Srbijanski kompozitor, producent, aranžer i vlasnik diskografske kuće Miligram Music, Aleksandar Milić Mili, danas je jedan od najuticajnijih diskografa na Balkanu. Šira publika ga uglavnom poznaje kao autora pjesama za brojna velika imena novokomponovane narodne muzike - no nekada je bio sarajevski roker.
- Osijek je moj rodni grad i moje prve pjesme su upravo bile upućene njemu. I dan danas obožavam Osijek i volim da boravim tamo, a Sarajevo je mene iznjedrilo kao kompozitora i kao umjetnika u periodu od ‘88 do ‘92. Živeći u Sarajevu mnogo sam naučio, mnogo sam ljudi upoznao iz ovog posla i ono je ostavilo neizbrisiv trag u mojoj daljoj karijeri. Muzički, ja sam definitivno sarajevski đak - ispričao je u jednom od ranijih intervjua.
U Sarajevo je došao kako bi se bavio muzikom, a kaže da su ga doveli Nadrealisti i da je Boris Šiber bio prvi koji je povjerovao u njegove demo radove i primio ga u stan.
- Iz jedne konzervativne sredine ulazim u totalno drugi svijet Sarajeva gdje je sve muzički gorilo, toliko je bilo muzike, druženja, izlazaka... Taj momenat je moj život totalno okrenuo, počeo sam drugačije razmišljati - prisjetio se, a dodaje i kako je Fahrudin Pecikoza bio jedan od prvih koji su počeli komentarisati njegov rad. - Pričali su mi kasnije, kada je otišao iz studija, našao se sa Dinom Merlinom na kafi, pa mu je rekao: "Slušaj, Dino, došao je neki mali iz Osijeka, sve će nas na biro poslati."
Ipak, prije debitantskog albuma sa bendom Milly the Kid i hita "Kada bogom dano nije", objavio je jedan veliki hit. Naime, malo je poznato da je njegova prva objavljena pjesma "Ja ne pijem", duet Harija Varešanovića i Harisa Džinovića. Imao je nepunih 19 godina.
Sa svojim bendom, 1991. godine, objavljuje prvi i jedini album jednostavno naslovljen Milly the Kid. Milić je bio pjevač i autor svih pjesama, a zanimljivo je da je omot ploče dizajnirao poznati sarajevski kantautor Mugdim Avdić Henda. Bendu su svi predviđali lijepu budućnost, samo se pojavio u potpuno pogrešno vrijeme, budući da je tadašnja država brojala svoje posljednje dane. Sve bliža ratna zbivanja dovela su do toga da album prođe gotovo nezapaženo, a Milić, 1992. godine, odlazi u Beograd.
(DEPO PORTAL/au)