Nedžad S. Hadžimusić/ Diplomatija, pokazna vježba (2. Dio)
Nagledali smo se raznoraznih mustri i likova... Tužakaju se i panjkaju jedni druge na pasja preskakala po međunarodnim forumima
26.06.23, 13:57h
Izvod iz prvog dijela: (...) Od Dejtona do danas, stanovit broj takvih i njima sličnih likova jeste dočekao i jedno (Slobodu) i drugo (Demokratiju) - nažalost. Na njihovu, ali i na konzistentnu bruku BiH. To ne može izaći na dobro, osim što nije halal niti je košer na zacrtanom euro-atlantskom putu.
V
U modernom online svijetu 24/7 infodemije, lakih putovanja 'od-tačke-A-do-tačke -B' koja su sve više nalik teleportiranju, nadležni u razvijenim zemljama nerjetko i glasno razmišljaju na temu: treba li nam uopće danas taj i toliki trošak na kupovinu ili iznajmljivanje preskupih zgrada za diplomatsko-konzularna predstavništva (DKP), plate bataljona diplomata, rezidencije šefova DKP, CD limuzine i svekolike ostale privilegije(?). Sve to, da bi nam isti - uz premalo vrijednih izuzetaka – javljali iz bijelog svijeta uglavnom ono što smo prije pustih depeša tih stručnjaka još sinoć/jutros vidjeli-čuli-pročitali po ažurnim TV programima, portalima i tiskovinama.
U Jugolendu, naročito u BiH, nema takvih briga.
Ali je zato u snažnom zamahu dvosmjerna, dosta neobična sado-mazo-kalimero praksa gdje dva od tri bataljona bh diplomata 'sa destinacije’ šalju kući (et vice versa iz politickog Sarajeva i političke Banjaluke) svježe dokaze o opasnim neokolonijalnim namjerama Zapada.
Sasvim je nebitno što su ovi isti trubaduri novog svjetskog poretka, poodavno obilježeni kao notorni loughing stock po međunarodnim skupovima i dip kor-ovima zemalja prijema, oni i one vrlo dobro znaju šta rade. Javnim odama i panagericima ulizuju se neumorno svaki svojim dobročiniteljima: nedoraslim, a halapljivim šefovima, gazdama, političarima i partijama zemlje koju ničim-zdravim-izazvani predstavljaju.
Naravno, ide nula euro-atlantskih bodova i jednima i drugima i trećima za takav svestrani doprinos konzistentnom odronu ugleda ove jako prekrasne zemlje, a frontalne nakarade od države. U koju se jedni kao zaklinju, drugi istu negiraju, a treći maestralno kapitaliziraju status ugroženog, najmalobrojnijeg naroda kojem većinski Bošnjaci predugo biraju najviše predstavnike u vlasti.
VI
Nagledali smo se tih raznoraznih mustri i likova svih ovih pustih godina od sabotaže Aprilskog paketa (2006) naovamo. U međuvremenu, bez ikakve zadrške (da li dogovoreno ili nedogovoreno, sasvim nebitno) tužakaju se i panjkaju jedni druge na pasja preskakala po međunarodnim forumima – od Sarajevske vijećnice do Brda kod Kranja, pa preko Brisela do sjedišta *UN u Njujorku.
Potom ih promiskuitetni mediji, notorni akademici i dežurni 'intelektualci', svaki svoga kuju u zvijezde. Ovima je izgleda sve kristalno jasno. Evo parafrazirane kompilacije tih geopolitičkih bisera:
- imperije na zalasku Amerika i Engleska sa ostatkom napukle EU - te američke služavke - biće zemlje proleterske;
- kršćanska Evropa neopozivo mrzi Muslimane koji inače nemaju prijatelja u svijetu, a Sarajevo je nadalje 'evropski Jerusalem' (gluho i daleko bilo!, op.a.);
- Berlinski proces je dobra vila (Lorelei sa roamingom, vrećom para i daljinskim upravljačem, op.a.);
- Otvoreni Balkan je srpsko-svetska podvala i surogat za članstvo u EU, koji podržavaju ubačeni američki 'odmetnici' – Gabriel Escobar, ambasador Cristopher Hill, njihovi 'evropski vazali i fašisti' - Miroslav Lajčak, Christian Schmidt & Co.
Više detalja i ocjena u ovom kontekstu ima u povezanim člancima (v. naslove/linkove na kraju ovog teksta).
VII
Diplomatija je umjetnost per se, nije nauka. Jer nakon adekvatnog drila iz prvog dijela ovog teksta koji ima za cilj dobro razumijevanje raison d'etre-a državnih i međunarodnih institucija, kao i igre prijestola glavnih svjetskih, kao i sporednih igrača na lokalu kroz istoriju, slijedi ono najvažnije i najvrijednije: njena individualna, ljudska dimenzija.
Idemo ovo malo pojasniti: onaj konfekcijski vic - kako je 'diplomat_kinja osoba poslana u inostranstvo da širi laži u korist svoje zemlje' - makar da nadalje pali samo kod slabo upućenih u materiju - nema blage veze sa realnošću. Niti u nano-sekundi sa uspješnom/ozbiljnom diplomatijom u kojoj su uzajamni respekt i povjerenje sagovornika ne zadobijaju providnim lažima, napabirčenim dosjetkama, ili pak izlizanim sintagmama začinjenim prizemnim, cheezy cerekanjem.
Najbolje diplomatske škole propovijedaju totalno suprotnu filozofiju, a ta glasi da 'dobar diplomata nikad ne laže'. Naravno, to ne znači da će taj ili ta sa svojim sagovornicima podjeliti sve što zna jer je određena razina diskrecije i (ne)ispovjedanja Zakon, osim što je stvar dobrog ukusa i bon-tona kako u diplomatiji, tako i inače u zivotu. Naravno bis, ako out of record detalji iz povjerljivih razgovora osvanu u medijima prerano ili ikada jednostranom odlukom, to je 'savršen recept' za propast ozbiljnih dogovora o partnerstvu u bilo kojem domenu bilateralnih ili multilateralnih odnosa.
VIII
Na kraju, nesebično bih podijelio jednu svježu poruku iz vrlo pouzdanih izvora u vrhu Europske unije. Da ne bude zabune, ista se referira na moje recentne kolumne o uspješnom postizbornom nastupu TrojkePlus, te o Sarajevu kao potencijalnom 'evropskom Briselu' - uz hrpu komplimenata za onu objavljenu u EUObserveru. A rečena poruka glasi:
“Na svakom postdejtonskom konkursu na kom je izabran nečiji partijski ili porodični prijatelj, a ne najkompetentniji/a kandidat/kinja, umirao je dio evropske perspektive, a tom laganom zamiranju doprinosili i oni koji su tome samo svjedočili, a nisu učinili ništa. Jer pretpostavka ičemu briselskom u BiH je, prije svega, meritokratija koje, nažalost, jos nema na horizontu. Zato, jedva čekamo da nas poželjni primjeri razuvjere.“
Povezani članci:
https://digitalnademokracija.com/2022/10/27/kvaka-2022-osvrt-na-rezultate-izbora-u-bih/
/*Izjava dana: "Na Vijeću sigurnosti govorio Visoki međunarodni predstavnik. Tako i treba. Onda je spomenuto nekakvo pismo koje Denis Bećirović poslao UN-u u kojem kaže da je Cvijanovićka nelegitimno došla na Vijeće sigurnosti na kojem je zastupala svoju zemlju koju je nazivala isključivo BiH, a nikada Bosna i Hercegovina. Alkalaj je samo zvrljao okicama naokolo. Onda je Vijeće sigurnosti jedva dočekalo kraj nekakve rasprave o BiH u kojoj smo čuli gomilu budalaština i skandaloznih izjava. Rezultat Željka i Rusi 2 poena. Schmidt i Zapad 13 poena. Bosna i Hercegovina - nula poena" – Ivica Ivo Puljic, dopisnik Al Jazeerae iz Newyorka.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove DEPO Portala.
(DEPO PORTAL/ad)