Izvještaj komisije o stradanju Srba u Sarajevu od 1992. do 1995. godine, danas je ugledao svjetlo dana. Ovu komisiju je angažovala Vlada Republike Srpske kako bi ratna dešavanja u glavnom gradu BiH prikazala "iz drugog ugla".
Ono što je uočljivo u izvještaju ove komisije, to je da se on zapravo najmanje bavi ratnim dešavanjima u Sarajevu. Ovaj dokument nastoji, čini se, prije svega objasniti karakter rata i ideologiju tadašnjeg bh. rukovodstva, naravno iz ugla jedne strane, piše Oslobođenje.
Cijeli dokument se proteže na čak 1.250 stranica, a neki dijelovi su veoma interesantni, i vjerovatno najbolje pokazuju motiv cijele kampanje koju je pokrenula Vlada Republike Srpske.
Autori dokumenta u jednom dijelu agresiju na Bosnu i Hercegovinu porede sa španskim građanskim ratom.
- Građanski rat bio je rat između političke ideologije demokratije i internacionalizma s jedne strane i ideologije evropskog fašizma sa druge. Španski republikanci borili su se da odbrane pravo na samoopredjeljenje Katalonije i Baksije. Španske fašiste podržali su njemački nacisti i italijanski fašisti, a prećutno britanski i francuski konzervativci, navodi se u ovom dijelo teksta, vjerovatno aludirajući da su Srbi u takvoj komparaciji bili "španski republikanci".
U drugom dijelu teksta, autori pričaju o dvostrukoj blokadi Srba u Sarajevu tokom rata.
- Prva blokada, koja je pratila liniju razgraničenja bošnjačkih i srpskih snaga utjecala je na sve stanovnike Sarajeva. Druga, neprobojnija blokada, koju su postavile bošnjačke snage, bila je usmjerena isključivo na građane Sarajeva srpske nacionalnosti, navedeno je na početku.
Nadalje, autori smatraju da humanitarna pomoć koja je dolazila u opkoljeno Sarajevo nije dijeljenja ravnopravno, naravno na štetu sarajevskih Srba. Kada već spominjemo opkoljeno Sarajevo, prema mišljenju autora "neprimjereno je bilo zvati Sarajevo opkoljenim gradom".
U jednom dijelu ovog dokumenta, autori su optužili SDA stranku da su spremali kampanju terora protiv sarajevskih Srba, te da je u tom kontekstu proveden UZP (Udruženi zločinački poduhvat) koji je obuhvatao i sve "bošnjačke institucije".
- SDA je regrutovala i naoružala ključne aktere ove kampanje terora krajem 1991. godine. Bile su to poznate ličnosti iz svijeta srajevskog organizovanog kriminala, kao i osuđenici, silovatelji i narkomani, dalje se navodi u izvještaju komisije o stradanju sarajevskih Srba u proteklom ratu.
Naravno, u dokumentu nije propuštena prilika za spominjanjem preko 200 logora za sarajevske Srbe u toku ratu, te izbacivanjem podataka poput onih da je u Sarajevu ubijeno 3.000 srpskih civala, dok je njih 1.700 teško ranjeno. Ove navode do sada nije potvrdio nijedan sud, a autori ovog dokumenta nisu tome pridavali veliki značaj.
- Grad Sarajevo okrenuo se protiv svojih srpskih građana, a srpski životi nisu bili važni. Mediji i nevladine organizacije igrali su veliku ulogu u kampanji demonizacije širenja lažnih informacija, navodi se u ovom dokumentu.
Također, autori su kazali kako patnje Bošnjaka u Sarajevu jesu bile stvarne, ali da saosjećanja prema Srbima nije bilo.
- Srbi su se, kao i svi stanovnici Sarajeva, suočavali sa svakodnevnim poteškoćama: Nabavkom vode, drva za ogrjev i komada plastike za zatvaranje prozora. Ali u mnogim zgradama isključenja struje i telefonske usluge bile su selektivne i ciljale samo stanove u kojima su živjeli Srbi, dio je teksta kojim autori objašnjavaju gore spomenutu rečenicu.
U dokumentu ove komisije detaljno su opisana ubistva pojedinih sarajevskih Srba, poput profesora Milutina Najdanovića, Jagode Janković i Sretena Ninkovića, muzičara Slobodana Samardžića, kao i zločini koji su izvršeni po nalogu Mušana Topalovića Cace, komandanta 10. brdske brigade.
Autori ovog dokumenta negirali su snajperska djelovanja od strane srpskih vojnika u Sarajevu, bez obzira na zvanične sudske presude. Osim negiranja, upravo te događaje pripisali su suprotnoj strani.
U izvještaju nije propuštena ni prilika za umanjivanje obima "zločina u Srebrenici" (uz već ustaljeno negiranje genocida), kao i negiranje etničkog čišćenja na području današnjeg bh. entiteta RS, uz tvrdnju da se stvarno etničko čišćenje dogodilo samo na Kosovu i u Hrvatskoj, gdje su etnički očišćeni jedino Srbi.
Nepobitna je činjenica da su se tokom rata u Sarajevu dešavali zločini nad Srbima, ali čini se da je ovaj izvještaj imao neku sasvim drugu, političku konotaciju, što se najbolje vide u ovih nekoliko dijelova teksta koji su spomenuti u ovom članku.
Kompletan izvještaj komisije možete pročitati OVDJE.
(DEPO PORTAL/ad)