Žrtve seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini nemaju adekvatnu sigurnost i nisu zaštićene na sveobuhvatan način iako je to predviđeno provedbom niza međunarodnih dokumenata među kojima je Konvencija Vijeća Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini (Istanbulska konvencija). 

 

Piše: Senka TRGOVČEVIĆ

 

- Ova konvencija otvara mogućnost da se mnogo bolje i efikasnije radi kako na prevenciji nasilja nad ženama, tako i nad muškarcima. Isto tako predviđa poboljšanje u normativnom smislu, te u praksi, a posebno s ciljem pomoći žrtvama seksualnog nasilja u ratnim uslovima - izjavila je za Fenu doktor pravnih nauka Sabina Subašić-Galijatović, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. 

Zbog važnosti primjene Istanbulske konvencije na Univerzitetu u Sarajevu su pokrenute konkretne aktivnosti, među kojima je saradnja sa Centrom za istraživanje ljudskih prava i humanitarnog prava Univerziteta Pantheon Assas iz Pariza, te Agencijom za ravnopravnost polova Ministrastva za ljudska prava i izbjeglice BiH. 

- Sa našim kolegama iz Francuske oraganizirali smo niz aktivnosti kako bi kroz komparativne analize različitih pravnih sistema u primjeni Istambulske konvencije došli do adekvatnih rješenja, a posebno imajući u vidu specifičnosti i opseg seksualnog nasilja počinjenog tokom agresije na BiH. Trenutno istražujemo najbolja rješenja kako bi pomogli žrtvama da ostvare više prava nego što su ih do sada ostvarivali. To je moguće kroz pravne mehanizme pogotovo sa polja međunarodnog prava, te kroz prizmu normi Istanbulske konvencije – navodi Subašić-Galijatović. 

Konvencija otvara dosta prostora i u smislu naknade štete, te drugih vidova reparacije koje se tiču kolektivnog djelovanja. Ovo je obavezan međunarodni akt koji treba biti implementiran u zakonodavni okvir Bosne i Hercegovine. 

- Taj cilj će biti postignut ukoliko bolja regulativa bude zajedničko opredjeljenje svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini. Država mora odlučnije pristupiti procjeni uticaja propisa kao preduvjeta za izradu i donošenje kvalitetnijih propisa, zasnovanih na raspoloživim činjenicama i dokazima, a to će osigurati djelotvorne, sveobuhvatne i koordinirane politike - naglasila je doktor pravnih nauka Fatima Mahmutćehajić, profesorica na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. 

U 2019. godini objavljena je „Analiza koštanja nasilja u porodici: Procjena troškova multisektorskog odgovora na nasilja u porodici na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini“ jedno je u nizu istraživanja koje provodi Agencija Ujedinjenih nacija za osnaživanje žena i ravnopravnost spolova u Bosni i Hercegovini (UN Women u BiH). 

- Prema rezultatima navedene Analize koštanja nasilja u porodici: Ukupni procijenjeni iznos godišnjih ekonomskih troškova nasilja u porodici, odnosno njegovog efekta na ekonomiju u Bosni i Hercegovini time iznosi 65.146.635 KM godišnje - dodaje Mahmutćehajić. 

Ukoliko se uzme u obzir da javne politike uključuju odlučivanje o našim zajedničkim poslovima, ukazuje da se njima se utiče na rješavanje kolektivnih problema - onih problema koje kao zajednica dijelimo, i još važnije onih koje samo zajednički možemo riješiti. 

- Stoga, u ovom trenutku dva temeljna elementa javnih politika - ciljevi i instrumenti - što vlast treba ostvariti i kako to ostvaruje, su za bosanski državni integritet presudno važna.  Procjena učinka propisa danas je ključna tačka za posmatranje kako politika zasnovana na dokazima i „političko“ donošenje odluka međusobno djeluju. Vlade moraju osigurati da interesne skupine aktivno sudjeluju u  procesima reformi i kreiranja politika - kazala je Mahmutćehajić. 

U savremenom društvu i ekonomiji postoji stalna potreba za novim zakonodavstvom. Procjena uticaja propisa PUP (eng. Regulatory Impact Assessment - RIA) predstavlja sistematski proces identifikacije, proučavanja i testiranja očekivanih efekata predloženih propisa. Ona predstavlja analitički dokument koji treba da pomogne u procesu donošenja odluka. Istovremeno se traži i ispunjavanje zahtjeva vezanih za osiguranje zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, ličnih i političkih sloboda, kao i privrednih, socijalnih, kulturnih i drugih prava 

- Bolja regulativa podrazumijeva raditi drugačije stvari, i raditi ih bolje. To ne podrazumijeva deregulaciju, nego bolju regulaciju, te postizanje ciljeva politike na najefikasniji način - zaključila je Mahmutćehajić.

(FENA/ad)