Neven Anđelić, Sarajlija sa dugoogdišnjom adersom u Londonu, danas ekspert za međunarodne odnose i iskusan poznavalac rovitih političkih i društvenih događaja iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog vijeka u Bosni i Hercegivini, ali i na prostoru ex-Jugoslavije, reagovao je na svom Facebook profilu na izjave Rasima Kadića i Stjepana Kljuića tokom učešća na panel diskusiji "Izazovi pluralizma u BiH početkom 1990-ih godina".

Diskusija je imala za cilj da kroz učešće tadašnjih političara rasvijetli zbivanja iz pomenutog perioda na ovim prostorima, a Kadić i Kljuić bili su akteri ondašnje bh. političke scene... No, bio je to tada i Neven Anđelić, mladi novinar i urednik politike u listu "Valter", koji je zbog ubojitih i kontraverznih politčkih stavova tih godina i zabranjen.

Njegova reakcija odnosi se na, kako navodi, izmišljene i neistinite tvrdnje Kadića i Kljuića te prešućivanje nekoliko bitnih činjenica iz njihovog tadašnjeg političkog angažmana...
     

- History Fest je kreirao zanimljivu platformu za diskusiju o temama iz savremenih evropskih studija. Pozvavši nekadašnje političare pružena je prilika da se od aktera procesa osamdesetih i devedesetih sazna više. To bi bilo uspješno da se svi političari drže činjenica i ne izmišljaju i interpretiraju događaje proizvoljno, te da u ovom slučaju ne pokušavaju sebe revizionistički prikazati kao žrtve sistema koji su sami činili.

Tako Rasim Kadić predstavlja sebe kao disidenta, a mene dijelom sistema. Kadić navodeći da je bio glavni urednik Valtera koji je zabranjen, smatra to kao znak disidenstva, antikomunizma i protivljenja sistemu, ali mu se nikako ne slaže, stoga to i prešućuje, da sam ja bio urednik politike istog tog Valtera koji je zabranjen.

Kadić insinuira, bez ikakvih činjenica, te me spominje u istoj rečenici sa SKPJ i JNA, dvije institucije koje su držale onaj sistem ili bile kreirane od onog sistema dok sam ja, skupa s Kadićem, bio zabranjivan. On je bio delegat posljednjeg komunističkog kongresa u Jugoslaviji, a ja nisam tada ni bio u toj partiji. Dok smo bili u Valteru, on je dakle, bio komunista, dok ja nisam.

Kadić iskrivljuje i izmišlja činjenice dok ih ja predočavam kakve jesu. Neke je potrebno dodatno pojasniti pa ću stoga reći da je Kadić, iako član etablirane političke elite istovremeno u to doba zaista bio preteča alternativne politike. U jugoslavenskom sistemu, barem pri njegovom kraju, je bilo moguće da budete alternativa vlasti i ujedno participirate u istoj. Kadić je to vrlo dobro iskoristio.

Njegova ambicija, kao i ostatka vrha omladinske organizacije koji je bio višenacionalan, bila je osnovati političku partiju. Odlika na kojoj su insistirali je bila višenacionalnost tog vrha omladinske organizacije, jer uz Rasima Kadića su bili po jedan mladi Srbin i mladi Hrvat. Možda to ne voli uvidjeti iz današnje perspektive, ali nikakve razlike tada nije bilo između njega i dvojice najbližih saradnika, mladog Hrvata i mladog Srbina. Možda mu je želja da naknadno sebe prikaže kao mladog Muslimana, ali mu ja tu ne mogu pomoći jer sam uvijek bio na suprotnoj strani nacionalnih politika i političara. Rasim Kadić tada, kao ni njegove kolege, također nisu bili uz nacionaliste. Štaviše, ideološka matrica njihove političke partije bila mi je bliska.

Jedino različito mišljenje smo imali oko transformacije omladinske organizacije. Moja ideja je bila da ta organizacija treba da se bavi organizovanjem aktivnosti mladih ljudi, da im ponudi sadržaje poput zimovanja, logoravanja, raznih takmičenja, ekskurzija, kurseva, a da ambiciozno rukovodstvo koje želi kreirati političku partiju uradi to van omladinske organizacije. Osnova ovog stava je bilo pitanje ko će naslijediti imovinu omladinske organizacije.

Dakle, Rasim Kadić i njegova klika uspješno su transformirali omladinsku organizaciju i pretvorili je u političku partiju, pri tome uzurpirajući znatan dio imovine za svoju partiju. Moj je stav bio vrlo jasan da ta imovina treba ostati pri omladinskoj organizaciji koja treba biti apolitična. To je srž razlike mišljenja. I ja sam imao političku ambiciju i potražio sam je uz Antu Markovića.

Kadić aludira i nesitinito me stavlja u kontekst neke svoje bivše saradnice iz vrha omladinske organizacije, netačno govoreći da je bila čelnica gradske omladine u to  doba, a kasnije završila na Palama. Dotičnu osobu nisam poznavao ali sam  znao za nju jer je, uz Rasima, bila dio omladinskog vrha. Ona nije bila tada predsjednica gradske omladine, bio je jedan Bošnjak iz Hadžića ili Lukomira. Gradska omladina na čijem  čelu je bio Bošnjak, a ja član rukovodstva, je bila protiv politizacije. Dakle, same činjenice  opovrgavaju Kadića.

Zaista sam razočaran u Kadićev odnos prema istini jer je na istu temu on govorio na konferenciji u Grazu 2011. godine. Sasvim drugačije ga je  sjećanje tada služilo. Možda je razlog tome što sam i ja bio prisutan  na toj konferenciji, uz još niz vodećih eksperata akademskih studija o tom periodu i prostoru.

Stjepan Kljuić također iskazuje neistinu. U Kadićevo izlaganje ubacuje se upadicom da sam se vozio na tenku u Sarajevu. To je netačno jer u životu nisam bio na tenku, čak ni tokom služenja vojnog roka. Njegova neistina, doduše, vjerovatno je kreirana u neznanju. Pretpostavljam da Kljuić svoju upadicu bazira, osim na osobnom animozitetu, na izjavi Zijada Rujanca svojedobno u filmu Avde Huseinovića, zbog čega sam ih tužio i dobio presudu u svoju korist.

Dokazano je, dakle, da je to laž i izmišljotina. Isplatili su mi 5,000 maraka uz zatezne kamate i objavu demantija u dnevnim novinama. Nadam se da će i Rasim Kadić i Stjepan Kljuić javno korigovati svoje izjave te da neću biti primoran na novi sudski proces, čiji je ishod izvjestan - poručio je Neven Anđelić u svom FB komentaru.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)