Piše: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ

Prije nekoliko dana, tačnije 29. januara, zamjenik ministra finansija i trezora BiH Muhamed Hasanović održao je bilateralne konsultacije u Ljubljani sa visokom predstavnicom Slovenije za pitanja sukcesije Matejom Vraničar Erman, šefom odjeljenja za pitanja sukcesija i granica Boštjanom Puceljom i opunomoćenom ministricom inostranih i evropskih poslova Ljiljanom Figar Ferme.

Ovo je bio još jedan u nizu sastanaka u vezi sa sukcesijom i pitanjima imovine bivše zajedničke države. 

- Izrazio sam žaljenje što se u 20 godina od potpisivanja Sporazuma organizovao samo jedan sastanak kada je u pitanju Aneks A. Republika Srbija smatra da je pitanje Aneksa A riješeno, međutim cijenim kako pitanje pokretne i nepokretne imovine, naročito u pogledu kulturne baštine nisu raspoređeni adekvatno i u sladu sa Sporazumom. 
Kada je u pitanju Aneks B smatram, zajedno s predstavnicima Republike Slovenije, da je neophodno izvršiti raspodjelu preostale imovine korištene od strane vojnih atašea bivše SFRJ. Naime, radi se o sedam stanova kojima trenutno raspolaže samo Republika Srbija i potrebno je izvršiti raspodjelu imovine na sve države sukcesore.
Po pitanju Libijskog i Češkog duga iz Aneksa C Sporazuma, zajedno s predstavnicima Slovenije usagalasili smo jasan stav kako je prihvatanje duga nemoguće bez prikupljanja adekvatne dokumentacije na osnovu koje bi se mogli utvrditi tačna potraživanja od strane Libije, te iznosi alociranog i nealociranog  duga prema Češkoj - pojasnio je Hasanović nakon sastanka.

Dug bivše SFRJ prema Libiji

Prema podacima sadržanim u dokumentaciji koja je uručena predstavnicima država nasljednica od predstavnika NBJ u oktobru 2001. godine, obaveze bivše SFRJ odnosno Narodne banke Jugoslavije prema Centralnoj banci Libije (CBL) proistječu iz dva kredita: Kredit za Jugoslavenski naftovod iz 1975. godine i Kredit za uvoz nafte iz 1981. godine.

Ukupno zaduženje bivše NBJ iznosilo je na dan 30.6.2001. godine 101.890.140,47 USD. Dopunskim bankarskim aranžmanom, dug prema Libiji tretira se kao depozit CBL kod NBJ. Na sredstva depozita obračunava se kamata po godišnjoj stopi od 5%. Obračun kamata vrši se šestomjesečno i usaglašena kamata odobrava se istom računu. 

- Libijska strana svakih šest mjeseci šalje zahtjeve svim državama nasljednicama za plaćanjem duga s pripisom kamate. Međutim, pitanje tzv. „libijskog duga“ još nije riješeno između država nasljednica bivše SFRJ, te se s tim u vezi ne može prihvatiti navedeni iznos duga jer ovo predstavlja pitanje koje je u nadležnosti Komisije za Aneks C. Pitanje raspodjele libijskog duga bilo je i na dnevnom redu sastanka Komisije za Aneks C. Predstavnici Srbije smatraju da se radi o nespornom dugu iz 1981. godine shodno Sporazumu o pitanjima sukcesije - pojašnjava za DEPO Portal Muhamed Hasanović.

Kako dalje kaže, aranžmanom sa Libijom iz 1990. godine posebno je regulisano da će se obaveze po kreditu zatvarati realizacijom ugovora u vrijednosti od 90 miliona USD o izgradnji luke, koji će realizovati preduzeće PIM iz Srbije.

- Potrebno je dostaviti informacije da li su postojala i potraživanja od Libije po osnovu odobrenih kreditnih aranžamana od strane bivše SFRJ, odnosno od tzv. Vojnog servisa, kao i informacije o izvoznim aranžmanima koji su realizovani preko Jugoimporta, jer su i po tom osnovu mogla nastati potraživanja koja su se odnosila na SSNO bivše SFRJ. Nije moguće postići saglasnost oko Libijskog aranžmana sve dok se ne razjasni pitanje ukupnih potraživanja od mješovitih banaka i njihove naplate - ističe sagovornik DEPO Portala.

Bosna i Hercegovina redovno dva puta godišnje dobija swift obavještenja od Libije, kojima nas zadužuju za vrijednost osnovnog duga i godišnje kamate u iznosima koje je Libija samostalno odredila pozivajući se na bankarski sporazum iz 1990. i još jedan dokument iz iste godine, a da mi ne znamo ko je utvrdio početno stanje. Stav Bosne i Hercegovine je da su preduzeća koja su dobijala naftu po ovom sporazumu uplaćivala dinarsku protuvrijednost, te da nema osnova da ponovo priznajemo dug za već plaćenu robu. 
  

Šta posebno zabrinjava?

Međutim, Hasanović upozorava i da kad je u pitanju dug prema Libiji, zabrinjava činjenica da se obračun kamate po stopi od 5% vrši šestomjesečno i usaglašena kamata odobrava istom računu (obračun kamate dospijeva 17. maja i 17. novembra (čl. 3 bankarskog aranžmana). U tom je smislu jasno da navedeni dug konstantno raste i neophodno je preduzeti odgovarajuće korake s ciljem rješavanja navedenog pitanja.  

- U oktobru 2023. godine održan je sastanak u Maroku, u sklopu Godišnjih sastanaka Svjetske banke, sa ministrom finansija Libije na kojem smo zatražili dostavljanje validne dokumentacije kao osnov za potraživanje duga. Određeni dio dokumentacije smo već dobili, ali smo zatražili dodatnu dokumentaciju - pojašnjava Hasanović.

Dug bivše SFRJ po osnovi klirinškog računa s bivšom Čehoslovačkom

Prema podacima NBJ koji su uručeni predstavnicima država nasljednica u oktobru 2001. godine, saldo duga bivše SFRJ na likvidacionom klirinškom računu prema bivšoj ČSFR iznosi XCS 85.970.743,82 i usaglašen je samo između predstavnika SRJ i Češke i Slovačke. 

Naime, usuglašavanje stanja na likvidacionom računu SFRJ/ČSFR provele su NBJ i Čekoslovenska obchodni banka (Čekobanka Prag), koje su o tom, zajedno s predstavnicima Saveznog ministarstva za finansije SRJ, Ministarstva finansija Slovačke Republike i Ministarstva finansija Češke Republike, potpisale Promemoriju u Pragu 22.10.1997. godine. Nije postignut dogovor o raspodjeli.

Mihamed Hasanović kaže da su pojedine države bilateralno rješavale ovo pitanje bez obzira na to što nije postignut dogovor o ovom pitanju, što je protivno sporazumu o sukcesiji, te dodaje:

- Predstavnici Hrvatske su iznijeli stav da je ovaj dug riješen i da oni imaju potpisane sporazume s Češkom i Slovačkom o alociranom dugu. Predstavnici Slovenije su iznijeli stav da alocirani dug nije predmet sukcesije. Bosna i Hercegovina smatra da se treba poštovati ranije utvrđeni datum presjeka 4.4.1991. godine, kao referentni datum za razdvajanje nealociranog  i alociranog  duga. To je usaglašeno i potvrđeno na sastanku Komisije iz oktobra 2019. godine. Svakako treba imati u vidu da je dug nastao po osnovu klirinških sporazuma s bivšom Čehoslovačkom i bilo bi primjereno da sve države nasljednice imaju isti tretman i pristup u postupcima izmirenja nealociranog duga.

Međutim, ključni problem je što ne postoji konsenzus o osnovanosti tzv. nealociranog duga, jer je sporan osnov za njegovo priznavanje, uzimajući u obzir ranije dogovorene kriterijume za osnovanost duga i referentni datum presjeka koji je dogovoren u vezi s priznavanjem obaveza i naplate potraživanja preko aranžamana koje je kontrolisala i provodila Narodna banka SFRJ.

 
Kako navodi Hasanović u razgovoru za DEPO Portal, obzirom da su Srbija i Hrvatska već bilateralno rješavale ovo pitanje, Bosna i Hercegovina će se u narednom periodu morati opredijeliti da li će ići u eventualne bilateralne pregovore (što je u koliziji s članom 6. Aneksa C Sporazuma) s Češkom i Slovačkom stranom o rješavanju tzv. alociranog duga, s obzirom na benefit mogućeg sniženja kamatne stope u tom slučaju, ili će čekati odluku Komisije za Aneks C o presjeku stanja na dan 4.4.1991. godine, kao referentni datum za razdvajanje nealociranog i alociranog  duga.

Održan je sastanak u novembru 2023. godine sa predstavnicima ambasade Republike Češke u Bosni i Hercegovini kada je bh. strana zatražila dostavljanje validne dokumentacije na osnovu koje se potražuje dugovanje.Tada je načelno dogovoren sastanak po pitanjima sukcesije u Pragu sa predstavnicima Vlade Republike Češke, koji bi se trebao održati u prvom kvartalu 2024. godine.

(DEPO PORTAL/ad)