Po prvi put u svojoj istoriji, Srpska je pala na ispod milion stanovnika, piše Srpskainfo.com.
Za razliku od 2013, kada smo imali oko 1.170.000, sada bilježimo tek nešto više od 995.000 ljudi. Dakle, za desetak godina RS je osiromašena za čak 175.000 građana.
Statistika pokazuje da je u ovom periodu, na razlici broja rođenih i umrlih izgubljeno oko 70.000 ljudi.
Prošle godine, rođeno je 9.227, a umrlo 14.136 ljudi…
Profesor demografije Stevo Pašalić kaže da je lani bilo potrebno da se rodi 14.000 djece, uz procjenu da ima 233.134 žena u reproduktivnom periodu.
– Usljed djelovanja drugih faktora, poput povećanog mortalitet i intenzivne emigracije, to ni blizu ne bi bilo dovoljno za prostu reprodukciju. Moraju se uzeti u obzir i drugi važni faktori, a to znatno povećava neophodnost broja rođenih za dostizanje proste reprodukcije. Čak ni 17.000 rođenih ne bi bilo dovoljno za prostu reprodukciju – kaže za Srpskainfo Pašalić.
Naglašava da iz Srpske godišnje odlazi oko 10.000 ljudi.
– To je poseban problem, uz negativan prirodni priraštaj, sa prosjekom od oko -6.000 godišnje, te „tempo efekat“, odnosno smanjenje stope fertiliteta zbog porasta prosječne starosti pri rođenju djece. Kada se uzmu u obzir ovi faktori koji su prisutni kod nas, projektovani broj djece za prostu reprodukciju bi morao biti skoro 20.000 na godišnjem nivou, a to je nedostižno – ističe Pašalić.
Objašnjava da su stvoreni uslovi za odgađanje rađanja u vrijeme najbolje plodnosti iz veoma različitih razloga.
– Otvara se prostor za odgađanje bračnog života i rađanja za neka bolja vremena, odnosno ”tempo efekat”. Školovanje, zapošljavanje, dodatne edukacije, te angažovanost u poslu, uz današnji urbani način življenja, jeste, ustvari, poruka mladima da nemaju vremena, niti smiju razmišljati o porodici, jer će im ona odvući prijeko potreban poslovni uspjeh – kaže Pašalić i dodaje da nezaposleni mladi razmišljaju slično i ostvaruju sličan neuspjeh.
– Godinama mladi žive u uvjerenju da trebaju izbjegavati mogućnost zasnivanja porodice i rađanje djece. Vremenom im to postaje navika i stav koji se više ne pominje. Nasuprot tome, obećavani uspjeh, standard življenja kojem teže, čini se kao da im izmiče, nikako da ga postignu. Ako postoji razmišljanje o porodici i djeci, ono se ostavlja za kasnije, za „bolja vremana“ – porčuje Pašalić.
Nakon objavljivanja ovog poražavajućeg podatka, krenula je rasprava na društvenim mrežama, u kojoj manjinu čine oni koji u ovom ne vide ništa zabrinjavajuće. Aktuelnu situaciju pravdaju time da je stanje slično i u okruženju zbog čega, tvrde, oko ovoga ne treba dizati prašinu.
Ostali ne kriju svoje razočarenje padom broja stanovnika, ali nisu iznenađeni što smo do toga došli… Ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama, narod sa ovih prostora ne bježe samo zbog zbog malih plata, nego zbog kriminala i korupcije, te nepotizma koji caruje u svakoj sferi života.
„Eto, to vam kaže kakvo je stanje u zemlji… Loša politika, političari još gori, narodu dodijalo… Kupe diplomu i pravo u Njemačku!“
„Velika je korupcija i umiješanost vlasti u sve sfere života.“
„Niko neće da živi u lopovskoj i kriminalnoj državi. I ovo mlađeg naroda što je ostalo, gleda kako će otići. Ko god može nek ide, jer ova vlast nas je upropastila!“, neki su od komentara.
Građani su posebno razočarani činjenicom da se do solidnog posla ili nekih benefita dolazi isključivo uz partijsku knjižicu, dok oni koji je nemaju, samo mogu da preživljavaju…
„Nije da mladi neće porodicu, nego je ovdje ne mogu ni osnovati. I kredite za bračne parove dobijaju sektaši, a imaju riješeno stambeno pitanje. Ako imaš knjižicu, dobijaš dobar posao, a onaj ko radi kod privatnika, radi kao konj. Nestajemo zbog sebe…“
„Selo gori, a baba se češlja. Zahvaljujući “lokalnim moćnicima” pobjeglo je sve što mozga ima.“
„Svaka čast ko je uspio otići… Ko god može, neka bježi odavde!“
„Ostali zaposleni u državnim institucijama i penzioneri, otišli mladi ljudi koji ne žele živjeti u ovakvom ambijentu, koji hoće da rade i da budu slobodni, da ne žive pod pritiskom.“
„Koliko će ih tek otići ove godine. Rijetko ko da nema namjeru, ovo je luda kuća“.
Nisu rijetki ni oni koji već uveliko pakuju kofere, toliko razočarani da će, po svemu sudeći, taj put za njih i njihove porodice biti u jednom pravcu…
„Zašto i ja, kao mlad i visokoškolovan čovjek, idem kroz koju godinu? Pa, nisam lud da dajem 4.000-5.000 KM za kvadrat stana u Banjaluci, kad mogu u nekoliko austrijskih gradića kupiti stan/kuću i isto tako otplatiti za 15 godina sa tim primanjima, plus nema političke neodgovornosti i malih plata…“
„Slobodno dodajte i moju porodicu sa troje djece na listu onih koji odlaze. Pa se skupite ispod šatora gdje donosite odluke…“, poručio je jedan korisnik.
Nemali broj tvrdi da je još dobro ako nas ima oko 950.000, te da je izvjesnije da u Srpskoj ni približno nema toliko ljudi.
(DEPO PORTAL/dg)