Izvor: Index.hr

Piše: Gordan Duhaček

U Srbiji se u nedjelju 3. travnja održavaju predsjednički, parlamentarni i lokalni izbori u Beogradu.

Ankete zasad predviđaju da će aktualni predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dobiti drugi mandat, i to u prvom krugu.

Trećina građana Srbije ne namjerava izaći na predsjedničke i parlamentarne izbore 3. travnja, pokazuju posljednja ispitivanja javnog mnijenja, koja aktualnom predsjedniku Aleksandru Vučiću predviđaju pobjedu u prvom krugu, a vladajućoj koaliciji na čelu s naprednjacima (SNS) natpolovičnu većinu u parlamentu.

Ankete predviđaju pobjedu Vučića u prvom krugu

Ankete provedene u završnici izborne kampanje ukazuju da bi Vučić, izađe li više od polovice ukupno 6.5 milijuna upisanih birača, u prvom krugu osvojio drugi uzastopni predsjednički mandat s oko 60 posto osvojenih glasova.

Od sedmero Vučićevih protukandidata najbolje plasirani u anketama je umirovljeni general Zdravko Ponoš, kojeg je kandidirala koalicija stranaka centra, desnog centra, građanskih pokreta i sindikata Ujedinjeni za pobjedu Srbije, a za njega bi glasalo približno 19 posto birača, što je postotak opredijeljenih i za parlamentarnu listu te vodeće oporbene koalicije.

Ostali predsjednički kandidati su Biljana Stojković iz zeleno-lijeve koalicije Moramo te niz manje ili više desnih kandidata. Tu su predsjednica stranke Zavetnici Milica Đurđević Stamenkovski, predsjednik Demokratske stranke Srbije (DSS) Miloš Jovanović, predsjednik ekstremno pravoslavnog pokreta Dveri Boško Obradović, predstavnica koalicije Suverenisti Branka Stamenković i predsjednik Srpske desnice Miša Vacić.

Tko su ti kandidati i kandidatkinje koji su izašli u ovom trenutku vjerojatno nepobjedivom Vučiću na megdan?

Zdravko Ponoš

Zdravko Ponoš je rođen 1962. godine u Golubiću kod Knina. Nakon završene osnovne škole u Golubiću upisao je Srednju tehničku školu Kopnene vojske u Zagrebu.

U intervjuu za tjednik Vreme 2007. Ponoš je opisao kako se odlučio za vojnu karijeru.

"U srednjoj školi sam zavolio vojni poziv. Kada sam završio, bio sam u dilemi da odmah počnem raditi kao podoficir ili da nastavim školovanje na Tehničkoj vojnoj akademiji u Zagrebu. Prva varijanta mi je bila privlačna – zarađivao bih i tako postao samostalan. Međutim, kako se primicao kraj srednje škole, bilo mi je jasno da to baš i nije mudar izbor. Između ostalog i zato što sam znao da bih kao podoficir sigurno bio raspoređen u neko drugo mjesto, a Akademija mi je pružala mogućnost da ostanem još pet godina u Zagrebu. Na kraju krajeva, Akademija je za mene bila novi izazov, a ja sam se osjećao sposobnim da mu odgovorim." 

Završio je Tehničku vojnu akademiju u Zagrebu, a kasnije magistrirao telekomunikacije na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Nakon Akademije poslan je u Užice u Upravu za elektronsko izviđanje i ometanje Generalštaba JNA. U Beograd se doselio 1988. godine, kada je dobio poziciju u Odjeljenju za razvoj i opremanje Uprave za elektronsko izviđanje. Od 1988. do 2002. godine bio je referent za razvoj i opremanje u Generalštabu.

U prosincu 2006. unaprijeđen je u čin general-potpukovnika, a zatim je, odlukom tadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, imenovan za načelnika Generalštaba. S Tadićem se razilazi 2008. zbog sukoba s tadašnjim ministrom obrane Draganom Šutanovcem te ga Tadić smjenjuje s pozicije načelnika Generalštaba Vojske Srbije. Nakon toga Ponoš odlazi u srpsku diplomaciju.

U siječnju 2010. postavljen je na mjesto pomoćnika ministra vanjskih poslova za bilateralne odnose, dok je na čelu ministarstva bio Vuk Jeremić. Na tom mjestu bio je do promjene vlasti 2012. godine. 

Bio je šef kabineta Vuka Jeremića dok je on bio predsjednik 67. zasjedanja Opće skupštine UN-a. S Jeremićem nastavlja političku karijeru te je 2017. izabran za potpredsjednika Jeremićeve Narodne stranke. U međuvremenu se s njime politički razišao, ali kaže da su ostali u dobrim odnosima.

Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa predložila je 22. siječnja 2022. Ponoša za kandidata opozicije na predsjedničkim izborima. Početkom veljače Ponoš je prihvatio kandidaturu te postao kandidat koalicije Ujedinjeni za pobjedu Srbije.

U kampanji se istaknuo staloženim nastupima. Režimski tabloidi su ga proglasili "NATO-generalom" i zamjeraju mu što mu je supruga Hrvatica. Za Ratka Mladića rekao je da je on "tragična ličnost" i da je uradio "vojnički briljantne stvari u BiH", ali da su pod njegovim zapovjedništvom počinjeni i brutalni zločini.

Biljana Stojković

Kandidatkinja zeleno-lijeve koalicije Moramo Biljana Stojković rođena je 1972. u Beogradu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Upisala je onda Biološki fakultet, na kojem je 1997. diplomirala te kasnije magistrirala i doktorirala. 

Na istom fakultetu na Katedri za genetiku i evoluciju izabrana je 2018. za redovnu profesoricu. Objavila je i nekoliko knjiga. Zbog svoje međunarodne znanstvene karijere izabrana je u Savjet europskog društva za evolucijsku biologiju. Blisko surađuje sa švedskim Sveučilištem u Upsali. Od 2007. piše kolumne za opozicijski portal Peščanik.

Krajem veljače ove godine koalicija Moramo, koju čine Otvorena građanska platforma Akcija, Ekološki ustanak i Ne davimo Beograd, kandidirala je Stojković za predsjednicu Srbije.

Stojković je jedina kandidatkinja s političke ljevice na ovim predsjedničkim izborima. 

Široj javnosti je Biljana Stojković postala poznata jer se kao stručnjakinja više puta suprotstavljala inicijativama za izbacivanje teorije evolucije iz školskih programa, a jedna je od malobrojnih profesora beogradskog sveučilišta koji su svojedobno bezrezervno podržali studentsku blokadu rektorata.

"Jako mi je važno da se demontira partijska država. To je prva stvar o kojoj razmišljam jer predsjednik mora voditi računa o pravu i pravdi i o zaštiti Ustava. Mi danas to nemamo. Ovo je partijska država gdje jedna partija posjeduje institucije, budžet, državnu imovinu i na čelu te partije je jedan čovjek koji je suveren iako je ovo Republika Srbija", izjavila je Stojković za medije o tome što želi učiniti ako bude izabrana za predsjednicu Srbije.

Miloš Jovanović

Predsjednik DSS-a Miloš Jovanović predsjednički je kandidat desne koalicije NADA, koju čine DSS, Pokret obnove Kraljevine Srbije i 25 udruženja građana. DSS je inače stranka koju je godinama vodio Vojislav Koštunica i žestoko se protivi neovisnosti Kosova.

Rođen je 19. kolovoza 1976. godine u Beogradu, gdje je završio gimnaziju. Na pariškoj Sorboni je diplomirao pravo i politologiju. U Parizu je i 2010. doktorirao, i to s tezom "Opravdanost i opravdavanje upotrebe sile u poslijehladnoratovskom periodu. Studija slučaja: Vojna intervencija NATO-a protiv Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine". Danas predaje na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Izabran je za potpredsjednika DSS-a, ali je 2013. godine podnio ostavku na sve funkcije u toj stranci jer je smatrao kako vrh stranke ne čini sve što je potrebno za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije, kao i da je odnos DSS-a prema vladajućem SNS-u previše blag. Za predsjednika DSS-a izabran je 2017. godine.

"Uvjeren sam da ja kao predsjednički kandidat imam ozbiljne šanse da uđem u drugi krug izbora. Kada vidim ljude koji nas podržavaju, nisam zabrinut jer znam da će sve doći na svoje, da će naša ideja koja objedinjuje nacionalno i demokratsko pobijediti", izjavio je Jovanović nakon objave predsjedničke kandidature.

Boško Obradović

Tu je još jedan desničarski kandidat, lider Dveri Boško Obradović.

Rođen je 23. kolovoza 1976. godine u Vranićima, selu koje se nalazi u blizini Čačka. Završio je čačansku gimnaziju te 2002. diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu na katedri za srpsku književnost. Diplomirao je s radom pod nazivom "Miloš Crnjanski i novi nacionalizam".

Radio je kao knjižničar u Čačku, a onda se sve više politički angažirao, prvo u udruzi Srpski sabor Dveri, a onda u stranci Dveri, koja zastupa ultrakonzervativne pravoslavne stavove.

Obradović je poznat po protivljenju Povorci ponosa i pravima LGBT ljudi, protivi se i europskim integracijama i priznanju neovisnosti Kosova. Sudjelovao je kroz godine u više nasilnih incidenata.

Unatoč tome što se prezentira kao veliki vjernik, Obradović je razveden i sada je u drugom braku. U skladu s tradicijama srpske politike, Obradović je 2020. godine štrajkao glađu, kako je rekao, "ne samo zbog očuvanja Kosova i Metohije u sastavu Srbije već i zbog kršenja Ustava, rušenja demokracije i odlaganja izbora".

Milica Zavetnica, Miša Vacić i Branka Stamenković

No postoje još opskurniji desničarski kandidati za predsjednika odnosno predsjednicu Srbije.

Prva među njima je Milica Đurđević Stamenkovski, rođena u Beogradu 1990., u javnosti poznata pod nadimkom Milica Zavetnica. Zašto? Pa ona je kandidatkinja stranke Srpski sabor Zavetnici, koju je osnovao njezin otac Rajko Đurđević, dok je predsjednik stranke njezin suprug Stefan Stamenkovski.

Zavetnici redovito održavaju prosvjede podrške ratnim zločincima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, a mnogi ih zapravo smatraju eksponentima vladajućeg SNS-a. Posao Zavetnika je da Vučić izgleda umjereno u odnosu na njih.

To je zadatak još jednog predsjedničkog kandidata, ne pretjerano artikuliranog ultradesničara Miše Vacića.

Predsjednik Srpske Desnice Miša Vacić, rođen 1985., poznat je po izjavama protiv migranata, veličanju ratnih zločinaca, protivljenju antiratnim udrugama i najavi u kampanji da će abolirati one koji su se u ratu u Ukrajini borili na strani Rusije.

Predmet je ismijavanja srpske javnosti, ali to ga ne uznemirava previše. 

I na kraju imamo Branku Stamenković, rođenu u Beogradu 1968. godine.

Ona je kandidatkinja koalicije Suverenisti, koju čine stranke Dosta je bilo, Zdrava Srbija i Pokret Živim za Srbiju. Predstavlja se kao žena iz naroda i zalaže se za to da se Srbija brine za sve Srbe u regiji te da uspostavi specijalne veze s Republikom Srpskom.

Stranku Dosta je bilo, čija je članica Stamenković, vodi inače bivši Vučićev ministar Saša Radulović. On tvrdi da Njemačka želi uništiti Srbiju.

(DEPO PORTAL/md)