Teniserka Mary Pierce više ne osvaja poene na sportskom terenu, ali i dalje zanima sportsku javnost i niže uspjeh za uspjehom. Nedavno je primljena u glasovitu kuću Tennis Hall of Fame, koja čuva i promovira historiju tenisa, te slavi svoje šampione.

A Mary slavu itekako zaslužuje. Pierce je četiri puta osvajala Grand Slam turnire u singlu i dublu, dva puta bila Fed Cup šampionka i tri puta predstavnica svoje zemlje na Olimpijadi. Godine 2000. je osvojila Roland Garros, i tako postala prva Francuskinja koja je osvojila ovaj turnir nakon Francoise Durr 1967. godine.

- Moj teniski san je bio da osvojim French Open – kaže ona.

Pierce danas ima 44 godine, i upravo završava četverogodišnji mandat kao članica upravnog odbora direktora  Međunarodne teniske federacije, a također je i članica komisije Internacionalnog olimpijskog komiteta. Između ovih obaveza pronađe vremena da trenira dva tenisera iz Mauriciusa, radi kao teniski komentator, a uskoro će početi s radom i njena fondacija.

Da će i nakon aktivne sportske karijere biti ovoliko involvirana u sport, ni sama nije slutila. Priznaje to danas, uz široki osmijeh po kojem je bila prepoznatljiva i kao igračica.

- Mislila sam da ću se s 30 penzionisati, udati i imati dvoje djece. Mislila sam da ću biti mama i supruga, i to je to. To se nikad nije desilo u mom slučaju. Međutim, volim ovo što radim, sviđa mi se što nisam fokusirana samo na jedan posao, već radim istovremeno više različitih stvari. Ono što je sigurno je da nikad nisam ni sanjala da ću biti trener, ali uistinu uživam i u tome. Život ne ispadne uvijek onakav kako ti zamišljaš, ali ja uživam u svom – kaže Pierce.

Iako je danas u svom sretnom svemiru, iza Mary su teške godine. Mnoge joj je zagorčao otac, Jim Pierce koji je vodio njenu karijeru na početku, ali ju je i tukao i maltretirao.

Kasnije ga je napustila, nakon što joj je tražio novac, platila mu je 500.000 dolara samo da je ostavi na miru.

– Ošamario bi me kada bih izgubila meč, a nekada i samo ako sam po njegovom mišljenju loše odradila trening – kazala je svojevremeno Pierce.

Uspješnu tenisku karijeru završila je 2006. godine, iznenada, sa 29 godina zbog teške povrede koljena, i od tada gotovo iščeznula ne samo iz sporta i tenisa, već daleko od očiju javnosti.

Jedan period je živjela na farmi na Mauricijusu, ali načinom života koji je daleko od onoga kakav biste očekivali za tenisku zvijezdu koja je od turnira zaradila više od 10 miliona dolara, i mnogo više od sponzorskih ugovora. Posvetila se vjeri, mir pronašla kao misionarka u protestantizmu. Oni koji je poznaju kažu da ima zlatno srce, da je topla, blaga i plmenita osoba koja voli da pomaže drugima.

U međuvremenu i njene privatne rane su zarasle, pa ona danas priznaje: „Napokon se osjećam slobodno. Rane prošlosti su zarasle. Volim svoga oca, nemam ništa protiv njega. Kada prođete kroz težak period, doživite povrede, i kada vam se neke druge situacije dese, to vas sve učini zahvalnijim na onom što imate", govori Mary.

Godina koju i danas pamti je 2006., kada se na neslavan način oprostila od tenisa. Zadnji turnir je te godine igrala u Lincu. Na rubu pobjede u drugom krugu nad Ruskinjom Verom Zvonarevom, Pierce je povrijedila ligamente u lijevom koljenu. Vrišteći od bolova je završila meč. Bilo je to daleko od glamuroznog izlaska iz igre.

- To je bio šok za mene, jer očito je da nisam mislila da će moja karijera biti završena povredom na terenu. Pokušala sam se kasnije vratiti, ali nisam uspjela pa sam samoj sebi rekla: „OK, sad je vrijeme da se posvetiš svim onim stvarima za koje nisi imala vremena dok si bila na terenu“ – kaže ona i dodaje:

„Sve se u životu događa s razlogom. Ako me pitate na šta sam danas najviše ponosna, bez dvojbe je to činjenica da nikad nisam odustala. Uprkos svim padovima i teškim momentima, bila sam i dalje ustrajna, vjerovala sam u sebe i težak rad. Lijepo je znati da se naporan rad na kraju uvijek isplati – kazala je Mary za „Australian Tennis Magazine“.

(Azra/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)