Što to tačno privlači ljude na hodočašće u Međugorje? Koja pokretačka energija leži iza odluke zaputiti se u Međugorje? Kakvo i koje iskustvo te čiji poticaj?
Odgovore na ta pitanja dao je mladi svećenik franjevac iz Koreje koji je u svom svjedočanstvu za međugorski portal međugorje.hr. pokazao da su čudesa u Međugorju uistinu stvarna i moguća te da se svakodnevno događaju pod svećeničkim rukama, na oltaru, ali posebice u ispovjedaonicama.
Riječ je, naime, o fra Peteru Kim Dae Woou kojem je ovo drugi posjet Međugorju. On dolazi iz župe Incon u dalekoj Koreji gdje je u službi kapelana, a za svećenika je zaređen prije dvije godine. No, prije nego što je postao svećenik, njegov način života ničim nije pokazivao da će jednoga dana služiti Bogu.
Još kao mladić, fra Peter je otkrio da je zapravo njegova najveća želja bila postati poznati pjevač. Iako je studirao za elektroinženjera, zbog ljubavi prema glazbi popustio je na fakultetu.
“Studirao sam četiri godine, ali me studiranje nije zanimalo tako da nisam učio, samo sam pjevao i svirao jer je glazba bila moj cijeli život. Prestao sam ići na predavanja na fakultetu. Imao sam tada i jedan nadimak 'tvornica psovki', jer su sve moje riječi bile ružne, ali mene to nije zanimalo, živio sam u svijetu glazbe. Družio sam se s kvazi muzičarima”, kazao je fra Peter koji je, unatoč životu kojeg je vodio, svake nedjelje išao na misu. Prva spoznaja o Međugorju bila je u februaru 1998. kad je u njegove ruke dospjela jedna knjiga o međugorskom fenomenu. Od tada fra Peter na misu ide svaki dan jer je, kako priznaje, ta knjiga u njemu probudila veliku želju za moljenjem krunice, tako da ju je počeo moliti svaki dan.
“Kad je došla ta knjiga u moje ruke, nalazio sam se u teškom razdoblju života. Bio sam u nekoj depresiji zbog čega je trpjela i moja majka gledajući me takvog bezvoljnog. Da bi mi pomogla, pitala me želim li ići u Međugorje. Pristao sam na odlazak te prvi put u Međugorje dolazim u septembru te iste godine”, ispričao je fra Peter za medjugorje.hr.
Iako se dolaskom u ovo poznato svetište u njegovom životu mnogo toga promijenilo, ipak je fra Peter još uvijek sanjao o tome da postane poznat kao pjevač.
“Kad sam došao u Međugorje, od prvog do zadnjeg dana plakao sam, najviše za vrijeme klanjanja, a posebno kad bih čuo zvuk violine”, prisjetio se.
Nakon što se vratio u Koreju, mnogo je razmišljao o tome je li muzika zapravo izbor za cijeli život. Ubrzo upoznaje jednu osobu s kojom je često molio i koja mu je na neki način otvorila oči.
“Ta osoba mi je rekla da sigurno imam duhovni poziv, nakon čega sam i sam, u trenucima samoće osjećao kako me Gospodin zove: 'Dae Woo'. Pomalo sam osjećao strah, jer znao sam ako prihvatim taj poziv, ništa od moje muzike. Zato sam često plakao i molio Gospodina da mi pomogne. Molio sam Gospodina i Gospu govoreći im: 'Isuse i Gospe, ako imam poziv, zvanje, dajte mi pomoć, znak, recite mi jasno da je to moj poziv'. Tada sam slučajno uzeo Bibliju koja se otvorila na psalam 110 gdje kaže: 'Ti si zauvijek svećenik, po redu Melkisedekovu'. Zatvorio sam Bibliju i tada se u meni sve prelomilo. Poslije mnogo unutarnje borbe, kad sam sredio sve stvari u svjetovnom životu, 2000. godine sam pokucao na vrata jednoga franjevačkog samostana, ušao sam i postao franjevac”, kazao je fra Peter za koga je Međugorje mjesto velike milosti, jer mu je omogućilo promjenu načina života.
(Dnevni list/md)