Odluka o "minimalnoj plati" još uvijek broji mnoge negativne posljedice po privredni sektor FBiH. Štetne posljedice vidljive su i u djelatnostima koje posluju na bazi tenderskih i sličnih ugovora, u sklopu kojih izvršiocu usluge ugovarač isplaćuje novčana sredstva tek nakon realizacije posla.

To se ne odnosi samo na male obrte, ili tek osnovane kompanije, nego negativne posljedice nepovratno već osjete djelatnosti poput prevodilačkih preduzeća i sličnih djelatnosti koje su godinama jako uspješno poslovale i koje su itekako etablirane na bh. tržištu.

Jedna od takvih, doslovno "do juče", jako uspješnih firmi je i d.o.o. "Jezičke usluge Diwan" koja je morala donijeti odluke o otkazivanju ugovora o radu dvjema uposlenicama i o selidbi u daleko manji poslovni prostor.

Na tržištu su pod ovim imenom od 2008. godine i sve vrijeme posluju pozitivno i uspješno, zahvaljujući velikim i pohvalnim ugovorima koje su ostvarivali isključivo na bazi stručnosti i visokog kvaliteta svojih pisanih i usmenih, simultanih i konsekutivnih prevoda.

Njihovi prevodioci imaju najmanje 20 godina iskustva i slove za pouzdane i provjerene stručnjake i stručnjakinje.

- Mi smo potpuno transparentno, na osnovu svoje stručnosti, dobijale značajne ugovore. Tome u prilog govori i činjenica da smo više puta uzastopno dobile najveće prevodilačke ugovore u zemlji. Pokazale smo i dokazale kvalitet. Niti jedan od tih ugovora nije bilo lako iznijeti - rekla je Almira Drino, suvlasnica prevodilačke agencije "Jezičke usluge Diwan" za Akta.ba.

Ovaj veliki atak na njihovo poslovanje direktna je posljedica Odluke Vlade FBiH o minimalnoj plati koja je na snazi od 1. januara ove godine.

- Već smo od 10. januara shvatile da nećemo moći tako nastaviti - ističe.

Jako je važno napomenuti da se radi o prevodilačkom preduzeću koje preko petnaest godina ima najveće prevodilačke ugovore u cijeloj BiH, koje radi na ozbiljnim projektima, što je itekako referenca ali i argument više u prilog nesagledivim posljedicama "minimalne plate" koje se tek otkrivaju.

- Na početku godine smo imale sedam stalno zaposlenih uposlenika, sada imamo pet. Vrlo je vjerovatno da se može desiti da, iduće godine, kada nam se završi ovaj jedan veliki ugovor za koji smo imali najavu da ga možemo produžiti, jer je klijent bio zadovoljan i nismo potrošili cijeli predviđeni budžet, ga nećemo moći produžiti jer nećemo biti likvidni - naglašava Drino.

STRATEŠKE UŠTEDE

U svojoj strateškoj štednji, odlučili su se i iseliti iz svojih kancelarija te rad preusmjeriti na "remote" format.

- Iznajmljivale smo kancelariju u kojoj smo mogli raditi nas četvero koji, pored prevoda, obavljamo i administrativne poslove. Doslovno smo odmah, oko 15. januara, kad smo shvatile kud ovo sve ide, otkazale taj prostor. Našle smo u blizini HUB i odlučile plaćati mjesečnu naknadu za jedan sto, što je zapravo "virtualna firma" a svi smo prešli na rad od kuće - pojasnila je Drino.

U mjerama štednje odlučili su se i "upoloviti" topli obrok.

- Smanjili smo topli obrok upola jer sad radimo od kuće i potpuno smo ukinuli naknadu za prevoz zbog novog formata rada - kaže.

Navodi da nije bilo ove Odluke Vlade i da nije bilo povećanja doprinosa, ne bi bili u ovoj situaciji jer imaju dva velika ugovora potpisana jedan prije četiri, a drugi prije dvije godine; jedan ističe ove, a drugi 2028. godine.

- Ako uopšte preživimo, drugi ugovor traje do 2028. I nije problem sām minimalac, problem su doprinosi na taj iznos. Da nije bilo toga mi bismo mogle bez problema produžiti ugovor, ovako smo izložene riziku da damo još jedan do dva otkaza krajem ove godine - pojašnjava.

Dodaje da Vlada i poreske službe moraju biti svjesne da kompanije iz ove djelatnosti ne mogu zadržati isti broj uposlenika jer ne mogu podići cijene usluge koje bi trebale biti konkurentne na tržištu.

- U našoj struci, ali i u drugim, na cijenu materijala/sirovine ne možete uticati. Kod nas su to prevodilački programi ili stručne obuke i sl. Na to ne možemo uticati, to ima svoju fiksnu cijenu. Mi možemo uticati samo na cijenu rada koja je toliko povećana da mi nikako sa cijenom koja je dogovorena prije četiri godine, a takva je bila i prije četrnaest godina, ne možemo biti likvidni. Moramo otpuštati radnike - pojasnila je Drino.

To, dodaje, predstavlja problem i za obrtnike koji su im stalni saradnici, jer i oni moraju raditi po cijenama dogovorenim prema ugovoru od prije četiri godine, što je uz ovu mjeru Vlade nemoguće, jer ne mogu pratiti povećanja cijena.

Ova specifičnost kaže, nije vezana samo za prevodilačku struku, nego za sve one koji su na tenderima, transparentno i javno, potpisali neke ugovore kao i oni.

"AVANSNI RAD" PROPUST ODLUKE VLADE?

Dodatno, čini se da je pri donošenju ove Odluke potpuno zanemaren dio djelatnosti koje rade isključivo na bazi ugovora koji se isplaćuju po okončanju realizacije, a mogu trajati nekoliko godina.

- Niko u Vladi nije sjeo i promislio o ovoj kategoriji i djelatnosti. Onaj ko je potpisao ugovor prije četiri godine, jamči da će te cijene držati do isteka ugovora - kaže Drino.

To znači da se kod takvih ugovora, izvršilac ugovora samostalno finansira i realizira posao iz ugovora a tek potom biva plaćen.

- Ono što je jako problematično jeeste to što, naprimjer, prema jednom od naših ugovora, izvještaj pravimo na šestomjesečnom nivou a tek u sedmom ili osmom mjesecu nakon odobravanja izvještaja, mi dobijamo novac za unatrag šest mjeseci urađenog posla. To znači da mi doslovno kreditiramo jednog od najvećih klijenata, sedam, osam mjeseci, plaćamo prevodioce svaki mjesec uredno za urađeni posao, a klijent nam za unatrag urađeni posao plati tek nakon usvojenog šestomjesečnog izvještaja. Trenutno imamo takav jedan veliki ugovor i to nam u ovoj situaciji znatno otežava poslovanje - ističe Drino.

Upravo je to glavni razlog zbog kojeg su napravili odluku o poduzimanju mjera štednje.

- Mi moramo biti unaprijed likvidni, imati novce ušteđene od drugih klijenata da bismo mogli isplaćivati prevodioce - dodaje.

Iako je ovo specifikum prevodilačke i sličnih uslužnih djelatnosti, na bh. tržištu je mnogo kompanija koje se suočavaju s istim problemima jer posluju na isti ili sličan način.

Ono što je, navodi, važno napomenuti jeste da njihovo preduzeće kao implementator usluge, nema nikakvo pravo, ni pod kojim okolnostima, mijenjati ugovorene cijene ugovora, bez obzira na dešavanja na tržištu i poskupljenja jer je to cijena ugovorena nekoliko godina unatrag.

- To je sljedeća problematika svih firmi koje rade kao mi. Cijene su toliko skočile, mi kao firma drastično siromašimo i ne možemo to izdržati - ističe.

PRIVREDNICI (NI)SU DOVOLJNO SVJESNI RIZIKA

Dodatna problematika leži i u knjigovodstvenim uslugama, navodi, kada knjigovođe ne informiraju stručno ili nedovoljno blagovremeno svoje klijente koji nisu nužno ekonomski, finansijski i računovodstveno obrazovani, o potencijalnim finansijskim rizicima, jer klijenti zavise od njihovih informacija.

- Prvi put smo prošle godine bile u negativnom bilansu. Do tada smo poslovale pozitivno. Onog trenutka kada smo počele isplaćivati neoporezivu pomoć koju je Vlada FBiH dodjeljivala nismo bili uopšte svjesne da će to dovesti do negativnog bilansa firme. Minimalac je u međuvremenu već porastao, porasli su doprinosi, mi smo isplaćivali pomoć i onda je to dovelo do negativnog bilansa. Mnogih stvari nismo svjesni i zato pitamo knjigovođe. Bavimo se svojim poslom, vodimo firmu, i nemamo vremena pratiti šta se dešava na nivou zakona, u poreskoj službi, u dijelu vezanom za poreze ili doprinose. Onako kako nam oni kažu mi postupimo, prema savjetu. Ali za mnoge stvari i ne dobijemo savjet. Mi u tom smislu zavisimo od knjigovođa dok radimo svoj posao - pojasnila je Drino.

S druge strane, kaže, i Porezna uprava bi mogla s više dobronamjernosti da tretira privrednike i obavještava ih o promjenama ili nepravilnostima koje uoče a ne da samo primjenjuju sistem kažnjavanja.

- Trebali bi imati neki andragoški vid rada, pedagogiju za privrednike sa sistemom upozorenja. Na primjer, vodite računa o "ovome ili onome" jer neke stvari ne znaju čak ni knjigovođe - kaže.

U VLADI I PORESKIM SLUŽBAMA TREBAJU RADITI BIVŠI PRIVREDNICI

Drino je stava da u vladama i poreskim službama trebaju raditi ljudi koji imaju iskustvo rada u privatnom sektoru.

- Tu trebaju raditi ljudi koji su nekada radili u privatnom sektoru jer im samo to iskustvo omogućuje istinsko razumijevanje privatničke problematike. Naravno da ne tvrdim da nema privrednika koji ne love u mutnom, koji ne izrabljuju svoje radnike ali većina to,ipak, ne radi. I ako poreska služba dođe u firmu u kojoj su godinama sve glavne stvari uredu, koja nema nikakvih dugovanja, ne treba na neku sitnicu odmah kažnjavati privrednika. Treba uputiti neko upozorenje i dati rok za ispravku pa tek ako se ta nepravilnost u datom roku ne ispravi, pribjeći kazni. Ključna uloga poreske službe trebala bi biti savjetodavna - ističe.

Pri tome podrazumijeva da mora postojati distinkcija između onih koji kontinuirano ne rade u skladu sa zakonom i koje treba iznova kažnjavati i one koji naprave prvi propust u višegodišnjem urednom poslovanju.

- Treba postojati neki rok za ispravku jer ko bi davao svoje teško zarađene novce inspekciji za bilo kakvu kaznu. Takvim ad hoc kažnjavanjem, inspekcija siječe granu na kojoj sjedi. Zato mislim da bi pri zapošljavanju jedan od uslova za inspektore trebao biti prethodno iskustvo u privatnom sektoru da bi razumjeli sa čime se sve privrednici nose - kaže.

Iza svakog poštenog privrednika, kaže, stoji veliki rad koji je mjerljiv.

- Svako ko je radio u privatnom sektoru zna koliko treba raditi da se zaradi 5.000 KM mjesečno. Tim ritmom ne možete nastaviti drugi, treći, četvrti mjesec - ističe.

S druge strane, rad političara nije mjerljiv.

- Bilo ko od parlamentaraca s lakoćom zaradi 5.000 KM mjesečno za vrlo opušten posao i oni nas, kao svoje poslodavce, mjesečno koštaju, oko deset hiljada KM bruto i niko na to ne reaguje. Meni kao poreznoj obveznici nije nikakav problem da dajem svoj novac za visoke plate ljekara, policajaca, pripadnika GSS-a, vatrogasaca, učitelja, komunalaca bez kojih bismo bili zatrpani smećem, struka koje nam spašavaju život ili nam ga olakšavaju, ali naprimjer, zastupnicima, koji tipkaju na mobitelima dok traju sjednice na kojima sam prevodila, nikako. I ta osoba koja tipka na svom radnom mjestu i koja nas porezne obveznike košta po deset hiljada KM, to je atak na zdrav razum. Zamislite da mi svoje poslove tako obavljamo, ne bismo opstali - zaključila je.

(Akta.ba/DEPO PORTAL/ad)