- F32 je medicinska šifra za depresiju. To je ono što ti piše u medicinskom kartonu bilo da si Hrvat, Srbin ili Bosanac. Dva puta sam se pokušao skinuti sa tableta... Priča Alena Muhića je filmska. Moraš biti kamenog srca da ne odreaguješ na priču kada je čuješ... Ovaj posao me koštao zdravlja. Shvatio sam da razgovor sa Vučićem ne bi imao smisla. Podsjećao bih ga na njegovu prošlost. U Glini je pozivao na to što je pozivao... Nekada me jeste veselila politika, ali ne više. Ista pitanja mogu preslikati političarima i prije 25 godina i danas... Najžalije mi je što nisam ugostio Arsena Dedića, Radeta Šerbedžiju. Za Đoleta Balaševića mi je krivo. Zaljubljivao sam se uz njegove pjesme. Nagledanija emisija mi je sa Lepom Brenom. Zažalio sam, naprimjer, nakon što sam zvao Ivana Pernara u emisiju... Jugoslaven nije jednako četnik!- govori između ostaloga Aleksandar Stanković, autor emisije „Nedjeljom u 2“ na HRT-u već 25 godina, koji je bio gost večerašnjeg FACE TO FACE sa Senadom Hadžifejzovićem.
Hadžifejzović: Oni koji imaju nečistu krv, nama mjere krvna zrnca. Tebi javnost to često radi. Pogađa li te to?
Stanković: Da. Reagujem na to tako što se razbolim. Oguglao sam tako što se trudim da to ne čitam. Nisam od teflona. Te stvari te pogađaju i žao mi je što živimo u takvim sredinama gdje su ta razmišljanja dominantna. Pogađa me. Jedan zao čovjek koji radi u hrvatskim medijima. Napisao je da ja svoju depresiju liječim zovući ljude čije su majke silovane u ratu. Ostane ti to negdje.
Hadžifejzović: Zašto to radiš? Novinar sebe otvara?
Stanković: Imamo u našem jeziku taj problem da depresiju označavamo kao loše stanje. Izgubio je tvoj klub, pa si depresivan. Posvađao se sa ženom, pa si depresivan, napravio lošu emisiju, pa si depresivan. Međutim taj problem traje sat-dva ili dan-dva. Kod kliničke depresije je mali segment lošeg raspoloženja, to je nešto što dođe, dugo traje i ne prolazi samo od sebe.
Hadžifejzović: Može li te nešto popraviti?
Stanković: Dugo vremena su ljudi depresiju liječili alkoholom. Ako se to dugo radi, naravno postat ćeš alkoholičar. Jedino što te može izvaditi iz tog stanja je odlazak liječniku. To svima preporučujem. Neka vas ne bude sram. Ja sam petnaest godina na tabletama, ali me terapija čini funkcionalnim. Prije petnaest godina, toliko sam bio depresivan da sam postao potpuno nefunkcionalan i nesposoban za život. Nisam mogao pričati duže sa osobom od minute; nestala mi je koncentracija. Osjećaj je kao kod teškog pijanstva ili kada si pod lakim drogama, kada si napušen. Drugi simptom je nesanica. Nisam mogao spavati po noći. Treći simptom je trema. Četvrti je potpuni nedostatak apetita, kao i anksioznost. Potpuni nemir koji bi riješio tako da iskočiš iz svoje kože… Kad dođeš kod psihijatra, prvo te pita jesi li imao suicidalne misli.
Hadžifejzović: Jesi li ih imao?
Stanković: Jesam, da. To je takvo stanje u koje zapadneš, da ti ne vidiš nikakvog izlaza. Bilo mi je sve gore i gore. Postao sam nesposoban za rad i život. Nešto sam znao i o depresiji, zanimalo me privatno. Žene me nisu zanimale, niti te mogu zanimati kada je riječ o teškoj kliničkoj depresiji. Jedino što moliš Boga jeste da preživiš. Da preživiš taj dan i da zaspiš kada dođe noć, s nadom da će ti sutra biti bolje. Grozno je to. Ništa te ne veseli. U tom trenutku rodila mi se kćerka, imala je šest mjeseci. Ja u tom trenutku, šestomjesečno dijete sam izbjegavao. Bježao sam od svoje kćerke, uznemiravao me njen plač. Sam sam sebe optuživao...
Kompletan razgovor gledajte u nastavku:
(DEPO PORTAL/ad)