Iako su svjesni da se rupe u penzionim fondovima moraju popuniti produženjem radnog vijeka, prevladava uvjerenje da predsjednik teret prebacuje na niže slojeve stanovništva.

A sveti princip solidarnosti kaže - fizičkim radnicima pripada pravo da sa 60 godina predahnu i konačno malo uživaju u životu. Cijenu toga njihovog prava, smatra većina Francuza, treba da plate bogati putem poreza.

Uz to, dodaje "Tajms", za razliku od pragmatičnih i osiromašenih Britanaca koji su se predali novom svjetskom poretku, Francuzi još nisu sasvim sigurni da žele zadržati globalni kapitalizam.

Uvriježeno je mišljenje da ništa dobro Francuskoj nije stiglo iz svijeta, osim možda interneta, iPoda i rokenrola, a na Evropsku uniju se od početka 1990-ih gleda kao na britansku urotu protiv francuskog načina života.

Iako je predsjednik Sarkozi, dolazeći na vlast, obećao revolucionarne promjene, od toga izgleda neće biti ništa, piše londonski "Tajms".

(FENA, BLIN MAGAZIN/ma)