Izvor: Express.hr
Piše: Klara Glavač
Iz sitne ambasade bez poštene klime, sa balkona koji nalikuje na nešto iz Shakespeareove tragedije, svoja je "predavanja" pristašama držao Julian Assange. Kada je prije sedam godina ušao u ambasadu Ekvadora i zatražio azil, australski programer i utemeljitelj WikiLeaksa bio je markantna figura. Visok, srebrne zalizane kose (o tome se pričaju mitovi - boja li ju ili ne) i u dobroj tjelesnoj formi.
Kada je neki dan doslovno iznesen iz ambasade, bio je sjena te osobe - mršav, zarastao u bradu, a neki tvrde i kako mu nedostaju neki zubi.
Kako je Assange od poželjnog sustanara postao nepoželjni kućni gost, i kako je živio tih sedam godina? Dobio je na korištenje, piše The New York Times, mali ured/spavaću sobu, opremljenu sa krevetom, stolnim solarijem (s obzirom da nije mogao ići van), telefonom, računalom, kuhinjicom, tušem, trakom za trčanje te policama za knjige.
Nije to bio nikakav luksuz, ali imao je sve što mu je potrebno. Zaposlenici ambasade tvrde kako se hodnicima ambasade vozio skateboardom (ambasador mu se više puta žalio, usmeno i pismeno, da skateboardom uništava podove, zidove i štokove te da će mu ga oduzeti), razgovarao sa zaposlenicima (neki kažu da je usavršio španjolski) i pojavljivao se, poput pape, na balkonu (gdje su mu najuporniji pristaše ostavljali vrećice sa slatkišima, piše Guardian).
Inzistirao je i na igranju nogometa po hodnicima s bilo kime tko je bio voljan, a ako treba, nabijao je loptu o zid. Kad je loptom oštetio inventar, došao je zaštitar i oduzeo mu loptu. Assange se krenuo tresti i vrijeđati te gurati ga, u nadi da će isprovocirati tučnjavu. Kada mu je zaštitar nevoljko vratio loptu, Assange ga je njome išao gađati.
Za neke mučenik i heroj, za druge ruska lutka i neodgovorni haker cijelo je vrijeme zapravo bio pod prismotrom. Osim što su se oko ambasade stalno vrzmali britanski policajci, ono što Assange nije znao jest da je nekadašnji predsjednik Ekvadora, koji ga je i primio, Rafael Correa, dao da se Assangea prisluškuje te da se prate svi njegovi posjetitelji u ambasadi. A bilo ih je mnogo.
Zvala se to prvo "operacija gost", a onda "operacija hotel", dok je Assange službeno znan kao "el huésped". Ekvador je svoju ulogu shvatio dvojako, da Assangea brane od napada SAD-a i Velike Britanije radi hakiranja, te Švedske radi optužbe silovanja (to je u međuvremenu odbačeno), ali da svog gosta imaju i pod potpunom kontrolom. To je njihove građane koštalo 55.000 dolara mjesečno, a time se bavila ekvadorska SOA, imena Senain.
Vidjeti ga je došla JE čitava plejada ličnosti. Bio je tu nogometaš Eric Cantona, pa onda idejni pokretač Brexita Nigel Farage, a i Pamela Anderson, njegova (navodno) jedno vrijeme djevojka. Zanimljivo je kako je jedan od posjetitelja bio i hrvatski filozof Srećko Horvat.
Kada su dolazili morali su predati dokumente i telefone, Ekvadorci bi zapisali brojeve putovnica i napisali prirodu posjeta -"VIP", "medicina", "pravni posjet" ili "sastanak".
Ipak, izolacija je djelovala na gromadu od čovjeka (kako ga poznanici opisuju) koji bi, kada je ušao u svoj sobičak, zauzeo gotovo sav prostor. Pri tome zaposlenike je živcirao jer mu je, s vremenom, osobna higijena postala sve manje važna, jedva da je prao veš, a kategorički je odbijao čistiti i za svojom mačkom kojoj su dopustili da stanuje s njim. Ona je, navodno, nuždu obavljala baš svugdje, a Assangea to nije pretjerano uznemiravalo. Čistačice su ludjele.
Uz sve napetije odnose s njegovim domaćinima, Assange je postajao i sve depresivniji. Petkom se radi skraćeno, i najteže su mu padali vikendi kada je bio potpuno sam. Prijateljima se povjeravao kako sve češće razmišlja o tome da "naprosto izađe, pa što bude bude".
Toliko mu je bilo dosadno, i toliko mu je nedostajalo intelektualne stimulacije (kažu oni koji ga poznaju) da je dva puta namjerno oglasio alarm, i urlao s balkona na megafon usred noći samo da naživcira susjede i time policiju koja nikada nije bila daleko.
Dapače, jedna je jedinica neprestano živjela u stanu zgrade nasuprot ambasade. Iživljavao se na niže rangiranim zaposlenicima, tjerajući ih da "razgovaraju sa njime".
"On je narcisoidan, i treba mu pažnje, a živi u sobici s mačkom", kaže jedan njegov prijatelj.
Ekvadorci više nisu mogli, a osim toga, tu je bio prisutan i jak međunarodni pritisak. Bilo je jasno da Assange ne može dočekati svoju starost i smrt u sobičku u Londonu. Novi predsjednik Ekvadora, Lenin Moreno, izabran 2017. rekao je kako mu "oduzimaju status azilanta radi njegovih opetovanih kršenja međunarodnih konvencija i dnevnih protokola".
Čak je Assangea javno prozvao da je ovaj, unutar ambasade, hakirao računala i servere te iste ambasade, uzimao podatke, te nekoliko puta namjerno blokirao sigurnosne kamere.
Kao odgovor na to prošlog su mu ožujka ukinuli internet, što je Assangeu bio najveći šok. Ekvador je to opravdao time da Assange i dalje hakira te pokušava utjecati na politiku drugih država. Još jednim potezom se njegov "život u gostima" pretvorio o održavanje zatvorske kazne, naime po novome, više nije smio primati goste, a više mu nitko nije niti čistio prostorije - morao je sam čistiti svoju kupaonu i wc, te iza svoje mačke.
Assange je onda unajmio odvjetnika Baltasara Garzona jer mu, rekao je, krše prava. I to je propalo na sudu. Fizički je oslabio, pati od deficijencije vitamina D, propadaju mu kosti, povlače se desni i ima problema sa zubima. Naravno, tome treba nadodati i depresiju.
Njegovom slučaju, naravno, nije pomoglo niti to što se ispostavilo da dok je još imao internet hakirao brata predsjednika Ekvadora i WikiLeaksu, kojeg sada vodi Kristinn Hrafnsson, isporučio podatke o tome kako luksuzno braća žive, gdje putuju i na čiji račun. Kristinn Hrafnsson je na konferenciji za novinare rekla kako je ovo sve "spletka da se Assangea preda Trumpu i Amerikancima", kao i da je izdano povjerenje jer su "domaćini cijelo vrijeme špijunirali svog gosta".
Hoće li biti izručen, i kome, i kako će WikiLeaks (koji čeka povratak svog mesije) funkcionirati, razriješiti će se u sljedećih nekoliko tjedana.
(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/ad)