Dok policija i tužilaštvo ispituju sumnje da je Dijana Hrkalović trgovala uticajem u slučaju ubistva Vlastimira Miloševića, a javnost je povezuje sa kriminalnim strukturama, nemoguće je ne prisetiti se razvojnog puta nekadašnje državne sekretarke u Ministarstvu unutrašnjih poslova i činjenice da je na tu poziciju dovedena, da je sa nje komandovala pod pokroviteljstvom državnog vrha i Srpske napredne stranke (SNS), ali i da je bila stranački „vojnik“ onda kada se za tim ukazivala potreba, piše Nova.rs.
Nekada nagrađivana, hvaljena i poštovana, a danas prepuštena političkim strujenjima u Srbiji, Dijana Hrkalović trenutno je jedna od najkontroverznijih ličnosti o kojoj se godinama tiho govorkalo, a danas se o zlodjelima, za koje je javnost optužuje, glasno „zvoni na sva zvona“. Upravo taj podatak, ako se na stranu stave sve druge pojedinosti, jasno govori da je njena karijera dirigovana maltene od samog početka, te tako ni zasluge za ta „zlodjela“ ne može nositi samo ona.
Ovu tezu potvrđuju i sinhronizovani, rafalni napadi režimskih medija na bivšu sekretarku nakon njenog privođenja, posebno imajući u vidu da se o njoj nije smjelo pisati čak ni u pozitivnom kontekstu dok se ne dobije zeleno svjetlo „odozgo“.
Ako bismo se vratili samo nekoliko godina unazad i prisjetili se svih „poslova“ koje je odrađivala po nalogu Srpske napredne stranke, shvatili bismo zbog čega je ova situacija potpuno paradoksalna. Tako je, recimo, Hrkalović vladajućoj stranci bila dobar „vojnik“ kada je u Potočare poslala policajce da snime ukoliko dođe do napada na predsjednika Aleksandra Vučića, o čemu je govorio bivši pripadnik Odeljenja za tajno praćenje MUP-a Milan Dumanović, dodajući da je tada navijačima dodijeljeno 200 policijskih znački.
Hrkalović vrhu države ne samo da nije smetala tada, već je 2018. godine poslata u Lučane, da smiri tenzije između vlasti i opozicije na tamošnjim biračkim mjestima, a odgovornost za njen odlazak preuzeo je tadašnji ministar policije Nebojša Stefanović. Tada je, kao i mnogo puta prije i poslije tog incidenta, Stefanović nudio ostavku Vučiću, ali je predsjednik kazao da će tadašnji ministar policije iz stranke izaći kada i on.
Maja 2012. godine, uoči beogradskih izbora na kojima se Hrkalović našla kao 12. na listi Srpske napredne stranke „Pokrenimo Beograd – Tomislav Nikolić“, a onda i postala poslanica u Skupštini Beograda, dogodio se napad na aktiviste stranke „Udruženje pravda i pravo“. U izjavi koju su dali u policiji identifikovali su nju i još četvoricu muškaraca, ali je do danas ostalo nepoznato da li je pozvana u policiju da da izjavu tim povodom, iako se odgovor može naslutiti.
I ovo su samo neki od primjera za koje je javnost u Srbiji saznala sticajem različitih okolnosti, a pravo je pitanje šta je sve Hrkalović sa svojih visokih pozicija određivala za pojedince i stranku daleko od očiju javnosti.
(DEPO PORTAL/dg)