Povodom dvije decenije vinske ceste u Hercegovini, kolumnista DEPO portala objavljuje sjećanje na treći Festival sela - Putevima sira i vina. Tekst je svojevremeno (2003.) objavljen u časopisu Fondeko koji je uređivao "čovjek iz budućnosti" gospodin Nijaz Abadžić...

www.upoznajtesvijetokonas.com

Ljubitelji mora, prirode i sunca, već godinama otkrivaju za sebe nove šljunkovite i stjenovite plaže, otoke, usamljene uvale i zatone prikrivene u borovim šumama. Otkrivaju pitomu jadransku obalu, jednu od najljepših obala na cijelome svijetu.

Ali sa druge strane jadranskih plaža, tačno iznad njih, dižu se velike planine koje razdvajaju Jadran od potpuno drugačijeg svijeta, od divne i originalne ljepote, od Bosne i Hercegovine. To je zemlja kontrasta, koja svojim nepredvidivim izgledom nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Srce Bosne i Hercegovine je odredište koje privlači mnogobrojnim neizbrisivim tragovima susreta naroda, običaja, religije, jezika i kultura. Ona je odredište ribara, lovaca, skijaša, šetača, planinara… koje privlače prirodni kontrasti, bogatstvo vodenog, biljnog i životinjskog svijeta. Ovde  se od prahistorije kopala i prerađivala ruda. Ime iz antičkih vremena, Bosna argentaria (Bosna srebrena) označavala je oblast gdje se vadilo gvožđe, srebro, olovo, zlato ili drugi metali. Bogatstvo Bosne, kroz historiju, je nažalost, uvijek bilo predmet ljudske pohlepe. Putnik se neočekivano, među grmljem, može naći pred vratima skromne ili otmjene kuće, kroz koja se ulazi u pustoš, u kojoj su slomljene ograde, urušeni bunari, a iz  tragova nekada rascvjetanoga vrta strše goli zidovi zarasli nepristupačnim spletom trnja i drugih penjalica. U ovoj zemlji bujne vegetacije, dobroćudna majka priroda nastoji da  sakrije ružne tragove razaranja čovječije ruke.

Ovaj put krenuli smo jednim, od jedinstvenih itinerera Bosne i Hercegovine, gastronomskim itinererom, putevima sira i vina. Pratićemo turistički rally Društva prijatelja kulturnih i prirodnih vrijednosti – Wigwam iz Sarajeva, održan 19./21.10.2003 godine u sklopu tradicionalne manifestacije Festival sela. Suorganizatori su bili agencija OTAS, radio RSG  i Samer Dolovac iz SAN TOURS iz Travnika.

U ovoj zemlji bujne vegetacije, dobroćudna majka priroda nastoji da  sakrije ružne tragove razaranja čovječije ruke

Planinski pašnjaci Bosne i Hercegovine mogu vas opiti divnim mirisom, svojih aromatskih trava. Tradicionalno, pastiri kreću u proljeće na pašnjake u okolne planine. Tamo bi, kao i njihovi očevi, djedovi i preci gradili katune, torove i kolibe i ostajali sve do dolaska zime. Uveče okupljeni oko vatre, pjevajući balade i pričajući drevne priče i legende, jedu tvrdi hljeb, kajmak i sir mirisa pašnjaka odakle potiču. Tako je bilo stoljećima i tako je i danas…

Počinjemo sa Babanovca na Vlašiću, nadomak Travnika, nekadašnje rezidencije vezira i konzula, rodnog grada nobelovca Ive Andrića, istinskim muzejom arhitekture pod otvorenim nebom i bošnjačke umjetnosti, ali i poznatim centrom zimskih sportova. Niko se otuda ne vraća, a da nije kupio drvenu kačicu čuvenog  travničkog sira. Staru tajnu proizvodnje danas uspješno baštine autohtoni proizvođaći sira sa platoa planine Vlašić. Ovaj put dobitnici Wigwam priznanja su Zemljoradnička zadruga “Eko- Vlašić” iz sela Vitovlje za tradicionalan način proizvodnje Travničkog sira sa pašnjaka Vlašića  i gospodin Ramiz Hodžić iz Sarajeva za tradicionalan način proizvodnje i prerade mesa.

Popodne smo na najvećoj kraškoj visoravni Evrope – Kupreškom polju. Dobro su sačuvani ostaci rimskih cesta, a osobito ostaci glavne magistrale Salona – Panonia. Dvije male riječice Milač i Mrtvica izviru jedna pored druge, a uviru hiljadama kilometara daleko, jedna u Jadransko, a druga u Crno more. Bijeli i žuti kupreški sir, dva lokalna specijaliteta, uz isto tako čuveni livanjski sir, bili su u prošlom stoljeću redovno na trpezama Bečkog dvora.

Niko se otuda ne vraća, a da nije kupio drvenu kačicu čuvenog  travničkog sira. Staru tajnu proizvodnje danas uspješno baštine autohtoni proizvođaći sira sa platoa planine Vlašić

U julu/srpnju se na kupreškom polju održavaju takmičenja kosaca. Ljeti turisti dolaze zbog vazdušne banje, a zimi u ski centar na Čajuši koji je uspješno obnovio gospodin Zvonko Bagarić. Osim ski liftova, topova za snijeg, četiri staze, staze za slalom i veleslalom, gospodin Bagarić je Čajušu uvrstio i u kalendar evropskih ski takmičenja. Dobitnici Wigwam priznanja su: Gospođa Ružica Čurković, za tradicionalan način proizvodnje kupreškog sira, Lura – mljekara iz Livna, za tradicionalan način proizvodnje Livanjskog sira; gospodin Ante Skrobo, načelnik općine Kupres, za doprinos razvoju agriturizma na Kupresu. Ručak za sve prisutne – kupreški grah sa suhom govedinom uz etno zvuke.

Poslijepodne turistički rally nastavljamo preko plodnih kraških dolina Tomislavgrada, Posušja za Široki Brijeg gdje smo  na izvoru rijeke Lištice ispod starih mlinova dočekani suhim smokvama, travaricom i zvucima tradicionalne gange. Kasno poslijepodne smo već na mjestu proizvodnje čuvenog crnog vina Blatina, poznatog još iz XIII stoljeća kada se ovaj kraj zvao imenom Brotnjo.

Bakus je ponudio svijetu čuvena hercegovačka vina “Žilavku” bistru kao suza, “Blatinu” – crvenu i gustu kao krv i druga vina ništa manje poznata koja se proizvode u ovom očaravajućem kraškom predjelu. “Živjeli” kaže se kada se nazdravlja punim čašama, gledajući se u oči. Vino se pije uz brojne nacionalne specijalitete sa istoka i Mediterana; šiš čevap, sogan dolmu, lonac, japrak, pečenu janjetinu i teletinu, ribu… Prije toga se služi kao predjelo kajmak, odlični sirevi i suho meso. Degustacija vina je nastavljena u Međugorju do kasno u noć uz zabavu sjajnih muzičara Šučre i Bajre Planjanina.

Najbrži put za Sarajevo je put impresivnim kanjonom Neretve. Neizbježno zaustavljanje u Jablanici, uspon uz bjelašnički prevoj Ivan i eto nas

Nedjelja prije podne je bilo vrijeme obilaska  sportskog centra u Međugorju i obiteljskog podruma Jure Sušac u  selu Cerno kraj Ljubuškog i uručivanje priznanja za tradicionalnu proizvodnju vina i loze od domaćih kultivara vinove loze.  Priznanja Wigwam su uručena gospođi Oliveri Juričić iz Čitluka, odnosno njenim kćerkama Juričić, za proizvodnju kvalitetnih proizvoda Gangaš, kao i braći Šućri i Bajri Planjaninu za doprinos u razvoju muzičke kulture u Bosni i Hercegovini.

Istovremeno, daleko odatle, ispod Bjelašnice... Krenuo je start orijentacionog pješačenja takođe u sklopu manifestacije Festival sela, pod nazivom “Tragom proizvođača kvalitetne hrane”. Tehnički organizator je i ovaj  put bila  PD Treskavica iz Sarajeva uz podršku od strane Društva prijatelja kulturnih i prirodnih vrijednosti – Wigwam. Start selo Bobovica – vrh Prut – selo Ozimine – Đulbašići – Tušila – dom PD Treskavica. Učesnici pohoda su imali zadatak da pronađu zadate proizvođaće kvalitetne hrane, na cilj donesu dokaz, za koji se po tradiciji nagrađuju nekim od proizvoda planinske zemljoradnje i stočarstva. Svi proizvodi za taj dan dobivaju međunarodni znak kvalitete – Wigwam.

Agroturistički rally je oko podne u Mostaru, gradu koji je dobio ime po “mostaru” – čuvaru mosta koji je visio preko divlje rijeke smaragdnih očiju. Obnova “Staroga”, jedinstvenog umjetničkog djela profane turske arhitekture iz 1557/66. godine, je pri kraju.

Najbrži put za Sarajevo je put impresivnim kanjonom Neretve. Neizbježno zaustavljanje u Jablanici, uspon uz bjelašnički prevoj Ivan i eto nas.

Tekst aktuelizirao Zoran Bibanović povodom dvije decenije vinske ceste u Hercegovini, koristeći stare turističke vodiče.

(DEPO PORTAL/ad)