Izvor:100posrto.hr
Piše: Mia Mitrović
Zagrebački ljubitelji travničkih ćevapa, bosanskog lonca, bureka, pita zeljanica, krumpiruša i drugih delicija bosanske kuhinje ne propuštaju s vremena na vrijeme posjetiti Kraljice. Iz tog malenog lokala u Koturaškoj ulici svakog se dana širi miris dobre hrane koji vas mami da uđete i založite nešto. Jedno je sigurno, Dubravka Dragun koju svi zovemo Kraljica svoje goste tretira kao kraljeve i još nije zabilježeno da je netko od tamo otišao nezadovoljan ili gladan.
Svoje je kraljevstvo bosanske kuhinje Kraljica otvorila prije desetak godina i otada je postalo nezaobilazno mjesto na zagrebačkoj gastronomskoj karti. Kraljice su donedavno bile dvije, no sada je ostala samo jedna jer je Dubravkina kći, kao i mnogi mladi, svoju sreću odlučila potražiti u Europi.
Ova nevjerojatna Bosanka nije samo vješta kuharica i kraljica ćevapa, već uspješna poslovna žena koja je sve što ima u životu postigla sama, svojim rukama, mukotrpnim radom, upornošću i tvrdoglavošću. Razgovor s njom u lokalu dok uživate u hrani prava je riznica mudrosti pa smo odlučili ispričati njezinu priču koja je dijelom komedija, dijelom tragedija, a započinje kao prava bajka.
Iz srca Bosne
U samom srcu Bosne na blagdan Sveta tri kralja rodila se Kraljica. Bilo je to prije 53 godine u Bugojnu, gradu na rijeci Vrbas čijom je ljepotom bio opčinjen i bivši predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito koji je ovdje imao dvije vile i svoja lovišta.
Kada se rodila, priča nam Kraljica, slavio je čitav 'komšiluk'. U Bugojnu su do rata pripadnici sve tri vjere živjeli u velikom miru, ljubavi i prijateljstvu. Svatko je išao u svoju crkvu ili džamiju, a vjerske se praznike slavilo skupa.
„Slavilo se četiri dana. Na Sveta tri kralja je i pravoslavni Badnjak pa su komšije danima dolazile ka nama. Jelo se meso i pila rakija“, pripovijeda nam Kraljica prisjećajući se svog rodnog grada u kojem je, kaže nam, svatko bio dobrodošao.
„Bugojno mog djetinjstva bio je predivan grad u kojem su cvali ekonomija, industrija, kultura i sport. Svatko je svakome pomagao i svi su bili dobrodošli. Kod nas je održan i šahovski turnir na kojem su nastupili svi šampioni svijeta od Fischera do Kasparaova“, prisjeća se Kraljica svog idiličnog djetinjstva u samom srcu Bosne.
„Igrala sam lastiš i vrtjela hula-hop. Kada je bila zima, grudali smo se do besvijesti. Ljeti se nismo micali s Vrbasa u kojem smo svi naučili plivati. Imala sam i Rogov bicikl, svuda sam išla s njim. Svi smo se bavili sportom, a ja sam trenirala gimnastiku i pjevala u zboru“, prepričava nam ona uspomene sa sjetnim osmijehom na licu.
Na svemu onom što danas zna, najzahvalnija je ocu Josipu i majci Slavki koji su prehranjivali nju, dvije sestre i brata zahvaljujući radu u tvornici Slavko Rodić Bugojno zbog koje se Bugojno pretvorio u jedan od najbogatijih gradova u BiH.
„Vojno, kako smo ga zvali je bio gigant. Zapošljavao je oko 10.000 ljudi. Samo moja obitelj u Vonjom ima više od sto godina radnog staža. Otac je tamo radio 45 godina, majka 40, brat 12, a ja sedam godina“, prisjeća se Kraljica koja je u tvornici uz oca radila na proizvodnji municije.
„Normalno je bilo da djeca dugogodišnjih radnika i sama dobiju posao tamo. Počela sam raditi s 19 i otada nisam stala“, živahno će ona.
Strast za kuhanjem
Otac i majka danas su pokojni, no ona još uvijek pamti sve ono što su je naučili, a njihovu mudrost katkad dijeli sa svojim gostima.
„Tata nam je uvijek govorio 'djeco, samo budite dobri ljudi, sve drugo je manje važno. I nikada se ne odričite sebe da bi se svidjeli drugima'. Toga se i držim. Majka je bila stroga, ali pravedna. Morala je tako s tri kćeri i sinom pa sam vrlo brzo naučila što je to disciplina“, kaže nam Kraljica koja je od majke Slavke naslijedila i strast za kuhanjem.
Nastavak teksta čitajte ovdje.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)