Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Tihomir Brajković je vlasnik tri male hidroelektrane u Bosni i Hercegovini i planira ih sagraditi još šest. On je osuđen za utaju poreza, ali je dobio dozvolu za korištenje prirodnog bogatstva i milionske poticaje za proizvodnju struje.
Biznismen iz Kiseljaka Tihomir Brajković je zbog utaje poreza prošle godine osuđen na godinu dana zatvora i novčanu kaznu.
„Ko radi, taj i griješi. Želim da se završi to, da se riješi ovo, da se stavi točka, da se ide radit“, rekao je Brajković tada na suđenju.
Tako je i bilo. Zatvorsku kaznu je zamijenio za novčanu, platio je ukupno 2,7 miliona maraka i nastavio poslovati sa entitetskim institucijama. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) mu je već nakon mjesec dana dala zeleno svjetlo za izgradnju male hidroelektrane (MHE) „Begov Han“ na rijeci Bosni. Do tada je već izgradio tri MHE u Republici Srpskoj (RS) za koje ostvaruje godišnje poticaje od 3,9 miliona KM.
Brajković je ušao u biznis sa dvadeset godina. Poslovanje je započeo kao trgovac, zatim se bavio uvozom mesa, izgradnjom te trgovinom nekretninama, a odnedavno, zahvaljujući malim hidroelektranama, proizvodi i prodaje električnu energiju.
Vlasnik je desetak firmi u Bosni i Hercegovini, a većinu je osnovao ili kupovao dok je državi dugovao milione maraka za poreze i carine. Kako takve firme nemaju pravo na korištenje prirodnih dobara, Brajković je pronašao način: kupio je nove koje su dobile koncesije za male hidroelektrane.
U međuvremenu, dugovanja njegovih firmi prema državi su zastarjela i nisu naplaćena.
Kupovina firmi i gratis koncesije
Republika Srpska (RS) je tokom 2006. godine dodijelila 92 koncesiona ugovora za izgradnju MHE. Među koncesionarima su bili i rogatički „Hidroinvest“ te „Strajko“ iz Trebinja, firme koje su dogovorile izgradnju tri MHE na Prači i Bregavi.
Za njihovu gradnju angažovale su „Euro-izgradnju“, firmu iz Kiseljaka koja je vlasništvo Brajkovićevog brata Roberta.
Iako su koncesionari imali obavezu da u roku od dvije godine puste u rad MHE, to se nije desilo. Deset godina kasnije vlasnici su svoje firme prodali braći Brajković za 823 hiljade maraka. Na ovaj način oni su postali i vlasnici koncesija.
Prvo je „Tibra“, firma Tihomira Brajkovića, kupila udio u „Hidroinvestu“. U međuvremenu je Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH pronašla poreska dugovanja u „Tibri“. Pošto firma koja nasljeđuje koncesiju ne može imati dugovanja, Brajković je ostatak „Hidroinvesta“ kupio kao fizičko lice za ukupno 2.000 KM.
Brajković je 2016. godine sa bratovom firmom „Euro-izgradnja“ kupio firmu „Strajko“ za 821 hiljadu KM. Iako je firmu platila „Tibra“, nije ona upisana kao suvlasnik, nego Tihomir Brajković.
U vrijeme preuzimanja koncesije i druga firma Tihomira Brajkovića „Meso-Impex“ je dugovala državi skoro devet miliona maraka carina. Međutim, iz Ministarstva energetike i rudarstva RS-a kažu da se ne bave dugovanjima drugih firmi koje su u vlasništvu budućeg koncesionara.
Tihomir Brajković nije htio razgovarati sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), a njegov brat i saradnik Robert je rekao da oni rade u skladu sa zakonom i pravilima struke, ali da nisu bezgrešni.
„Šta se može desiti Brajkovićima što se svakom živom dešava − pa proizveli ljudi, zaradili 10 miliona! Naravno da su našli način kako da ne plate 100 hiljada, 200 hiljada. Našli način! I uvijek se to trudimo mi da nađemo način da ne platimo“, komentarisao je Robert Brajković za CIN.
Nakon preuzimanja firmi Brajkovići su potpisali anekse ugovora za sve tri koncesije i produžili period korištenja na maksimalnih 50 godina.
Do novembra 2017. godine u rad su puštene male hidroelektrane „Ustiprača“, „Dub“ i „Do“.
Ostatak priloga pronađite OVDJE
(CIN, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/mr)