Piše: Omer ČEVRA

Napokon se desilo ono dugo očekivano, i ne, ovo nije aprilska šala! Bh. fudbal, kao međunarodni subjekt, više ne postoji. Političke dvadesetogodišnje nacional-komunističke elite, neusvajanjem Fifinog statuta koji prediviđa jednog predsjednika Nogometnog saveza BiH, izvršile su svoj posljedni udar na bosanskohercegovačku državnost. 

Vjerujem da  se većina građana osjećala mučno zbog ove odluke,  i to ne samo Bošnjaci, ili oni „ostali“ Bošnjaci poput recimo „ostalog Bošnjaka“ Huse Obradovića u Mostaru, koji  se izjašnjava kao „ostali“ u svrhi manipulativnog popunjavanja parlamentarnih klupa sa Bošnjacima, nego i mnogi drugi građani, pripadnici srpskog i hrvatskog naroda, koji ne mrze BiH. Svi smo progutali kamen ovom sramnom odlukom, svi, osim vjerovatno onih 40% „ legitiminih“ simpatizera i glasača HDZ-a, koji su jučer, u ulozi lošeg gubitnika, naprkos svim građanima BiH, naivno slavili smrt bh. fudbala, isto kao što su naivno vjerovali da će Vijeće za implementaciju mira stati na stranu plemenskih i anti-demokratskih principa koje su HDZ-ovi prvaši proteklih mjeseci zagovarali.

Savez koji ima cjenovnik za svaku selekciju, za svaku utakmicu i za svaki kvalifikacioni ciklus, ne treba da postoji. Ljudi koji su zbog svoje bahatosti, nemoralnosti i anti-sportstva otjerali i udaljili od bh. fudbala sve naše velikane, poput Hadžibegića, Kodre, Osima, Barbareza, Bolića, Mešu, Vahu, kao i ostale naše zmajeve, ne zaslužuju da budu blizu zastave BiH, a kamoli da nas predstavljju u ozbiljnim takmičenjima. Zakonski treba zabraniti pristup utakmicama naše reprezentacije svim članovima ovog otklonjenog saveza,  čiji je generalni sekretar osuđen na pet godina zatvora zbog kriminala počinjenog u tom istom savezu, te zatim unaprijeđen na poziciju kordinatora svih selekcija, gdje će otimati po 5000 KM za svaku utakmicu, što će mnoge guzonje izdvojiti za afirmaciju vlastite djece u nogometu.

Živjeći u naselju u kojem je nastanjeno nekih desetak ne-Hrvata, imao sam priliku u posljedne dvije godine da doživim iz prve ruke šta to moji „susjedi“ misle o muslimanima, Bošnjacima, Nogometnom savezu BiH, pa i državi Bosni i Hercegovini.  Kada je prošlo ljeto reprezentacija BiH bila jednom nogom u Africi, te pod vodstvom Ćire Blaževića igrala historijsku utakmicu protiv Španije u Zenici, na benzinskoj pumpi iznad mog naselja gledala se utakmica na otvorenom, gdje se okupilo nekih pedesetak vatrenih gledaoca. Među njima sam vidio neke od mojih susjeda, mlađih i starijih, koji me uljudno sa osmjehom svakodnevno pozdravljaju. Obučeni u crveno, navijali su svi, ne za Španiju, nego protiv „balija“ Bosne i Hercegovine. Nakon što je SDP prije desetak dana formirao vlasti te im ukinuo certifikat za hrvatstvo, čisto sumnjam da će moje susjedi ikada više nositi „crvene“ dresove.

Uzimajući u obzir da  SDA i HDZ dvadeset godina rade zajedno i u dogovoru na jednom te istom smišljenom projektu, odnosno dokazivanjem svom etničkom korpusu da suživot nije nikako moguć sa pripadnicima druge nacionalne i vjerske skupine, te sa tim fašističkim programom, osnovanim na mržnji i  animozitetu, sebe održavali na vlasti,  nije ni iznenađujući primitivni odnos mojih susjeda prema svemu nehrvatskom. Ne smijemo mi ovu pojavu zamjeriti ili osuđivati, jer je identična  pojava  sa Bošnjacima  na drugoj strani rijeke, gdje Bošnjaci imaju toleranciju prema drugim i drugačijim u mjeri koliko i žaba ima dlaka.  S tim, nema potrebe okrivljivati građane za mržnju i netolerantnost koju osjećaju prema drugom i drugačijem, ili u ovom slučaju prema BiH. 

Ljudi su samo proizvod ekonomsko-političkih odnosa uspostavljenim od vladajućih struktura (SDA i HDZ u Mostaru), koji nemaju nikakav politički program za razvitak društva, jer generalno nemaju 5 % istinski obrazovanih stručnjaka i kadrova za razvitak  bilo čega, osim naravno korupcije, što je više nego evidentno u BiH. Vladajućim političkim strukturama unutar SDA i HDZ treba isključivo ispostaviti fakturu  za apsurdnu mržnju koju moj susjed osjeti prema državi u kojoj živi. SDA i HDZ  su ti  koji su nametnuli i uspostavili takve odnose, niko drugi.. Oni su ti koji drže sve poluge u svojim rukama, oni su ti kojima razvoj, demokratija i vladavina prava ne odgovara. Oni su ti kojima trebaju  naši glasovi, koji očekuju naše glasove, nasuprot činjenici da nisu stvorili ni jedan posao za dvadeset godina vladanja, osim naravno onih izmišljenih funkcija u administraciji i javnim preduzećima za članove svojih porodica. 

Jer, kad je čovjek do vrata u govnima, a ti ga, zbog vlastitog intelektualnog i stručnog nedostatka, ne umiješ izvući iz govana društvenim razvojem, onda je najlakše uvjeriti tog čovjeka da se nalazi do vrata u govnima zbog onih tamo koji žele da nas majoriziraju, ukidaju, preglasavaju, otcjepljuju. Hitler je rekao: „Što je laž veća, više će je ljudi povjerovati.“ Naši stučnjaci nisu daleko odmakli od nacističe ideolgije, a kako bi i odmakli, kad su svi puleni komunizma, prema rezoluciji UN-a,  još goreg zločinačkog oblika od nacizma.

Delegati Fudbalskog saveza BiH, lažovi i banditi kakvi i jesu,  28.03.2011. godine, kao i obično, po nalogu svojih nacional-komunističkih vođa iz SNSD-a, HDZ-a, te izdajnika Bošnjaka, (a takvih je mnogo) koji godinama (ne) rade  pod instrukcijama SDA u FSBiH, usmrtili  su jedinu preostalu sporednu stvar, koja je uvijek imala moć staviti osmjeh na lica i uljepšati dan ispaćenim i izmanipuliranim građanima.  Obično, kada se tekma bh. reprezentacije gleda, tih devedeset napetih minuta svi naši problemi, sve naše tegobe, mržnje, brige i beznađa, kao da čarobno nestanu. Tih devedeset minuta, u kojima se individualni osjećaji pripadnosti jednoj zemlji i društvu  pretvore u kolektivnu euforiju i sreću, mislili smo da  su isključivo naših devedeset minuta, te da ih nama niko ne može oduzeti. Mislili smo.

Na svu sreću, svako zlo nosi u sebi nešto dobro, pa će tako sigurno FIFA postaviti nove ljude da vode jedan novi, evropski fudbalski savez, pod jednom zastavom, sa jednim predsjednikom. S obzirom da su ovih dana već najavili postavljanje novih čelnika,  te s tim da FIFA traži „ljude“, a na „životinje“, pripadnici ovog propalog kriminalnog establišmenta neće ispunjavati osnovne uslove za konkurs, te će ovim FIFA-inim zahvatom zauvijek biti otklonjen „tumor“ beskičmenjaka od bh. fudbala.

Savez koji ima cjenovnik za svaku selekciju, za svaku utakmicu i za svaki kvalifikacioni ciklus, ne treba da postoji. Ljudi koji su zbog svoje bahatosti, nemoralnosti i anti-sportstva otjerali i udaljili od bh. fudbala sve naše velikane, poput Hadžibegića, Kodre, Osima, Barbareza, Bolića, Mešu, Vahu, kao i ostale naše zmajeve, ne zaslužuju da budu blizu zastave BiH, a kamoli da nas predstavljju u ozbiljnim takmičenjima. Zakonski treba zabraniti pristup utakmicama naše reprezentacije svim članovima ovog otklonjenog saveza,  čiji je generalni sekretar osuđen na pet godina zatvora zbog kriminala počinjenog u tom istom savezu, te zatim unaprijeđen na poziciju kordinatora svih selekcija, gdje će otimati po 5000 KM za svaku utakmicu, što će mnoge guzonje izdvojiti za afirmaciju vlastite djece u nogometu.

Zbog toga ne trebamo biti razočarani i zakopavati bh. fudbal, nego trebamo svi čestitati UEFI i FIFI na ovoj revolucionarnoj odluci. Samo stranci su uspijeli otjerati kriminalnu  bagru. Iz tog razloga treba promovisati ostanak OHR u BiH za narednih dvadeset godina, jer onog trenutka kada oni odu, ukoliko mi ne budemo u EU, država će se raspasti za 24 sata. To je naša surova neizbježna stvarnost.