Bosna i Hercegovina je zemlja čuda. Njen usud je fragmentacija. Naime, ona je kao država i društvo već duže od 30 godina izložena temeljitoj fragmentaciji koja – kao takva – vodi ka trulenju i propasti. Najprije su sve tri susjedne države – uz podršku velikog dijela međunarodne zajednice i njenih glavnih organa – izvršile agresiju spolja i podstakle je iznutra, pokušavajući fragmentirati je (rasparčati) a kada nisu u tome uspjele do kraja, primijenile su druge, „mirnodopske“ metode, hibridni rat, sa istim krajnjim ciljevima. 

Taj hibridni rat ima mnoštvo lica i metoda i konstantan je, a ovom prilikom želim ukazati na jednu naročito opaku metodu (taktiku) u kojoj često i aktivno učestvuju i ljudi od kojih to nikada ne biste očekivali i koji sebe doživljavaju kao patriote. Ta fragmentacija je, dakle, fatalna za državu i za društvo. Povod ovome mome osvrtu je bujanje tzv. akademija nauka i umjetnosti kao jedan od naročito perfidnih aspekata fragmentacije države i društva. Pogledajmo sumarno još neke aspekte te fragmentacije.

U takvoj državi je deset kantona koji su države za se, jer često je teže preći kantonalne administracijske granice nego iz države u državu

U ovoj državici su dva entiteta (s velikim izgledima da se i službeno uspostavi i treći) koji su antagonizirani do raspada i države i društva. Zatim, društvo je fragmentirano na tzv. konstitutivne narode čiji „lideri“ već tridesetak godina antagoniziraju te narode – do ivice sukoba – umjesto da je država (društvo) utemeljena na građanskom principu , kao što je svuda u Evropi. U takvoj državi je deset kantona koji su države za se, jer često je teže preći kantonalne administracijske granice nego iz države u državu.

Valjalo bi barem pokušati pobrojati (nije to baš jednostavno jer je sasvim začudno) koliko u državici sa cca tri i pol miliona stanovnika ima ministarstava – od najvišeg do kantonalnog nivoa. Taktika fragmentacije kao moćnog uslova za raspad države i društva tako stalno napreduje, „usavršava“ se.

U obrazovnom sistemu djeluju iste negativne sile. Dakle, ova zemljica sa tako malim brojem stanovnika ima devet javnih i višestruko veći broj privatnih univerziteta (na str. https://www.uniranks.com/ranking/bosnia-herzegovina navodi se čak njih 50 ukupno). Dok sam radio na Filozofskom fakultetu, uporno sam kritizirao na Nastavno-naučnom vijeću praksu da profesori UNSA masovno i ponižavajuće tezgare putujući iz jednog mjesta u drugo da bi na fakultetima osnovanim zbrda-zdola pokrili nastavne planove svojim nastavničkim zvanjima. Bilo je to vrlo štetno jer toliki broj univerziteta i fakulteta nastalih preko noći garantiraju dramatičan pad obrazovnog i naučnog kvaliteta a to je dugoročno najteži vid agresije na bilo koju zemlju. 

Taktika fragmentacije kao moćnog uslova za raspad države i društva tako stalno napreduje, „usavršava“ se

Fragmentaciju je, dakle, marljivo i samoživo forsirala i akademska zajednica (njen velik dio, zapravo), čineći to bez ikakve obrazovne, strateške, patriotske vizije. (Utom je došla i Bolonjska deklaracija koja je vrlo loše implementirana.)

Najzad, nakon tih blatnjavih i kijametskih „pljuskova“, počele su nicati – baš kao pečurke – tzv. akademije nauka i umjetnosti. Danas su ovoj zemlji s ovako malim brojem stanovnika, ima čak šest akademija nauka (ne računajući strukovne). Tako je fragmentacija podignuta na najviši nivo. U ovoj zemlji, u kojoj je najprije moguće ono što je drugdje nemoguće, akademije nauka i umjetnosti osnivaju individue i uspijevaju ih registrirati (to je svjesna podrška fragmentaciji). 

U normalnom svijetu (normalnom ne samo administracijski nego i mentalno i etički), akademije nauka i umjetnosti osnivaju ministarstva, vlade – dakle najviše institucije a ne bilokakvi ili nekakvi individuumi. 

Ni to nije kraj bosanskim apsurdima. Te tzv. akademije nauka neko registrira, a jedinu državnu Akademiju (ANUBiH) odbijaju upisati u Registar pravnih lica čak ministri pravosuđa iako o tome postoji presuda Ustavnoga suda. Šokantno, zar ne: ministri pravosuđa odbijaju implementirati presudu Ustavnog suda!

U normalnom svijetu (normalnom ne samo administracijski nego i mentalno i etički), akademije nauka i umjetnosti osnivaju ministarstva, vlade – dakle najviše institucije a ne bilokakvi ili nekakvi individuumi

Kada pogledate članstvo tih tzv. akademija nauka i umjetnosti, vidjet ćete i imena koja će vas zaprepastiti jer ste bili uvjereni da ti ljudi znaju šta je akademija nauka i ko je može osnovati. No, njihova sujeta, žudnja za titulama, porazila je temeljito i tragično njihov akademski, znanstvenički i umjetnički dignitet. 

Ti ljudi, izgleda, nisu svjesni da aktivno doprinose općoj i pogubnoj fragmentaciji države i društva, čiji je krajnji cilj da dovede do totalne devastacije i raspada. To je naročit oblik hibridnog rada koji je ovdje u punome jeku.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.

(DEPO PORTAL/ad)