Fahrudin Radončić, utemeljitelj "Dnevnog avaza", danas kao predsjednik Saveza za bolju budućnost, uspješan političar, intelektualac i industrijalac, kako se navodi na početku intervjua, povodom 25. godišnjice početka štampe „Dnevnog avaza“, govorio je za ovaj list.
Radončić u specijalnom intervjuu, koji je dao u proizvodnoj hali gdje se štampao prvi broj najtiražnijeg lista u BiH, govori o počecima najvećeg medijskog sistema, odgovara na pitanje ko je i na koji način pomogao „Dnevnom avazu“ te ukazuje na društvenu odgovornost i značaj „Avaza“ kao državotvornog projekta.
Prema njegovim riječima, „Dnevni avaz“ je neodvojivi dio odbrane i izgradnje Bosne i Hercegovine kao države i modernog zapadnog društva.
Gospodine Radončiću, „Dnevni avaz“ obilježava 25 godina redovnog izlaska. Ali sve je počelo i mnogo ranije, kada ste kao uspješan novinar osnovali izdavačku kuću. Možete li našim čitaocima ispričati istinu o tome kako je sve počelo?
- Oni koji su intelektualci i nešto stariji znaju da sam prije rata bio jedan od najpoznatijih jugoslavenskih novinara, radio sam u čuvenom sedmičniku „Danas“. Svaki dan rata proveo sam u Sarajevu nakon što sam izašao iz Štaba vrhovne komande, gdje sam bio u kabinetu komandanta Sefera Halilovića, tada sam na bazi dugogodišnjeg novinarskog iskustva pokrenuo list „Bošnjački avaz“, 15. septembra 1993. godine, kao jednu vrstu kulturnog otpora agresoru.
Taj „Bošnjački avaz“ je prvo izlazio sedmično, a onda se zahuktalo, jer je borcima, odnosno Armiji RBiH i našoj dijaspori, bilo vrlo važno da imaju informacije iz Bosne i Hercegovine i iz opkoljenog Sarajeva. Tada su bile novine „Ljiljan“, „Slobodna Bosna“, naravno, „Oslobođenje“ i „Večernje novine“. Sve te novine su štampane i distribuirane na relaciji Sarajevo, dakle, Baščaršija - Nedžarići. Tada smo počeli da izlazimo sedmično i imali smo paralelno izdanje u Sarajevu i Frankfurtu. U Frankfurtu se to prodavalo u ogromnim tiražima, jer je tamo bio velik broj naših ljudi koji su izbjegli.
Ja sam se potrudio da prvi put iz opkoljenog Sarajeva taj „Bošnjački avaz“ bude dostupan i da ide na slobodnu teritoriju. Mi smo i tada novine tretirali kao stratešku nacionalnu stvar. Bilo je vrlo teško u ratu doći do papira. Papir se, inače, smatra strateškim ratnim materijalom. Nije bio dozvoljen uvoz, tada smo mi, zahvaljujući Sorošu i drugima, kao grad imali papir. Onda sam se, dosta hrabro, odlučio kada sam vidio reakciju tržišta - jer mi smo 30 godina na tržištu - da idemo s dnevnim novinama, jer smo vidjeli da prvenstveno Bošnjacima, kao državotvornom narodu, nedostaje da imaju svoj nacionalni list, jer su se tadašnji dnevni listovi ustručavali da budu bošnjački.
Rekao sam da ćemo mi napraviti najveći dnevni list u historiji Bosne i Hercegovine koji će biti bošnjački i, naravno, bosanskohercegovački. Mi smo, uz dosta napora, novine pokrenuli u opkoljenom Sarajevu, u ovoj štampariji, na koju su padale granate.
Historijska potreba
Šta je bila Vaša ključna motivacija u to vrijeme?
- Poklopile su se neke historijske karte, što se može dogoditi jednom u 100-200 godina, da jednom narodu, prvi put u historiji, nedostaje ozbiljan dnevni list i ozbiljan informativni oglašivač. Vi sada imate i drugu dimenziju problema, da su muslimani stoljećima nastojali da dobiju neki svoj list. Ovdje su svi bili skeptični. To je ta historijska potreba našeg naroda da bude objektivno informiran. Ono što sam ja napisao u prvom uvodniku, da to bude multietnički pristup, dakle, da i Srbi i Hrvati budu potpuno zaštićeni, da Bosna i Hercegovina bude teritorijalno, suverenistički potpuno afirmativno plasirana, a da Bošnjaci kao narod imaju pravo da imaju svoj dnevni list, kao što su Srbi imali "Politiku", Makedonci "Novu politiku", Crnogorci "Pobjedu", Zagrepčani "Vjesnik" i mislim da su se tu poklopile te historijske potrebe Bošnjaka i naša spremnost da im to ponudimo. Kada sam pokrenuo "Dnevni avaz", došlo je dosta ljudi iz tadašnjih "Večernjih novina", koje su prije rata bile veoma prodavane, i to je bio večernjački koncept novine. Napravio sam jedan izvanredan koktel mog analitičkog pristupa, jer sam kao analitičar radio za zagrebački „Danas“, i njihovog znanja u pravljenju tiraža dnevne novine. Mi smo od prvog dana do danas najtiražniji dnevni list i inače najtiražnije novine u novijoj historiji Bosne i Hercegovine.
Gospodine Radončiću, mnogo se o tome špekuliralo u pojedinim medijima. Možete li danas objasniti je li, zapravo, i ko pomogao nastanak „Dnevnog avaza“?
- Mislim da je malo ljudi shvatalo i vjerovalo u projekt "Dnevnog avaza". Možda su vjerovala samo dva čovjeka, ja i još jedno ime koje ću vam reći. Znam da je tada čovjek koji je vodio naš sedmičnik "Bošnjački avaz", koji je danas poznati intelektualac i ne želim da mu spominjem ime, kada sam mu rekao da idem u avanturu dnevnih novina, dao otkaz. On je rekao da ne želi da učestvuje u tome, to je ludost, gdje ćeš pokretati novine usred rata, imam ženu, dijete, ne znam hoće li me pogoditi granata, neću da ostanem na ulici, mnogi su pokušavali i nisu uspjeli. S tom idejom kada sam ja krenuo, jer smo imali ogromnu prodaju u Frankfurtu i mi smo imali novac, štamparija je tada bila državna i mi smo platili štampanje unaprijed - otišao sam kod rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i sve ovo što sam maloprije rekao, rekao i njemu. On me pitao: "Šta treba mi da uradimo, kao bošnjački lideri, kao vlast da taj projekt uspije?" Ja sam rekao: "Samo dajte političku podršku", jer je bilo vrijeme rata, nije bilo političkog pluralizma, niti ga je moglo biti. Nama je najveća pomoć, koja je neizmjerno važna i u historijskom smislu, bila ta podrška rahmetli predsjednika, koji je čak i dao intervju za prvi broj. Mislim da bez njegovog vizionarskog shvatanja onoga što ja želim, odnosno što "Avaz" želi, ta misija ne bi uspjela. Jer, da je on bio protiv toga, on je imao toliko moći, jednostavno ne bi bila moguća ova misija.
Nastavak intervjua čitajte ovdje ili pogledajte u priloženom videu...
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)