrebno krenuti da bi se zadovoljli interesi građana obje općine. Građani su svjesni da se međunarodne humanitarne organizacije postepeno povlače sa ovoga prostora i da ukoliko suradnja ne bude podignuta na visoki nivo neće biti ni budućnosti za njihovu djecu. Deminiranje prostora između Stoca i Berkovića bit će nastavljeno, ali pouke iz proteklih godina su jasne-ukoliko se komšijskom slogom ne pristupi rješavanju problema, novim generacijama će u nasljeđe, umjesto nade i vjere u bolje sutra, ostati minska polja i vječni strah da će novi dan odnijeti život nekog od njihovih najmilijih.