Veliki broj lingvista smatra da je riječ o jednom jeziku sa različitim varijacijama, ali da je politizacija pitanja jezika dovela do toga da se i stručnjaci spore oko pitanja jezika. U priči o jeziku podsjećamo i na način na koji su "Nadrealisti" ismijavali podjele u jeziku:

Ovako su sarajevski "Nadrealisti" prije 20-ak godina ismijavali vještačko pravljenje razlika u jeziku ili jezicima kojim se govori u Bosni i Hercegovini. Još se nije pucalo, ali se "ratovalo" riječima.

Predvidjeli su tada, između ostalog, da će se koplja stvaranja novih država lomiti i na jeziku, naročito u Bosni i Hercegovini. Tome je doprinijelo i podgrijavanje teze da nacija neizostavno mora imati i zaseban jezik.

Ko ili tko, ured ili kancelarija, savjet ili vijeće - svejedno je jer se savršeno razumijemo, kažu lingvisti koji zastupaju tezu da je riječ o istom jeziku. Jezik je krvotok politike, navodi se u jednom istraživanju koje je izučavalo nastanak jezika u bivšim jugoslovenskim republikama.

Mentalitet

No, za sve to nisu krivi političari, već lingvisti, kaže profesorica koja danas živi i radi u Njemačkoj Snježana Kordić.

- Svi veći evropski jezici su policentrični standardni jezici. Šta to znači? To znači jedan jezik kojim govori nekoliko nacija, najčešće u različitim državama. I nacije imaju svoje specijalne varijante, znači jezik varira. Te razlike u jeziku su nacionalno prepoznatljive, možete prepoznati - aha, taj dolazi iz te države, ili taj dolazi iz te nacije. Međutim, te razlike nisu velike da bi sprečavale tečnu međusobnu komunikaciju. I znači to su policentrični standardni jezici. Ta teorija postoji već pola stoljeća u sociolingvistici, znači morala bi biti poznata i na ovim prostorima također. Ako domaći lingvisti ne žele da je prime do znanja, to je njihov problem, ali jednostavno to je sociolingvistička teorija - rekla je Kordić.

Kada ih upitate koje su razlike između bosanskog, hrvatskog ili srpskog, građani će reći da su male ili nikakve. No, u zavisnosti u kom dijelu BiH žive, jezik će nazvati po većinskom narodu u tom kraju.

Tako za Banjalučane u BiH svi govore srpskim jezikom, samo ga drugačije zovu:

- Sve je to srpski jezik, ali zbog razlike među nacijama, nacionalnostima i narodima, pokušava se napraviti neka razlika, ali samo pokušava.
- Velika i povijesna razlika je tradicionalna razlika.
- Devedest posto to je sve jedno te isto. To je jedan jezik.

Slično je i u Sarajevu, samo se ovdje jezik zove bosanski:

- Bosanski, srpski i hrvatski jezik mislim dva posto je razlika. To su naučnici dokazali - toliko ja znam o tome.
- Stvarno nema razlike. Ja mislim da su jedan jezik.
- Samo u mentalitetu naroda, a meni je to sve jedan te isti jezik.

"Jedino što nas dijeli je zajednički jezik"

Jezik je živ i treba da se mijenja i prilagođava, smatraju stručnjaci. Tako postaje bogatiji - i nije bitno kako ga ko zove sve dok se dobro čujemo i razumijemo. Veći problem predstavlja to što se u BiH, recimo, sva zvanična dokumenta prevode i štampaju na tri jezika i dva pisma - ćiriličnom i latiničnom, a to puno košta.

- Mi se sporazumijevmo bez ikakvih problema. Problem je što to zovemo prevođenjem kad dođemo na razinu institucionalnog, a riječ je o adaptaciji, i to gotovo komičnoj, svedenoj na nekih najniži mogući procenat. Moguće je, kad ne bi još bili lingvisti u službi politike, da prate  ono što hoće ti savremeni naši etnopolitičari, ona bi to sve bilo vrlo jednostavno napraviti. Mislim da je i krajnje vrijeme. Ovako je i preskupo i, usuđujem se reći, preglupo, ako nije grubo kazano - kaže lingvistica, profesorica na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Hanka Vajzović.

Pisac iz Banje Luke Ranko Risojević smatra da postoje vrlo realna i praktična rješenja za standardizaciju jezika u BiH.

- Ta tri jezika, koja su u suštini jedan jezik sa varijatetima u BiH, bi morali, bar u prvo vrijeme, da se posmatraju sa tročlanim nazivom, znači bosansko-hrvatski-srpski. Ako bismo upotrebljavali taj tročlani naziv, onda ne bi bilo isključivanja. Znači nemoj reći ja govorim bosanski i time da se podrazumijeva znači da se podrazumijeva i srpski i hrvatski - navodi Risojević.

Pisac iz Sarajeva Mile Stojić ovako objašnjava koliko politika ima uticaja na stvaranje jezika:

- Austrijski pisac Karl Kraus rekao je za Nijemce i Austrijance početkom stoljeća: ’Jedino što nas dijeli je zajednički jezik.’ To je izgleda i kod nas postala stvar. Najčešće se jezikom, i sa književnošću nema nikakve veze, politički interesi pokušavaju istjerati tako da se dlaka cijepa na četvero, što bi rekao naš narod.

Djeca u BiH danas uče bosanski srpski i hrvatski jezik, što je u redu sve do trenutka kada ih, između ostalog, zbog tog istog jezika ne počnu razdvajati u takozvane dvije škole pod istim krovom.

- To je aparthejd. Poneki lingvisti su već u svijetu pisali o tome. Pomalo prodire u svijet to da se ovdje sprovodi lingvistički aparthejd ustvari - kaže profesorica Snježana Kordić.

(Radio Slobodna Evropa, BLIN MAGAZIN/ma)