Svakih nekoliko sedmica, moja supruga Camre gleda naš video s vjenčanja. To je zbirka fotografija iz septembra 2015. uz muziku, a ona nas gleda kako se spuštamo prema oltaru, slušamo govore i grlimo našeg sina Gavina. Bio je to najsretniji dan u životu, ali ona se ne sjeća ničega, kaže Steve Curto za Guardian.

Camre je 2012. imala probleme u prvoj trudnoći - javile su joj se teškoće u disanju u posljednjem tromjesečju i znali su da trebaju ići u bolnicu. Kad smo došli tamo, rekla mi je da ja odem kući odmoriti se. Želudac mi je poskočio kad sam vidio da me zove mama. Camre je rodila, rekla mi je, a nešto je pošlo po zlu.

Nakon jurnjave u bolnicu saznao sam da Camre ima preeklampsiju, a ogroman napad koji je doživjela značio je kako joj do mozga nije dolazio kisik od 5 do 8 minuta. Hitni carski rez spasio je nju i Gavina, no Camre je zadobila traumu mozga. Postojale su ogromne šanse da je pogodio centar za memoriju, dio gdje mozak "radi" i čuva uspomene.

Postojala je mogućnost da je izgubila mogućnost govora ili kretanja lijeve strane tijela, no ja zapravo nisam razumio što mi liječnici govore - bio sam rastrgan između radosti rođenja našeg sina i očaja zbog toga što Camre leži u medicinski induciranoj komi.

Čim je otvorila oči, pomislio sam "Camro nije ovdje". Gledala me je prazno, kao da sam stranac. Odvezao sam je na odjel intenzivne njege da vidi Gavina. Rastrojeno ga je potapšala i shvatio sam da nema pojma da joj je to sin. Slomilo mi je srce.

Znao sam da ću morati Gavinu biti i otac i majka i brinuti se o ženi koju volim. Nisam bio uplašen, već odlučan.

Idućih sam dana saznao koliko su stvari zapravo loše. Camre nije mogla zapamtiti nešto duže od par sekundi. Svaki put kad bih izašao iz njene sobe, vraćao bih se kao stranac. Ne samo da je nestalo svako sjećanje - njeno djetinjstvo, moja prosidba, radost zbog trudnoće - ona nije mogla stvoriti ni nova sjećanja.

Fizički se odlično oporavila, no nisam se mogao sam kod kuće brinuti i o Gavinu i o njoj. Srećom, njeni su roditelji bili nevjerovatni, zajedno smo joj iznova i iznova pokazivali kako stavljati Gavinu pelene, napraviti bočicu s hranom, kako da si opere zube. Žonglirao sam između obavljanja posla koji mi je trebao radi financija i brigom o Gavinu. Svaku noć spavao sam samo dva sata.

Borio sam se, no ne s bijesom, već s frustracijom. Teško je nekom govoriti kako se zoveš sto puta u sat vremena, vidjeti Camre kako drži svog sina i pita "ko je ovo dijete?".

Ponekad bi pomislio da joj se mozak probudio i ispunio bi se nadom, no onda sam vidio kako ponovno tone.

Jednog vrlo teškog i iscrpljujućeg dana, Camre me pogledala dok sam sjedio na kauču i rekla je "ne znam ko si, ali te volim". Bila je to prekretnica.

Uz radnu terapiju i beskrajna ponavljanja, naučila je kako raditi mnogo osnovnih stvari, što joj je dalo određenu samostalnost. Više joj nisu trebala svakodnevna podsjećanja da sam joj ja muž, a Gavin naš sin. Njeno kratkotrajno pamćenje sada se proteže na tri, ponekad četiri dana, a nadamo se kako će se to nastaviti poboljšavati. Doktori zapravo nemaju nikakve odgovore što se tiče njene dugoročne memorije.

Odlučio sam ponovno zaprositi Camre 2013. Srećom, rekla je da i vjenčanje je bilo predivno. Toliko ljudi žuri sa stvarima u životu da ne stignu u njima uživati. Sve što radim s Camre, od udaje do šetnje psa, odnosi se na to da sada stvarno živim u trenutku.

Pokušavamo se šaliti na račun situacije. Tri godine za redom sam joj za Valentinovo dao istu čestitku. Svaki put kad bih izvadio tu slikicu s medvjedom pomislio sam kako je to smiješno. Četvrte godine mi je rekla "to isto si mi dao prošle godine". Nikad nisam bio sretniji što sam uhvaćen u muljaži.

Nije da su stvari uvijek lake. Znam više o njenom životu nego što ona sama zna, teško je to nekada pojmiti. Ona sad razumije da joj je zbog oštećenja mozga oduzeta svaka uspomena iz Gavinovog djetinjstva, sve se neprestano briše. To ju toliko rastužuje da me srce boli. Zbog toga vodi dnevnik, oboje pišemo jer nam to služi kao terapija, a ona i kao podsjetnik.

Camre kaže kako ju je cijelo iskustvo naučilo koji značaj imaju sjećanja. Danas ja pamtim sve, zbog nas oboje.

Šta je preeklampsija?

Preeklampsija je poremećaj u trudnoći koji ukoliko se ne tretira pravilno može izazvati ozbiljne posljedice, u teškim slučajevima čak i smrt djeteta. Najveći je problem što ne postoje testovi koji bi pokazali da li je trudnica oboljela od preeklampsije te je presudna subjektivna prosudba trudnice. Javlja se u 3 do 8 posto trudnica i to najčešće nakon 20. sedmice trudnoće. Može se manifestirati kroz povišen krvni pritisak trudnice i visoku razinu proteina u urinu. Kod većine trudnica se javi u veoma blagom obliku, dok opasniji oblici preeklampsije koji se ne liječe mogu dovesti do preranog poroda ili čak po život opasnih posljedica. Kako uzrokuje suženje krvnih žila čime se povećava krvni pritisak to može izravno utjecati na jetru, bubrege i mozak. Ako dođe do puknuća malih žilica u bubrezima proteini prelaze u urin.

Uprkos mnogobrojnim istraživanjima još uvijek ne postoji konkretan odgovor što točno uzrokuje pojavu preeklampsije, a nagađanja je mnogo. Neka od njih su da je pojava preeklampsije vezana uz smanjen protok krvi u posteljici jer može potaknuti oslobađanje određenih proteina iz posteljice u krvotok što može dovesti do povišenog krvnog pritiska i oštećenja krvnih žila iz čega proizlazi oslobađanje bjelančevina u urin. Naravno i genetika, prehrana i jačina vašeg imunološkog sistema imaju bitnu ulogu u pojavi preeklampsije.

Koji su simptomi preeklampsije?

Najčešći pokazatelji da postoje sumnje na preeklampsiju su otečenost lica i očiju, ruku ili otečenost zglobova. Zbog tog zadržavanja vode u tijelu može doći do naglog debljanja te ukoliko se unutar sedam dana udebljate više od 4 kilograma svakako razgovarajte sa liječnikom.
 

Kod najtežih oblika preeklampsije dolazi do jakih glavobolja, mučnina s povraćanjem, pojave snažnih bolova u gornjem dijelu trbuha te mutan vid ili privremeni gubitak vida. Problem je što su neki od simptoma učestala i normalna pojava u trudnoći pa je teško razlikovati simptome preeklampsije od simptoma normalne trudnoće, piše Trudnoća.hr.

Kako dijagnosticirati preeklampsiju?

Jedini način kako bi se dijagnosticirala preeklampsija zasad je provjera krvnog pritiska i urina. Ukoliko su proteini u urinu povišeni, kao i krvni pritisak, vjerovatno vam je dijagnosticirana preeklampsija. Kako i proteini u urinu i pritisak mogu varirati tokom dana, često će se unutar 24 sata više puta mjeriti tlak i sakupljati sav urin kako bi došli do prosječnih vrijednosti. Ukoliko nema proteina u urinu, a pritisak vam je povišen, vjerovatno se radi samo o gestacijskoj hipertenziji. Pritisak se najčešće snizi na normalnu razinu u vrlo kratkom roku nakon poroda. Ukoliko do pada pritiska ne dođe, radi se u hroničnoj hipertenziji.

Koji faktori povećavaju opasnost od preeklampsije?

    ukoliko patite od povišenog krvnog pritiska i prije trudnoće
    ako se preeklampsija pojavi u vašoj prvoj trudnoći, imate veće šanse da će se javljati i u svakoj sljedećoj
    nakon bolesti bubrega, dijabetesa i poremećaja zgrušavanja krvi
    ukoliko imate slučajeve preeklampsije u užem krugu porodice
    pretilost trudnice (indeks tjelesne mase veći od 30)
    ako je trudnica mlađa od 20 godina i starija od 40 godina

(Express.hr, DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN/md)