Piše: Đurica ŠTULA

Polazak

Taj dan smo krenuli ranije nego obično. Razlog je bio gostovanje na Radiju Beograd. Trebali smo biti tamo u šesnaest časova. Tačnost je odlika našeg benda, pa smo na zakazani intervju – poranili. Za divno čudo krenuli smo oko pola deset. Računali smo da stižemo na vrijeme, ali su hrvatski carinici izračunali drugačije. Nakon vraćanja sa dva granična prelaza, zbog ne imanja atakarneta (koga građani BiH ni ne mogu imati, jer ga organi nisu usvojili  u zadnjih deset godina) put preko Koridora je bio jedino rješenje. Razlog zašto taj dokument nije usvojen jeste to što može biti na engleskom i na jeziku zemlje koja potpisuje ugovor. S obzirom na jezičku šarolikst u BiH, još uvijek nije došlo do rješenja.  Na kraju i nije bilo loše. Lijepo je upoznati svoju zemlju, puteve, predizborne plakate, kafane i pumpe uz cestu. Na kraju krajeva, to je jedini način da je iskreno zavoliš. Ili preboliš.

Nema potreba da pišem da na zakazani intervju nismo ni stigli, a Coka se baš potrudila da nam sredi to.

U Beograd stižemo oko 17 časova. Zbog jednog promašenog skretanja, napravismo  krug  u po’  beogradske  špice kada se svi vraćaju sa posla. Desila nam se špica i gužva.

Splav 20/44

Mali brod koji se nalazi u blizini Brankovog mosta, usidren i zabavi namjenjen. Kako smo čuli od prijatelja i BG muzičara mjesto je OK, bude odlična atmosfera, a izvođači imaju otvoren šank. Inače, nismo bend skolon opijanju ali je lijepo kada ti se neko otvori tako. Preko šanka.
Tonska proba je počela oko 19 časova. Rekoše nam da nema potrebe da se žurimo, jer nećemo početi sa svirkom prije 00 časova. Za vrijeme tonske probe našem tehničaru ( Saši ) su  na obližnjem parkingu razbili zadnje desno staklo na kolima. Pljačkaš se nije obogatio, a mi smo se smorili od njgovog zlodjela. Vratili smo se štimanju.

Beogradska publika ima svoj ritam noćnog života. Tek oko 23 sata, počela je da se skuplja na splavu. Zvuci reggea i poneki dub zagrijavali su ekipu. Pogled sa broda je mamio svojom ljepotom. Pogled sa vode na Kalamegdan, Patrijaršiju i Brankov most treba svakako doživjeti.

Nastup smo počeli oko 00:15. U to doba splav se već prilično napunio. Nastup je trajao oko sat i po. U jednom trenutku čitav splav je plesao. Pogled sa bine na takvu publiku vrijedio je uloženog truda i cimanja. Zadovljni, zvali su nas na bis. To je drugi nastup Sopota u Beogradu u 2010. godini. Poslje koncerta, DJ Kawiar je prezueo zabavu u svoje ruke.

Reakcije gostiju i ekipe koja vodi klub bile su više nego dovoljan pokazatelj da SOPOT što prije treba jedan veliki Beogradski koncert.

Dan poslije

Sljedeći dan nismo imali zakazan nastup, što je trebalo iskoristi za odmor i gostovanje na radiju „ Studio B“, kod Uroša.  

Na kraju sam gostovao samo ja, jer se ostali jednostavno nisu probudili. Pogled sa vrha Beograđanke gubio se u daljinama i širinama.

Razgovarali smo o SOPOTu, sceni u Banjaluci i BiH, planovima, Demofestu.

Stvarno je sjajno što se Banjaluci dogodio Demofest. Dobar glas daleko se širi.

Skoplje

Treći dan smo imali zakazan nastup na Pivlolend festivalu u Skoplju. U Beogradu nismo spavali, jer se došlo do zaključka da nam je lakše putovati noću, nego ustajati u zoru i kordinirati ekipu od šest pospanih. Lijepo je što po Srbiji ima autoput. Lijepo ali i skupo. Putarine su veoma loša stavka u budžetu svakog benda, ali ko te pita. Sjedaj, vozi, sviraj, u kombiju spavaj.

Pivolend važi za jedan od najvećih festivala u Makedoniji.

Prolazimo kroz Srbiju. Neko spava, a neko kljuca. Inače, kljucanje je stadijum između jave i sna.

Na granicu Srbije i Makedonije smo stigli oko devet sati.
Nisu nas puno peglali. Dok smo čekali da nam pregledaju dokumenta, jedan od carnika je pokazao interesovanje za bend i muziku, te je dobio jedan promo CD. Da mu se nađe, da nas ne zaboravi.

Završili smo procedure oko papira za nekih pola sata. Carinici su mahali, a mi smo nastavili prema Skoplju.

Dobar dan Skoplje

Stigli smo  oko 11 sati. Smještaj je bio u Art Hostelu. Odlično mjesto za odmor i razonodu.

Kada ste u bendu, sjajno je  što imate priliku da vidite razne hostele, motele, stanove. U većini slučajeva tu se mogu sresti i upoznati zanimljivi, ali i ne zanimljivi ljudi. Art Hostel je privatna kuća na dvije etaže, prilagođena hostelskoj usluzi. Dvorište zavučeno, puno zelenila, odlično za čil. Wireless je radio punom snagom u svakoj sobi. Nismo imali problema u komunikaciji. Tehnologija je čudo, a Tesla je Bog.
U Banjaluci trenutno ima jedan hostel. Defeinitivno ih treba više. Ovaj u Skoplju radi punom parom. Eto ideje za mlade preduzetnike.
 
Tonska proba je bila zakazana u 13 sati. Zbog tehničkih propusta počeli smo mnogo kasnije ali smo na kraju došli do odgovarajućeg zvuka. Nekada je realnost jedno a okolnosti drugo. Sreća naša pa je Saša prekaljeni krotitelj zvuka a njegove magične kutije činile su zvuk benda većim i jačim. Dornik je svo vrijeme bio sa nama na bini i nije dozvolio da nas smaraju, a pokušali su. Poslije toga je uslijedio zasluženi ručak na tvrđavi.  Nakon ručka, Petar je predstavio bend na Radio Antena. Program je išao u živo. Sa tvrđave.

Pivolend

Na tvrđavu smo došli 15 minuta prije nastupa. Imali smo poprilično nezahvalno vrijeme  za festivalski nastup. Od 19 – 20. Publika je bila raštrkana i tek je počela da se skuplja. U takvim trenucima, preostaje vam da se opustite i uživate u vašoj muzici, svjetlu i dobrom zvuku.

Nakon toga, vrijeme smo iskoristili za obilazak Skopske čaršije i gledanje drugih bendova.

Što se tiče sadržaja festivala, moram priznati da je bio veoma čudan. Veče kada smo nastupali, prije nas su svirala dva pank benda Daysi (Makedonija) i 63 (Grčka). Nakon tog, bio je SOPOT, a poslje nas - KUD Idijoti.
Poslije njih su bili Renesansijeri, koji sa violinama, kontrabasom i klarinetom sviraju razne obrade - Prodigy npr., a poslje njih je bio bend Abba Real Tribute, tj. ekipa koja identično izgleda i zvuči kao ABBA. Za kraj su svirali Ortodox Celts.
 
Izbor i raspored bendova bio je veoma neobičan, ali to očigledno nije smetalo festivalskoj publici koja se sjajno zabaljala.

Jutro poslije

Nakon noći na Pivolendu, u planu je bio Niš i klub Feedback. Za vrijeme pakovanja u kombi, dobili smo jedan zanimljiv poziv. Naime, organizatori snimanja filma 'TNT:Velika letnja avantura', ponudili su nam da se pojavimo u gore pomenutom filmu kao bend koji svira obrade. Nije nam bilo jasno, al smo ubrzo dobili detaljne upute i uslove oko angažovanja. Na kraju smo se svi usaglasili i pristali. Uslov je bio da se naredni dan pojvimo u Trebinju do popodenvnih časova. Promjena planova se morala desiti. Spavanje nakon koncerta u Nišu je otpalo, a pred nama je bio jako dug put na relaciji Soplje – Niš – Beograd – Trebinje.

Iz Skoplja smo krenuli oko 15 časova. Bilo je sunčano.

Niš

U Niš smo stigli oko 19 časova. Odmah po dolasku u klub, bacili smo se na tonsku probu. Stvarno je bilo zadovoljstvo imati Sašu i Dornika kao tim tehničara. Slovenci znaju znanje. Ti ljudi rade takvom brzinom bili prezadovoljni postignutim rezultatom i saradnjom. Koncert u Nišu smo svirali pred stotinjak vatrenih posjetilaca, koji su napravili odličnu atmosferu i sjajno odreagovali na naš zvuk.

Bez obzira na sjajnu svirku, nismo se mogli dugo zadržati u Nišu nakon koncerta, jer nas je čekao veliki put. Valjalo je stići do Trebinja.

Beograd opet

Nakon vožnje Niš – Beograd, pauza je morala pasti. Rani doručak za veliki put je bilo nešto što se podrazumjevalo. U Beogradu smo ostavili Sašu i Dornika. Oni su otišli za Ljubljanu a mi za Trebinje.

Beograd – Valjevo – Morka Gora - Višegrad – Goražde – Foča – Gacko – Bileća – Trebinje – Mostar - Banjaluka

Putovati ovom rutom ima svojih sjajnih i manje sjajnih trenutaka. Sjajni su vezani za prirodne ljepote. Priroda opušta, a putovanja oplemenjuju. Uvijek je zgodno pomenuti onu staru: 'Upoznaj svoju zemlju da bi je više volio'. Loši putevi zamaraju, ali priroda kroz koju se prolazi nadopuni sav stres koji prave loši putevi.

Nakon 11 sati voženje, stigli smo u Trebinje.
Umor je bio više nego očigledan. Odmor u hotelu Leotar veoma je prijao. Uspjeli smo ručati i odspavati prije nego smo pošli na filmski set.

Spoznavanje procesa nastanka filma poprilično je promjenilo moju prececiju filma kao medija.

Jedina loša strana je to što se dugo čeka na akciju.
To su nam odmah objasnili.

Činjenica da ćemo biti na velikom platnu amortizovala je svo to čekanje.

U svakom slučaju izuzetno iskustvo. U Trebinju smo snimali samo jedno veče.

Mostar

Putovati od Trebinja, preko Popovog polja, za Banjaluku, a ne stati u Mostaru – bio bi čisti je promašaj.
Iz više razloga.
U Mostaru žive prijatelji Vuneny i Zosterski, prijateljice, sestre, familija,  OKC Abrašević, kod Tadije, Nertva i Stari most, naravno.
Popili smo kafu. Pričali. Ručali. Krenuli.
Bez obzira što je bilo oblačno i kišno, u Mostaru se uvijek osjeća dah juga i akumulira divna energija.

Snimanje

Mini turneja se završila povratkom u Banjaluku, ali je Sopot nastavio sa snimanjem scena za film 'TNT:Velika Ljetnja Avantura'. Scene su snimane na Manjači, u Aquani i na Kastelu.

Posebno zadvoljstvo bila je saradnju sa Nikolom Pejakovićem – Koljom. Bend je proveo dva dana sa Koljom radeći na pjesmi koja bi  trebala biti na filmu.

U nedelju i ponedeljak (10. i 11.10.2010.) SOPOT  je snimio svoje završne scene za film u Beogradu.

Bend Sopot se zahvaljuje svima koji su doprinjeli ovakvom razvoju i zapeletu situacije.

(BLIN)